Dnevnik jednog framaša, 10. kolovoza 2014.
Nedjelja, 10. kolovoza 2014. | Broj čitanja: 1068
 
 

Danas ćemo se dotaknuti jedne teme koja se možda čini dosadnom, ali smatram da je itekako potrebno razgovarati o tome. Prije više od 2 000 godina od Boga smo dobili 10 zapovijedi koje bi, naime, trebali poštivati. Svi znamo da nije lako pridržavati se tih zapovijedi, ali postoji dobar razlog zašto one zapovijedaju istu stvar danas i prije toliko mnogo vremena. Ljudi se mijenjaju, generacije prolaze, religijska uvjerenja variraju od osobe do osobe, spoznaje o Bogu dolaze i odlaze, ali 10 Božjih zapovijedi još uvijek stoje nepromjenjive.


Kako bi to bilo kada bi se te zapovijedi stalno mijenjale, nadopunjavale, brisale, prepravljale ili ne znam ni ja što već ne. Takvu glupost mogu napraviti samo političari i oni ljudi koji nisu bili sigurni što pišu i kakve odluke donose u onim trenucima kada je to bilo potrebno. Sva sreća, Bog je razuman, mudar i pametan pa se pridržava onoga što je napisao i dan danas.


Naravno, ne umanjujem važnost ni jedne zapovijedi, ali ovom prilikom želim istaknuti jednu, a to je: "Poštuj oca i majku da dugo živiš i dobro ti bude na Zemlji."


4. Božja zapovijed nam jasno ukazuje na važnost odnosa prema našim roditeljima. Sve manje i manje djece poštuje svoje roditelje. Bez ikakvog pretjerivanja, ruku na srce, ali znamo da su jedino oni osobe za koje možemo biti sigurni da će uvijek biti uz nas. Bez obzira na sve, nas ne bi bilo bez njih i ne bismo bili ono što jesmo da nema njih. Kada ih izgubimo, suviše je kasno da im iskazujemo ljubav, stoga nemojte čekati zadnji trenutak, nego otiđite i razmislite o doprinosu vaših roditelja u vašem životu, iskažite im ljubav i učinite nešto lijepo za njih, sigurno ćete im popraviti dan.


Neki dan pročitah na Ispovijestima jednu stvar koja me je potaknula na razmišljanje o ovome. Ne mogu je točno naći, ali ide otprilike ovako: "Nikada nisam rekao svojim roditeljima da ih volim. Bilo me je nekako stid i osjećao sam da to već znaju. Jednom sam skupio hrabrosti i odlučio im to reći. Oni su bili na putu, nazvao sam tatu, a on se derao na mene govoreći mi da sam razbio nešto. Bio sam ljut i završio razgovor ne rekavši mu da ga volim. Nakon par trenutaka došla mi je vijest o tome da su moji roditelji poginuli. Ni dan danas nisam sebi oprostio što u tom trenutku nisam priznao da sam kriv što sam to razbio i rekao im da ih volim. Sada je već kasno."


Poštujte svoje roditelje jer nikada ne znate koliko su još s vama. :)
 

- Franjin obožavatelj ;)
 Facebook  Myspace    |   E-mail  Print
Ostali članci:
» Dnevnik jedne framašice
13/08/19 | Broj čitanja: 55 | Autor:
»Arhiva Naše La Verne«
Najčitanije novosti
Stol riječi
Usnuo sam san da razgovaram s Bogom... “Dakle, ti bi želio razgovarati sa mnom?” reče Bog. “Ako imaš vremena” rekoh. Bog se nasmiješi. “Moje je vrijeme vječnost. Što si me kanio pitati?” “Što te najviše iznenađuje kod ljudi?” Bog odgovori: “Što im je djetinjstvo dosadno. Žure odrasti, a potom bi željeli ponovno biti djeca. Što troše zdravlje da bi stekli novac, a potom troše novac da bi vratili zdravlje. Što razmišljaju tjeskobno o budućnosti, zaboravljajući sadašnjost. Na taj način ne žive ni u sadašnjosti, ni u budućnosti. Što žive kao da nikada neće umrijeti, a onda umiru kao da nikada nisu živjeli.” Bog me primi za ruku. Ostadosmo na trenutak u tišini. Tada upitah: “Kao roditelj, koje bi životne pouke želio da tvoja djeca nauče?” Osmjehujući se, Bog odgovori: “Da nauče da nikoga ne mogu prisiliti da ih voli. Mogu samo voljeti. Da nauče da nije navrijednije ono što posjeduju, nego tko su u svom životu. Da nauče kako se nije dobro uspoređivati s drugima… Da nauče kako nije bogat onaj čovjek koji najviše ima, nego onaj kojem najmanje treba. Da nauče kako je dovoljno samo nekoliko sekundi da se duboko povrijedi voljeno biće, a potom su potrebne godine da se izliječi. Da nauče opraštati tako da sami opraštaju. Da spoznaju kako postoje osobe koje ih nježno vole, ali to ne znaju izreći, niti pokazati. Da nauče da se novcem može kupiti sve. Osim sreće. Da nauče da dvije osobe mogu promatrati istu stvar, a vidjeti je različito. Da nauče da je pravi prijatelj onaj koji zna sve o njima… a ipak ih voli. Da nauče kako nije uvijek dovoljno da im drugi oproste. Moraju i sami sebi opraštati.” Ljudi će zaboraviti što si rekao. Ljudi će zaboraviti što si učinio. Ali nikada neće zaboraviti kakve si osjećaje u njima pobudio.” 
Fokus
Hvaljen Isus i Marija! U Međugorju je, od 29. do 31. ožujka, održana Područna izborna skupština Frame Hercegovina. Iz naše Frame išli su predsjednik te jedan delegat, Petra Musa. Ova skupština bila je izborna, što znači da se biralo novo područno vijeće Frame Hercegovina. Program je započeo u petak prijavom i smještajem u sobe, a zatim smo se uputili u crkvu sv. Jakova na molitveni program. Po povratku uslijedila je večera, a zatim i početak zasjedanja skupštine. Predsjednici su iznosili izvješća o stanju svojih bratstava te smo zajedno razgovarali o problemima s kojima se susrećemo te prikupljali i neke nove ideje. Dan smo zaključili molitvom. Kako smo prošli dan zaključili molitvom, tako smo i novi dan započeli molitvom. Nakon doručka ponovno smo nastavili s izlaganjem preostalih izvješća. Po završetku izlaganja izvješća mjesnih predsjednika i područno vijeće je iznijelo svoja izvješća. Kad smo završili s izvješćima, čekao nas je ručak, a nakon toga i pauza.   Nakon što smo se odmorili, na red su došli i izbori za novo područno vijeće. Izborima je predsjedala Doris Trogrlić, nacionalna predsjednica Frame BiH. Izbore smo započeli molitvom i čitanjima iz Evanđelja i Franjinih spisa. Nakon što smo upoznati s procedurom izbora, započeli smo i sa samim izborima. U novo vijeće izabrani su: predsjednica - Monika Brzica (Frama Ružići), potpredsjednik - Stipe Čuić (Frama Bukovica), voditeljica formacije - Ivana Milićević (Frama Mostar), tajnica - Ana-Marija Nuić (Frama Humac), blagajnik - Mario Milas (Frama Tihaljina) i dodatni član vijeća - Mario Pehar (Frama Čitluk).       Po završetku izbora ponovno smo se uputili u crkvu sv. Jakova na molitveni program. Duhovno okrijepljeni vratili smo se u Domus pacis i na tjelesnu okrepu. Večer smo zaključili igrama i odlaskom na Podbrdo. Posljednji dan opet smo započeli molitvom i doručkom. Zatim je uslijedilo i prvo zasjedanje skupštine pod novim vijećem gdje su donesene smjernice za rad područnog vijeća. Također su izabrani i delegati koji će ići na Nacionalnu skupštinu Frame BiH, gdje će se birati i novo vijeće na nacionalnoj razini.   Sve smo zaključili svetom misom gdje i blagoslovljeno novo vijeće. Skupština je bilo jedno odlično iskustvo gdje se pokazalo veliko zajedništvo među Framama, a sigurno smo mogli ponijeti i neka nova iskustva i ideje koje možemo primijeniti i u vlastita bratstva. Naposljetku, najveće hvala Bogu što je ovo sve omogućio, a zatim jedno ogromno hvala bivšem vijeću koje je iza sebe ostavilo usitinu jedan veliki trag i mnogo dobrog što su učinili za Framu u Hercegovini. Novom vijeću prvo želimo čestitati, a zatim im zaželiti svu sreću i obilje Božjeg blagoslova u obavljanju svoje službe. Neka budu ustrajni i puni ljubavi u svojoj službi. Mir i dobro!