Kakve su naše kave?
Nedjelja, 30. rujna 2012. | Broj čitanja: 1104
 
 

„Što imaš gledati trun u oku brata svojega, a brvna u svom oku ne zapažaš“ (Mt 7,3)
Danas ljudi puno slobodnog vremena provode pričajući o drugima. Na žalost, uglavnom se ti razgovori sastoje od negativnih komentara o nekoj osobi. Isto tako, na žalost, ti koji pričaju osjećaju da su na taj način zadovoljili svoje 'strasti'. Budući je to prolazan osjećaj ti se razgovori iznova ponavljaju.


Nije toliko loše pričati o drugome ali u smislu da se zbližimo i pomognemo; tada takvi razgovori imaju smisla i koristi.
Neki se opravdavaju da pričaju o nečemu strašnome što je druga osoba učinila jer takvo što rijetko tko čini. U nas je problem što se ljudi i boje da ne bi postali meta najopasnijih razgovora pa čine iste stvari koje čini većina da ne bi 'puno odskakali', to isto koriste kao opravdanje.


Primjerice, danas je sasvim normalno imati spolni odnos prije braka. Ljudi to podržavaju dok se Bogu ne sviđa. Onaj tko se čuva za brak postaje predmetom ismijavanja, a Bogu se sviđa upravo ta žrtva. Milijun je takvih primjera, a to nam može biti pokazatelj koliko smo se udaljili od Boga. Zato Isus kaže: „Blago vama kad vas budu grdili i progonili i kad vam zbog mene budu lažno pripisivali svaku vrstu opačine“


To što je netko učinio nešto loše ne daje ti za pravo da ga osuđuješ i ogovaraš jer nisi ni ti bez grijeha, nemaš pravo osuđivati. Ako je netko u stanju prevariti nekoga, a ti se to ne usuđuješ, ne znači da možeš osuditi tu osobu (koju naravno ništa ne opravdava). Ti si možda u stanju, dok si s nekim u vezi iz potrebe, razmišljati i maštati o drugoj osobi. To je isto prevara. Zaključak: nisi bez grijeha, nemaš pravo osuđivati.


Ako se netko prema tebi ne obraća s ljubaznošću ne možeš mu zamjeriti. Ti to možda činiš ali možda je to lažna ljubaznost, samo privid da si poboljšaš ugled ili iz straha da ne bi bio odbačen. Tako je lako zamijetiti kako je netko uvijek neraspoložen, bijesan, razočaran, ljut, neljubazan, sklon prevari, izrugivanju, ogovaranju, ismijavanju, pa to usput komentirati s najboljim prijateljem. Zar si ti uvijek odličnog raspoloženja, bez ikakvih problema? Netko probleme dobro prikriva, netko ne. Zar ne možeš shvatiti da nismo svi isti i ne možemo u isto vrijeme biti istog raspoloženja i osjećanja. Kad god primijetiš nekog određenog raspoloženja pokušaj shvatiti da ta osoba ima nekih briga koje ti ne shvaćaš. Nemoj dopustiti da ti susret s osobom prođe u komentiranju drugih, to je onda 'siromašan' razgovor i 'siromašan' odnos. Ponekad mi se čini da kad sjedim s prijateljicom na kavi ako nema određenih osoba na meti za razgovor kao da je to propala kava. Usudimo se ne pričati o drugima ili pak usudi se manje družiti s osobom koja ima potrebu pričati o drugima ili i nju naučiti ovome. Kako se često dogodi da dok pričaš o nečemu konkretnom lako odlutaš od cilja jer si se usput sjetio nekog dobrog trača. Pokušaj se vratiti na pravu temu, k cilju. Usudi se razraditi temu do kraja bez uplitanja drugih.


Pročitala sam na jednom linku kako disciplinirani ljudi koji rade u kućnom uredu naprave više posla od onih koji dijele ured s kolegama jer takvi upadaju u zamku „svaštarskih“ razgovora s kolegama. Pokušaj biti biće poput nijednog drugog. Umjesto da pričaš o ljudima potrudi se pričati o događajima, o idejama, jer puno se toga, primjerice, zbilo u djetinjstvu i puno je ideja koje mogu biti realizirane u budućnosti. Razvijaj mozak i ne tupi stalno o istom.
Nego naprotiv, što se tiče drugih, budite spremni darovati se drugima, prihvatiti ih i cijeniti. Sve nas vodi želja da se vežemo s ljudima, dijelimo svoje živote. Nemojmo jedni druge uzimati zdravo za gotovo, družiti se jer su nam ti ljudi potrebni, kako bi nam bili na usluzi ili još gore konstantno iskorištavati dragu osobu jer znaš da se ista neće naljutiti. Ponekad je s takvima najlakše. Ali to što se ta osoba neće naljutiti ne znači da nije uvrijeđena. Ne, ona oprašta jer zna da svi griješimo i nema pravo osuđivati.


Ugledajmo se na Boga. On nas je stvorio jer nas je volio i prije nego smo došli na svijet; nije nas stvorio da bi mu bili na usluzi, želi nam sve najbolje.


Savjet za ljude koji se traže: Pronaći ćemo se brigom za druge ljude i iskrenim predanjem.
Pomažimo, žrtvujmo se, pri tome zaboravljajući ponekad na sebe ali nikad nemojmo dopustiti da ovisimo o drugima. Ovisimo o Isusu Kristu. Ljubimo kao što On to čini, prepoznajmo Njegovu ljubav prema nama i budimo kao Majka Terezija, o drugima uvijek govorimo sve najljepše, kao da su prisutni dok pričaš.

Mir i Dobro !
 

- Karla Soldo
 Facebook  Myspace    |   E-mail  Print
Ostali članci:
» Dnevnik jedne framašice
13/08/19 | Broj čitanja: 81 | Autor:
»Arhiva Naše La Verne«
Najčitanije novosti
Stol riječi
Usnuo sam san da razgovaram s Bogom... “Dakle, ti bi želio razgovarati sa mnom?” reče Bog. “Ako imaš vremena” rekoh. Bog se nasmiješi. “Moje je vrijeme vječnost. Što si me kanio pitati?” “Što te najviše iznenađuje kod ljudi?” Bog odgovori: “Što im je djetinjstvo dosadno. Žure odrasti, a potom bi željeli ponovno biti djeca. Što troše zdravlje da bi stekli novac, a potom troše novac da bi vratili zdravlje. Što razmišljaju tjeskobno o budućnosti, zaboravljajući sadašnjost. Na taj način ne žive ni u sadašnjosti, ni u budućnosti. Što žive kao da nikada neće umrijeti, a onda umiru kao da nikada nisu živjeli.” Bog me primi za ruku. Ostadosmo na trenutak u tišini. Tada upitah: “Kao roditelj, koje bi životne pouke želio da tvoja djeca nauče?” Osmjehujući se, Bog odgovori: “Da nauče da nikoga ne mogu prisiliti da ih voli. Mogu samo voljeti. Da nauče da nije navrijednije ono što posjeduju, nego tko su u svom životu. Da nauče kako se nije dobro uspoređivati s drugima… Da nauče kako nije bogat onaj čovjek koji najviše ima, nego onaj kojem najmanje treba. Da nauče kako je dovoljno samo nekoliko sekundi da se duboko povrijedi voljeno biće, a potom su potrebne godine da se izliječi. Da nauče opraštati tako da sami opraštaju. Da spoznaju kako postoje osobe koje ih nježno vole, ali to ne znaju izreći, niti pokazati. Da nauče da se novcem može kupiti sve. Osim sreće. Da nauče da dvije osobe mogu promatrati istu stvar, a vidjeti je različito. Da nauče da je pravi prijatelj onaj koji zna sve o njima… a ipak ih voli. Da nauče kako nije uvijek dovoljno da im drugi oproste. Moraju i sami sebi opraštati.” Ljudi će zaboraviti što si rekao. Ljudi će zaboraviti što si učinio. Ali nikada neće zaboraviti kakve si osjećaje u njima pobudio.” 
Fokus
Hvaljen Isus i Marija! U Međugorju je, od 29. do 31. ožujka, održana Područna izborna skupština Frame Hercegovina. Iz naše Frame išli su predsjednik te jedan delegat, Petra Musa. Ova skupština bila je izborna, što znači da se biralo novo područno vijeće Frame Hercegovina. Program je započeo u petak prijavom i smještajem u sobe, a zatim smo se uputili u crkvu sv. Jakova na molitveni program. Po povratku uslijedila je večera, a zatim i početak zasjedanja skupštine. Predsjednici su iznosili izvješća o stanju svojih bratstava te smo zajedno razgovarali o problemima s kojima se susrećemo te prikupljali i neke nove ideje. Dan smo zaključili molitvom. Kako smo prošli dan zaključili molitvom, tako smo i novi dan započeli molitvom. Nakon doručka ponovno smo nastavili s izlaganjem preostalih izvješća. Po završetku izlaganja izvješća mjesnih predsjednika i područno vijeće je iznijelo svoja izvješća. Kad smo završili s izvješćima, čekao nas je ručak, a nakon toga i pauza.   Nakon što smo se odmorili, na red su došli i izbori za novo područno vijeće. Izborima je predsjedala Doris Trogrlić, nacionalna predsjednica Frame BiH. Izbore smo započeli molitvom i čitanjima iz Evanđelja i Franjinih spisa. Nakon što smo upoznati s procedurom izbora, započeli smo i sa samim izborima. U novo vijeće izabrani su: predsjednica - Monika Brzica (Frama Ružići), potpredsjednik - Stipe Čuić (Frama Bukovica), voditeljica formacije - Ivana Milićević (Frama Mostar), tajnica - Ana-Marija Nuić (Frama Humac), blagajnik - Mario Milas (Frama Tihaljina) i dodatni član vijeća - Mario Pehar (Frama Čitluk).       Po završetku izbora ponovno smo se uputili u crkvu sv. Jakova na molitveni program. Duhovno okrijepljeni vratili smo se u Domus pacis i na tjelesnu okrepu. Večer smo zaključili igrama i odlaskom na Podbrdo. Posljednji dan opet smo započeli molitvom i doručkom. Zatim je uslijedilo i prvo zasjedanje skupštine pod novim vijećem gdje su donesene smjernice za rad područnog vijeća. Također su izabrani i delegati koji će ići na Nacionalnu skupštinu Frame BiH, gdje će se birati i novo vijeće na nacionalnoj razini.   Sve smo zaključili svetom misom gdje i blagoslovljeno novo vijeće. Skupština je bilo jedno odlično iskustvo gdje se pokazalo veliko zajedništvo među Framama, a sigurno smo mogli ponijeti i neka nova iskustva i ideje koje možemo primijeniti i u vlastita bratstva. Naposljetku, najveće hvala Bogu što je ovo sve omogućio, a zatim jedno ogromno hvala bivšem vijeću koje je iza sebe ostavilo usitinu jedan veliki trag i mnogo dobrog što su učinili za Framu u Hercegovini. Novom vijeću prvo želimo čestitati, a zatim im zaželiti svu sreću i obilje Božjeg blagoslova u obavljanju svoje službe. Neka budu ustrajni i puni ljubavi u svojoj službi. Mir i dobro!