Kako je Ljubav promijenila moj život?
Ponedjeljak, 21. travnja 2014. | Broj čitanja: 57458
 
 

Prije nego nastaviš čitati ovaj tekst molim te zastani! A sada izreci svoju definiciju ljubavi!

 

Toliko je definicija izrečeno, sve su različite,ali opet svaka je i točna. Želim pisati o temi ljubav, jer ovih dana sam istinski doživjela Ljubav. Pišem velikim slovom, jer se zna na koga mislim. Kako sam ja došla do te Ljubavi? Na zanimljiv način. E ovako.

 

Prije četiri godine Bog me na poseban način poziva k sebi, da mu se približim preko ljubavi, ali ljubavi prema osobi. Ako nas je Bog „zapikirao“ On će i pronaći pravi način da nas privuče, a još više će se potruditi da uvijek ostanemo Njegovi. Mene je prvo privukao na Framu gdje sam upoznala tu osobu, a onda su uslijedili ostali događaji i putovanja. Nekako sam se počela više moliti, pregovarati sa sv. Antom te razgovarati s Bogom, a poticaj je bio on. Mogu reći da sam htjela odrasti u neku višu dimenziju duhovnog svijeta kako bi bila što bliskija njemu, htjela sam se usavršavati u svojoj vjeri kako bi se uopće mogla družiti s njim…

 

Tako Bog počinje djelovati kroz moj život. Tu negdje počinje i moje duhovno buđenje (rođenje), koje, evo traje do danas i trajat će dok živim. Jako je bitno moliti za osobe koje volite (i za one koje ne volite, ako ih ima), a ne samo za sebe. Što češće za nekoga molimo, to više blagoslova na njega silazi, jer nijedna molitva izrečena s vjerom neće ostati neuslišana. Nama ljudima je neshvatljiv način uslišanja molitve. Još kao „nezrela“, nisam to razumjela. Nisam vidjela što Bog smjera sa mnom. Molila sam se Bogu za sve, ali uvijek je neka posebna molitva bila za njega. Htjela sam tu osobu za sebe. I tako iz dana u dan.

 

S vremenom, ta osoba postaje moj poticaj, motiv i uzor, a u isto vrijeme želja i molitva. Moleći za tu osobu, u meni nikada nije umirala nada i vidjela sam da je stavljen s razlogom u moj život- da me dovede pred Boga i da Ga slijedim. Hvala dragom Bogu što me je na taj način privukao k Sebi. Pitam se bi li ja bila ovo što jesam, kakva bi osoba postala, bi li moja vjera ikada oživjela, da je Bog odmah uslišao moje molitve (prije bih rekla ispunio moje želje). Nikada ne bih naučila biti ustrajna, strpljiva, vjerna i vjerojatno ne bih nikada naučila nesebično voljeti. Ne smijemo Boga požurivati, sve se događa s pravim razlogom u pravo vrijeme. Božji planovi su puno bolji od naših želja.

 

Brate i sestro, hoću ti reći da je ljubav čudesan dar koji primamo od Boga! Bez nje jednostavno ne možemo živjeti. Kada bismo sabrali sve dotorinarne spise o ljubavi, dobili bismo knjigu od 6000 stranica. Zadivljujuće je to da bi dvije trećine tih stranica zasigurno potpisala samo jedna osoba, papa Ivan Pavao II, koji toliko govori o ljubavi. Živimo u skladu sa slikom po kojoj smo stvoreni – da ljubimo kao što nas Bog ljubi. Na taj način postajemo zakonom otajstva sebedarne, životvorne ljubavi samoga Boga. Na ovu temu uvijek se sjetim riječi, nama svima, dobro poznate Majke Terezije: „Nije dovoljno reći: „Volim te!“ Nije dovoljno! Učini nešto!“.

 

Počni voljeti! Ja sam pronašla Ljubav preko ljubavi. Možda i tebe Bog poziva preko neke osobe da budeš Njegov. Možda u nekoj osobi prepoznaš lice našega Gospodina. Bog je Ljubav, a u Ljubavi nema straha. Odvaži se, jer samo hrabri vole!

- Mateja Šantić
 Facebook  Myspace    |   E-mail  Print
Ostali članci:
» Dnevnik jedne framašice
13/08/19 | Broj čitanja: 61 | Autor:
»Arhiva Naše La Verne«
Najčitanije novosti
Stol riječi
Usnuo sam san da razgovaram s Bogom... “Dakle, ti bi želio razgovarati sa mnom?” reče Bog. “Ako imaš vremena” rekoh. Bog se nasmiješi. “Moje je vrijeme vječnost. Što si me kanio pitati?” “Što te najviše iznenađuje kod ljudi?” Bog odgovori: “Što im je djetinjstvo dosadno. Žure odrasti, a potom bi željeli ponovno biti djeca. Što troše zdravlje da bi stekli novac, a potom troše novac da bi vratili zdravlje. Što razmišljaju tjeskobno o budućnosti, zaboravljajući sadašnjost. Na taj način ne žive ni u sadašnjosti, ni u budućnosti. Što žive kao da nikada neće umrijeti, a onda umiru kao da nikada nisu živjeli.” Bog me primi za ruku. Ostadosmo na trenutak u tišini. Tada upitah: “Kao roditelj, koje bi životne pouke želio da tvoja djeca nauče?” Osmjehujući se, Bog odgovori: “Da nauče da nikoga ne mogu prisiliti da ih voli. Mogu samo voljeti. Da nauče da nije navrijednije ono što posjeduju, nego tko su u svom životu. Da nauče kako se nije dobro uspoređivati s drugima… Da nauče kako nije bogat onaj čovjek koji najviše ima, nego onaj kojem najmanje treba. Da nauče kako je dovoljno samo nekoliko sekundi da se duboko povrijedi voljeno biće, a potom su potrebne godine da se izliječi. Da nauče opraštati tako da sami opraštaju. Da spoznaju kako postoje osobe koje ih nježno vole, ali to ne znaju izreći, niti pokazati. Da nauče da se novcem može kupiti sve. Osim sreće. Da nauče da dvije osobe mogu promatrati istu stvar, a vidjeti je različito. Da nauče da je pravi prijatelj onaj koji zna sve o njima… a ipak ih voli. Da nauče kako nije uvijek dovoljno da im drugi oproste. Moraju i sami sebi opraštati.” Ljudi će zaboraviti što si rekao. Ljudi će zaboraviti što si učinio. Ali nikada neće zaboraviti kakve si osjećaje u njima pobudio.” 
Fokus
Hvaljen Isus i Marija! U Međugorju je, od 29. do 31. ožujka, održana Područna izborna skupština Frame Hercegovina. Iz naše Frame išli su predsjednik te jedan delegat, Petra Musa. Ova skupština bila je izborna, što znači da se biralo novo područno vijeće Frame Hercegovina. Program je započeo u petak prijavom i smještajem u sobe, a zatim smo se uputili u crkvu sv. Jakova na molitveni program. Po povratku uslijedila je večera, a zatim i početak zasjedanja skupštine. Predsjednici su iznosili izvješća o stanju svojih bratstava te smo zajedno razgovarali o problemima s kojima se susrećemo te prikupljali i neke nove ideje. Dan smo zaključili molitvom. Kako smo prošli dan zaključili molitvom, tako smo i novi dan započeli molitvom. Nakon doručka ponovno smo nastavili s izlaganjem preostalih izvješća. Po završetku izlaganja izvješća mjesnih predsjednika i područno vijeće je iznijelo svoja izvješća. Kad smo završili s izvješćima, čekao nas je ručak, a nakon toga i pauza.   Nakon što smo se odmorili, na red su došli i izbori za novo područno vijeće. Izborima je predsjedala Doris Trogrlić, nacionalna predsjednica Frame BiH. Izbore smo započeli molitvom i čitanjima iz Evanđelja i Franjinih spisa. Nakon što smo upoznati s procedurom izbora, započeli smo i sa samim izborima. U novo vijeće izabrani su: predsjednica - Monika Brzica (Frama Ružići), potpredsjednik - Stipe Čuić (Frama Bukovica), voditeljica formacije - Ivana Milićević (Frama Mostar), tajnica - Ana-Marija Nuić (Frama Humac), blagajnik - Mario Milas (Frama Tihaljina) i dodatni član vijeća - Mario Pehar (Frama Čitluk).       Po završetku izbora ponovno smo se uputili u crkvu sv. Jakova na molitveni program. Duhovno okrijepljeni vratili smo se u Domus pacis i na tjelesnu okrepu. Večer smo zaključili igrama i odlaskom na Podbrdo. Posljednji dan opet smo započeli molitvom i doručkom. Zatim je uslijedilo i prvo zasjedanje skupštine pod novim vijećem gdje su donesene smjernice za rad područnog vijeća. Također su izabrani i delegati koji će ići na Nacionalnu skupštinu Frame BiH, gdje će se birati i novo vijeće na nacionalnoj razini.   Sve smo zaključili svetom misom gdje i blagoslovljeno novo vijeće. Skupština je bilo jedno odlično iskustvo gdje se pokazalo veliko zajedništvo među Framama, a sigurno smo mogli ponijeti i neka nova iskustva i ideje koje možemo primijeniti i u vlastita bratstva. Naposljetku, najveće hvala Bogu što je ovo sve omogućio, a zatim jedno ogromno hvala bivšem vijeću koje je iza sebe ostavilo usitinu jedan veliki trag i mnogo dobrog što su učinili za Framu u Hercegovini. Novom vijeću prvo želimo čestitati, a zatim im zaželiti svu sreću i obilje Božjeg blagoslova u obavljanju svoje službe. Neka budu ustrajni i puni ljubavi u svojoj službi. Mir i dobro!