Dnevnik jedne framašice, 28. prosinca 2013.
Subota, 28. prosinca 2013. | Broj čitanja: 988
 
 

I ovih lijepih božićnih dana imala sam priliku posjetiti jednu ženu koja je ostala sama u jednom selu. Majka i otac su joj umrli dok je bila mala, a nedavno je izgubila brata i sestru. Zajedno s majkom, otišla sam da joj čestitam Božić i malo popričam. Kada smo moja majka i ja ušle u tu njenu malu kućicu na kraju sela, ona je molila krunicu. Na njenom licu vidjelo se da joj život nije bio nimalo lak. Svaka bora na njenom licu imala je svoje značenje, svoju simboliku.


Često puta čujem priče o tim ljudima koji su sami, ali to me nije nikad posebno diralo, sve do ovog događaja. Kada čovjek vidi nešto svojim očima, tek onda shvati veličinu i vrijednost nečega.


Kada nas je vidjela, silno nam se obradovala. Počela je vaditi sve kolače i sokove iz svojih malih ormarića, koji su sigurno bili stari oko 50 godina. Nakon što smo razgovarale o tome gdje je tko otišao, tko se gdje udao, ona je počela plakati.


Plakati zato što joj život nije bio nimalo lagan i što je za sve ove blagdane morala bit sama. Nakon što smo se sve tri smirile i nakon što su nam se osušile oči od suza, upitala sam je kako provodi dane, viđa li ikoga.


Na to pitanje rekla je da je jedino što joj je ostalo od života krunica. Onda me pozvala da provirim kroz njen prozor, koji je jedva još uspijevao biti zatvoren na starim zidovima punih rupa. „Vidiš one 4 zvijezde na nebu?“ - upitala me. Pokazala mi je na 4 zvijezde koje su bile jedna pored druge. "To su mi majka, otac, brat i sestra. Na svoju tugu zaboravim kada promatram te 4 zvijezde koje su mi jedina radost. Kada umrem, znam da ću se pridružiti njima." Onda mi je postavila pitanje: "Kada umrem, hoćeš li nastaviti gledati 5 zvijezda, mene i moju obitelji, i molit za nas da nas se Bog sjeti?"


Na to sam se gorko rasplakala jer nisam mogla vjerovat da me to netko pita. Pogledala me i zagrlila, dok su nam obima suze lijevale niz lice. Dala sam joj obećanje da hoću.


Ta žena mi je bila jedno najveće čudo ovih božićnih dana. U toj ženi je bio Krist, u to sam uvjerena.


Uz to, ovaj događaj je najposebnija stranica moga dnevnika. Jer ovo nije priča, ovo je stvarnost. Znam da ću opet otići do nje, jer od takvih ljudi ima se puno naučiti.


Nakon što smo pošle kući, zagrlila nas je i zahvalila. A ona je ostala govoreći da mora nastaviti krunicu.
 

- framašica :)
 Facebook  Myspace    |   E-mail  Print
Ostali članci:
» Dnevnik jedne framašice
13/08/19 | Broj čitanja: 81 | Autor:
»Arhiva Naše La Verne«
Najčitanije novosti
Stol riječi
Usnuo sam san da razgovaram s Bogom... “Dakle, ti bi želio razgovarati sa mnom?” reče Bog. “Ako imaš vremena” rekoh. Bog se nasmiješi. “Moje je vrijeme vječnost. Što si me kanio pitati?” “Što te najviše iznenađuje kod ljudi?” Bog odgovori: “Što im je djetinjstvo dosadno. Žure odrasti, a potom bi željeli ponovno biti djeca. Što troše zdravlje da bi stekli novac, a potom troše novac da bi vratili zdravlje. Što razmišljaju tjeskobno o budućnosti, zaboravljajući sadašnjost. Na taj način ne žive ni u sadašnjosti, ni u budućnosti. Što žive kao da nikada neće umrijeti, a onda umiru kao da nikada nisu živjeli.” Bog me primi za ruku. Ostadosmo na trenutak u tišini. Tada upitah: “Kao roditelj, koje bi životne pouke želio da tvoja djeca nauče?” Osmjehujući se, Bog odgovori: “Da nauče da nikoga ne mogu prisiliti da ih voli. Mogu samo voljeti. Da nauče da nije navrijednije ono što posjeduju, nego tko su u svom životu. Da nauče kako se nije dobro uspoređivati s drugima… Da nauče kako nije bogat onaj čovjek koji najviše ima, nego onaj kojem najmanje treba. Da nauče kako je dovoljno samo nekoliko sekundi da se duboko povrijedi voljeno biće, a potom su potrebne godine da se izliječi. Da nauče opraštati tako da sami opraštaju. Da spoznaju kako postoje osobe koje ih nježno vole, ali to ne znaju izreći, niti pokazati. Da nauče da se novcem može kupiti sve. Osim sreće. Da nauče da dvije osobe mogu promatrati istu stvar, a vidjeti je različito. Da nauče da je pravi prijatelj onaj koji zna sve o njima… a ipak ih voli. Da nauče kako nije uvijek dovoljno da im drugi oproste. Moraju i sami sebi opraštati.” Ljudi će zaboraviti što si rekao. Ljudi će zaboraviti što si učinio. Ali nikada neće zaboraviti kakve si osjećaje u njima pobudio.” 
Fokus
Hvaljen Isus i Marija! U Međugorju je, od 29. do 31. ožujka, održana Područna izborna skupština Frame Hercegovina. Iz naše Frame išli su predsjednik te jedan delegat, Petra Musa. Ova skupština bila je izborna, što znači da se biralo novo područno vijeće Frame Hercegovina. Program je započeo u petak prijavom i smještajem u sobe, a zatim smo se uputili u crkvu sv. Jakova na molitveni program. Po povratku uslijedila je večera, a zatim i početak zasjedanja skupštine. Predsjednici su iznosili izvješća o stanju svojih bratstava te smo zajedno razgovarali o problemima s kojima se susrećemo te prikupljali i neke nove ideje. Dan smo zaključili molitvom. Kako smo prošli dan zaključili molitvom, tako smo i novi dan započeli molitvom. Nakon doručka ponovno smo nastavili s izlaganjem preostalih izvješća. Po završetku izlaganja izvješća mjesnih predsjednika i područno vijeće je iznijelo svoja izvješća. Kad smo završili s izvješćima, čekao nas je ručak, a nakon toga i pauza.   Nakon što smo se odmorili, na red su došli i izbori za novo područno vijeće. Izborima je predsjedala Doris Trogrlić, nacionalna predsjednica Frame BiH. Izbore smo započeli molitvom i čitanjima iz Evanđelja i Franjinih spisa. Nakon što smo upoznati s procedurom izbora, započeli smo i sa samim izborima. U novo vijeće izabrani su: predsjednica - Monika Brzica (Frama Ružići), potpredsjednik - Stipe Čuić (Frama Bukovica), voditeljica formacije - Ivana Milićević (Frama Mostar), tajnica - Ana-Marija Nuić (Frama Humac), blagajnik - Mario Milas (Frama Tihaljina) i dodatni član vijeća - Mario Pehar (Frama Čitluk).       Po završetku izbora ponovno smo se uputili u crkvu sv. Jakova na molitveni program. Duhovno okrijepljeni vratili smo se u Domus pacis i na tjelesnu okrepu. Večer smo zaključili igrama i odlaskom na Podbrdo. Posljednji dan opet smo započeli molitvom i doručkom. Zatim je uslijedilo i prvo zasjedanje skupštine pod novim vijećem gdje su donesene smjernice za rad područnog vijeća. Također su izabrani i delegati koji će ići na Nacionalnu skupštinu Frame BiH, gdje će se birati i novo vijeće na nacionalnoj razini.   Sve smo zaključili svetom misom gdje i blagoslovljeno novo vijeće. Skupština je bilo jedno odlično iskustvo gdje se pokazalo veliko zajedništvo među Framama, a sigurno smo mogli ponijeti i neka nova iskustva i ideje koje možemo primijeniti i u vlastita bratstva. Naposljetku, najveće hvala Bogu što je ovo sve omogućio, a zatim jedno ogromno hvala bivšem vijeću koje je iza sebe ostavilo usitinu jedan veliki trag i mnogo dobrog što su učinili za Framu u Hercegovini. Novom vijeću prvo želimo čestitati, a zatim im zaželiti svu sreću i obilje Božjeg blagoslova u obavljanju svoje službe. Neka budu ustrajni i puni ljubavi u svojoj službi. Mir i dobro!