BOG – SIJEDI STARAC?
Subota, 01. kolovoza 2009. | Broj čitanja: 1663
 
 

 

Dobro se sjećam one epizode kada posada svemirskoga broda Enterprise na čelu s kapetanom J. L. Piccardom u svemiru nailazi na neko biće kojemu se ne može odrediti ni početak ni kraj. Na jednom dijelu toga čudnoga, bijelo-providnoga bića se nalazi glava jednoga starca i svi su uvjereni – TO JE BOG! Naravno, to nije bio Bog… Ali, zašto sijedi starac? Ili, strogi sudac? To nije Bog u mojem životu…

 

 

I kad bi bio starac, On ne bi bio starac iz filmova, slab i nepokretan, na izmaku snaga. Bio bi sličan onome Melesiju iz one sapunice Esmeralda, živ, poletan i veseo, često i otkačen. Kad bi bio sudac, ne bi bio strog, štoviše, bio bi blagi, ali pošteni sudac koji u svakome čovjeku pokušava naći nešto dobro…

 

 

Ali to nije Bog u mojem životu! Moj Bog je raspet, ali je Uskrsnuo! On je siromašan, ali daje neizmjerno bogatstvo! Prezren je i odbačen, a nikada nije nikoga odbacio!

 

 

Što god činim, radim i stvaram preda mnom je Njegov lik. U Njegovim nasmiješenim ustima nalazim smisao, a Krv iz Njegovih svetih Rana me pere kad sam sav prljav od grijeha. To je moj Bog – Trojstven i jedini!

 

 

Pružio je svoju desnu ruku i u njoj drži svemir na okupu, kako ovaj vanjski, tako i moj unutarnji svemir. Raspoređuje one planete i tijela da se ne sudare, ali i sređuje moje osjećaje i emocije da ne puknem. Iz Rane na Njegovoj ruci pršti snaga, vjera i nada ovom napaćenom svijetu, ovom napaćenom biću – meni.

 

 

On je i onoga Drugoga učinio sličnim sebi, a ja gorim svom snagom da budem sličan tom Drugome.

 

 

I večeras, dok puše ovaj tihi povjetarac i unosi svježinu u ovaj ljetni dan, ja znam da je to On. Udahnuo je u svemir dah svojih svetih usta dajući nam smisao i učinio od mene sretna čovjeka, čak i večeras kad imam razloga biti jako tužan.

 

 

Ne sijedi starac, ne strogi sudac, ne ni Superman i Batman…

 

 

To je moj Bog, to je Sve moje!!!

 

- Autor: Mali brat
 Facebook  Myspace    |   E-mail  Print
Ostali članci:
» Dnevnik jedne framašice
13/08/19 | Broj čitanja: 87 | Autor:
»Arhiva Naše La Verne«
Najčitanije novosti
Stol riječi
Usnuo sam san da razgovaram s Bogom... “Dakle, ti bi želio razgovarati sa mnom?” reče Bog. “Ako imaš vremena” rekoh. Bog se nasmiješi. “Moje je vrijeme vječnost. Što si me kanio pitati?” “Što te najviše iznenađuje kod ljudi?” Bog odgovori: “Što im je djetinjstvo dosadno. Žure odrasti, a potom bi željeli ponovno biti djeca. Što troše zdravlje da bi stekli novac, a potom troše novac da bi vratili zdravlje. Što razmišljaju tjeskobno o budućnosti, zaboravljajući sadašnjost. Na taj način ne žive ni u sadašnjosti, ni u budućnosti. Što žive kao da nikada neće umrijeti, a onda umiru kao da nikada nisu živjeli.” Bog me primi za ruku. Ostadosmo na trenutak u tišini. Tada upitah: “Kao roditelj, koje bi životne pouke želio da tvoja djeca nauče?” Osmjehujući se, Bog odgovori: “Da nauče da nikoga ne mogu prisiliti da ih voli. Mogu samo voljeti. Da nauče da nije navrijednije ono što posjeduju, nego tko su u svom životu. Da nauče kako se nije dobro uspoređivati s drugima… Da nauče kako nije bogat onaj čovjek koji najviše ima, nego onaj kojem najmanje treba. Da nauče kako je dovoljno samo nekoliko sekundi da se duboko povrijedi voljeno biće, a potom su potrebne godine da se izliječi. Da nauče opraštati tako da sami opraštaju. Da spoznaju kako postoje osobe koje ih nježno vole, ali to ne znaju izreći, niti pokazati. Da nauče da se novcem može kupiti sve. Osim sreće. Da nauče da dvije osobe mogu promatrati istu stvar, a vidjeti je različito. Da nauče da je pravi prijatelj onaj koji zna sve o njima… a ipak ih voli. Da nauče kako nije uvijek dovoljno da im drugi oproste. Moraju i sami sebi opraštati.” Ljudi će zaboraviti što si rekao. Ljudi će zaboraviti što si učinio. Ali nikada neće zaboraviti kakve si osjećaje u njima pobudio.” 
Fokus
Hvaljen Isus i Marija! U Međugorju je, od 29. do 31. ožujka, održana Područna izborna skupština Frame Hercegovina. Iz naše Frame išli su predsjednik te jedan delegat, Petra Musa. Ova skupština bila je izborna, što znači da se biralo novo područno vijeće Frame Hercegovina. Program je započeo u petak prijavom i smještajem u sobe, a zatim smo se uputili u crkvu sv. Jakova na molitveni program. Po povratku uslijedila je večera, a zatim i početak zasjedanja skupštine. Predsjednici su iznosili izvješća o stanju svojih bratstava te smo zajedno razgovarali o problemima s kojima se susrećemo te prikupljali i neke nove ideje. Dan smo zaključili molitvom. Kako smo prošli dan zaključili molitvom, tako smo i novi dan započeli molitvom. Nakon doručka ponovno smo nastavili s izlaganjem preostalih izvješća. Po završetku izlaganja izvješća mjesnih predsjednika i područno vijeće je iznijelo svoja izvješća. Kad smo završili s izvješćima, čekao nas je ručak, a nakon toga i pauza.   Nakon što smo se odmorili, na red su došli i izbori za novo područno vijeće. Izborima je predsjedala Doris Trogrlić, nacionalna predsjednica Frame BiH. Izbore smo započeli molitvom i čitanjima iz Evanđelja i Franjinih spisa. Nakon što smo upoznati s procedurom izbora, započeli smo i sa samim izborima. U novo vijeće izabrani su: predsjednica - Monika Brzica (Frama Ružići), potpredsjednik - Stipe Čuić (Frama Bukovica), voditeljica formacije - Ivana Milićević (Frama Mostar), tajnica - Ana-Marija Nuić (Frama Humac), blagajnik - Mario Milas (Frama Tihaljina) i dodatni član vijeća - Mario Pehar (Frama Čitluk).       Po završetku izbora ponovno smo se uputili u crkvu sv. Jakova na molitveni program. Duhovno okrijepljeni vratili smo se u Domus pacis i na tjelesnu okrepu. Večer smo zaključili igrama i odlaskom na Podbrdo. Posljednji dan opet smo započeli molitvom i doručkom. Zatim je uslijedilo i prvo zasjedanje skupštine pod novim vijećem gdje su donesene smjernice za rad područnog vijeća. Također su izabrani i delegati koji će ići na Nacionalnu skupštinu Frame BiH, gdje će se birati i novo vijeće na nacionalnoj razini.   Sve smo zaključili svetom misom gdje i blagoslovljeno novo vijeće. Skupština je bilo jedno odlično iskustvo gdje se pokazalo veliko zajedništvo među Framama, a sigurno smo mogli ponijeti i neka nova iskustva i ideje koje možemo primijeniti i u vlastita bratstva. Naposljetku, najveće hvala Bogu što je ovo sve omogućio, a zatim jedno ogromno hvala bivšem vijeću koje je iza sebe ostavilo usitinu jedan veliki trag i mnogo dobrog što su učinili za Framu u Hercegovini. Novom vijeću prvo želimo čestitati, a zatim im zaželiti svu sreću i obilje Božjeg blagoslova u obavljanju svoje službe. Neka budu ustrajni i puni ljubavi u svojoj službi. Mir i dobro!