Dnevnik jedne framašice, 8. rujna 2013.
Nedjelja, 08. rujna 2013. | Broj čitanja: 1148
 
 

Dobri Bog odluči stvoriti… majku. Trudio se nekoliko dana kad mu pristupi jedan anđeo i reče: “Ova će te stvarno namučiti, čemu trošiti toliko vremena?” Bog odvrati: “Da, ali jesi li čitao potrebna svojstva iz narudžbenice? Mora biti takva da ju se lako može oprati, ali ne smije biti od plastike… Mora imati 180 pokretnih dijelova i svi bi trebali biti zamjenjivi… Živjeti od kave i ostataka hrane iz prethodnog dana… Imati poljubac koji ozdravlja od svih bolesti: od slomljene noge do ljubavnog razočaranja… Imati šest pari ruku…” Anđeo slegne ramenima i odvrati s nevjericom: “Šest pari?” “Nisu mi problem ruke”, reče Bog, “nego tri para očiju što ih mora imati”. “Zašto toliko?” Bog objasni: “Jedan par da vidi kroz zatvorena vrata kada pita: ‘Što to radite unutra, djeco?’, premda već zna. Par očiju otraga da vidi ono što ne bi trebala vidjeti, ali mora znati. I par očiju da bi sinu koji se uvalio u nevolje mogla potiho reči: ‘Razumijem, i volim te’.” “Gospodine”, reče anđeo, nemoćno ispruživši ruke, “idi na počinak, sutra ćeš ponovno pokušati”. “Ne mogu”, reče Bog. “Već sam gotovo pri kraju. Načinio sam jednu koja ozdravlja sama od sebe kad je bolesna, može pripremiti objed za šest osoba s pola kilograma mljevena mesa i uspijeva u miru okupati devetogodišnjeg dječaka.” Anđeo polako obiđe uzorak majke, motreći je radoznalo. “Prenježna je”, reče zabrinuto. “Ali je otporna!” odvrati Bog zaneseno. “Ti nemaš pojma koliko može učiniti i podnijeti jedna majka.” “Zna li razmišljati?” “Ne samo to, nego se i izvrsno služi razumom i pronalazi rješenja i u najsloženijim situacijama”, odvrati Stvoritelj. Anđeo tada priđe bliže uzorku i prstom mu prođe niz lice. “Ovdje je nešto viška”, primijeti. “Nije to višak”, ispravi ga Gospodin, “nego suza”. “A čemu ona služi?” “Za izražavanje radosti, žalosti, razočaranja, boli, samoće i ponosa.” “Ti si genij!”, uskliknu anđeo. “Istinu govoreći, suzu nisam ja tamo postavio”, otužno odgovori Bog.


Jedno najposebnije stvorenje na ovom svijetu- majka. Nekad toga i nismo svjesni, ali mislim kada se ova priča pročita, da je sve jasno. Na današnji dan je rođendan našoj Nebeskoj Majci, koja se pobrinula da imamo majke na ovoj zemlji. I evo, ako nemamo vremena izdvojit koji Očenaš, da barem pročitamo ovaj tekst i sjetimo se kolika je njihova uloga i zadaća danas. Pogotovo ovo "danas" jer je danas jako teško djecu naučiti nekim kršćanskim i moralnim načelima s obzirom na ono što svijet nudi. Mislim da ćemo svi to shvatiti kad budemo roditelji. Ali zato je tu živi primjer naše Gospe.


Draga Majko, sretan ti rođendan, i čuvaj naše majke!
 

- framašica :)
 Facebook  Myspace    |   E-mail  Print
Ostali članci:
» Dnevnik jedne framašice
13/08/19 | Broj čitanja: 81 | Autor:
»Arhiva Naše La Verne«
Najčitanije novosti
Stol riječi
Usnuo sam san da razgovaram s Bogom... “Dakle, ti bi želio razgovarati sa mnom?” reče Bog. “Ako imaš vremena” rekoh. Bog se nasmiješi. “Moje je vrijeme vječnost. Što si me kanio pitati?” “Što te najviše iznenađuje kod ljudi?” Bog odgovori: “Što im je djetinjstvo dosadno. Žure odrasti, a potom bi željeli ponovno biti djeca. Što troše zdravlje da bi stekli novac, a potom troše novac da bi vratili zdravlje. Što razmišljaju tjeskobno o budućnosti, zaboravljajući sadašnjost. Na taj način ne žive ni u sadašnjosti, ni u budućnosti. Što žive kao da nikada neće umrijeti, a onda umiru kao da nikada nisu živjeli.” Bog me primi za ruku. Ostadosmo na trenutak u tišini. Tada upitah: “Kao roditelj, koje bi životne pouke želio da tvoja djeca nauče?” Osmjehujući se, Bog odgovori: “Da nauče da nikoga ne mogu prisiliti da ih voli. Mogu samo voljeti. Da nauče da nije navrijednije ono što posjeduju, nego tko su u svom životu. Da nauče kako se nije dobro uspoređivati s drugima… Da nauče kako nije bogat onaj čovjek koji najviše ima, nego onaj kojem najmanje treba. Da nauče kako je dovoljno samo nekoliko sekundi da se duboko povrijedi voljeno biće, a potom su potrebne godine da se izliječi. Da nauče opraštati tako da sami opraštaju. Da spoznaju kako postoje osobe koje ih nježno vole, ali to ne znaju izreći, niti pokazati. Da nauče da se novcem može kupiti sve. Osim sreće. Da nauče da dvije osobe mogu promatrati istu stvar, a vidjeti je različito. Da nauče da je pravi prijatelj onaj koji zna sve o njima… a ipak ih voli. Da nauče kako nije uvijek dovoljno da im drugi oproste. Moraju i sami sebi opraštati.” Ljudi će zaboraviti što si rekao. Ljudi će zaboraviti što si učinio. Ali nikada neće zaboraviti kakve si osjećaje u njima pobudio.” 
Fokus
Hvaljen Isus i Marija! U Međugorju je, od 29. do 31. ožujka, održana Područna izborna skupština Frame Hercegovina. Iz naše Frame išli su predsjednik te jedan delegat, Petra Musa. Ova skupština bila je izborna, što znači da se biralo novo područno vijeće Frame Hercegovina. Program je započeo u petak prijavom i smještajem u sobe, a zatim smo se uputili u crkvu sv. Jakova na molitveni program. Po povratku uslijedila je večera, a zatim i početak zasjedanja skupštine. Predsjednici su iznosili izvješća o stanju svojih bratstava te smo zajedno razgovarali o problemima s kojima se susrećemo te prikupljali i neke nove ideje. Dan smo zaključili molitvom. Kako smo prošli dan zaključili molitvom, tako smo i novi dan započeli molitvom. Nakon doručka ponovno smo nastavili s izlaganjem preostalih izvješća. Po završetku izlaganja izvješća mjesnih predsjednika i područno vijeće je iznijelo svoja izvješća. Kad smo završili s izvješćima, čekao nas je ručak, a nakon toga i pauza.   Nakon što smo se odmorili, na red su došli i izbori za novo područno vijeće. Izborima je predsjedala Doris Trogrlić, nacionalna predsjednica Frame BiH. Izbore smo započeli molitvom i čitanjima iz Evanđelja i Franjinih spisa. Nakon što smo upoznati s procedurom izbora, započeli smo i sa samim izborima. U novo vijeće izabrani su: predsjednica - Monika Brzica (Frama Ružići), potpredsjednik - Stipe Čuić (Frama Bukovica), voditeljica formacije - Ivana Milićević (Frama Mostar), tajnica - Ana-Marija Nuić (Frama Humac), blagajnik - Mario Milas (Frama Tihaljina) i dodatni član vijeća - Mario Pehar (Frama Čitluk).       Po završetku izbora ponovno smo se uputili u crkvu sv. Jakova na molitveni program. Duhovno okrijepljeni vratili smo se u Domus pacis i na tjelesnu okrepu. Večer smo zaključili igrama i odlaskom na Podbrdo. Posljednji dan opet smo započeli molitvom i doručkom. Zatim je uslijedilo i prvo zasjedanje skupštine pod novim vijećem gdje su donesene smjernice za rad područnog vijeća. Također su izabrani i delegati koji će ići na Nacionalnu skupštinu Frame BiH, gdje će se birati i novo vijeće na nacionalnoj razini.   Sve smo zaključili svetom misom gdje i blagoslovljeno novo vijeće. Skupština je bilo jedno odlično iskustvo gdje se pokazalo veliko zajedništvo među Framama, a sigurno smo mogli ponijeti i neka nova iskustva i ideje koje možemo primijeniti i u vlastita bratstva. Naposljetku, najveće hvala Bogu što je ovo sve omogućio, a zatim jedno ogromno hvala bivšem vijeću koje je iza sebe ostavilo usitinu jedan veliki trag i mnogo dobrog što su učinili za Framu u Hercegovini. Novom vijeću prvo želimo čestitati, a zatim im zaželiti svu sreću i obilje Božjeg blagoslova u obavljanju svoje službe. Neka budu ustrajni i puni ljubavi u svojoj službi. Mir i dobro!