Vjera, nada i ljubav
Subota, 18. kolovoza 2012. | Broj čitanja: 1066
 
 

Ponoć je. Ugodno sam smještena na svom balkonu, pogledom uprtim u nebo, i razmišljam o Bogu. Po ne zna koji put se uvjeravam da je jedino tada, kad sve se stiša i nikoga nema, najlakše, Bože, moje misli upraviti Tebi – jedinom pravom prijatelju koji nikada ne ostavlja; koji, usuđujem se reći, ne umije razočarati. Ne gledam u bilo koji dio neba. Pogled mi odvraća mjesec. Kao da smo sami, mjesec i ja, Ti i ja. Imam osjećaj kao da se iza njega skrivaš, promatraš mene bijednu kako se borim sa svim osjećajima koji su me proželi kroz ovaj oblačni dan. Cijeli dan Ti kao da skrivaš svoj izgled i svoje lice, nigdje Te ne vidim i ne prepoznajem ali sada gledajući u mjesec vidim tvoj osmijeh, prepoznajem Te. Već mi se širi pogled na sve ostalo. Naravno, prisjećajući se današnjeg dana, da Te prepoznajem i vjerujem Ti. Prepoznajem te u onom mirnom jutru koje si mi podario ovog istog dana, a koje je moglo biti stresno kao ono prošli tjedan. Prepoznajem Te u jutarnjoj molitvi za koju sam pronašla vremena i strpljenja. Prikazala sam Ti ovaj dan, a to sam sve od Tebe naučila, preko roditelja, svećenika. Povjerovala sam Ti preko njih i hvala na tome. Hvala na njima i konačno hvala na daru primjećivanja. Hvala što znam prepoznati i zahvaliti. Smatram bitnim znati nešto ili nekoga prepoznati. Hvala što sam danas prepoznala da je mojoj majci ponekad potrebna samo moja blizina a ne hoću li joj pomoći u određenim poslovima. Hvala što se usuđujem svoju obitelj staviti na prvo mjesto; prije svojih prijatelja s kojima svaku večer ispijam kave.. radije ću vrijeme provesti s ocem i majkom. Hvala što mogu vjerovati.


Gospodine, nadam se da ispravno razmišljam. Isto tako se nadam da ćeš mi ti ukazati na pravi način i put ako ovaj nije ispravan. Isuse, hvala ti na nadi koju si „usadio“ u mene i što se preko molitve i ovakvog razmišljanja, doduše kasno u noć, mogu nadati boljem sutra. Što se, usprkos stresnom danu, nadam da će popodnevna sveta misa, kad ću ti biti najbliže, uljepšati ovaj dan. Tako je i bilo. Sveta misa, koji uzvišen trenutak. Molim se da mi umnožiš vjeru jer se nadam da ću Te tada u svetoj misi u potpunosti prepoznati i predati, doživjeti. A onda zastanem i pomislim, koliko je još potrebno? Ponekad mi se čini da mi je vjera mlaka, a ponekad da je samo malo potrebno da te doživim u potpunosti. Ne odustajem…i dalje Ti se nadam. Hvala što me na taj način tješiš i što je sve izdržljivije. Vrijeme prolazi. Odjednom nisam osjetila ni trunke vjetra što je na početku snažno puhao. Opet primjećujem. Mjesec je i dalje na istom mjestu. Čudno me “gleda“. Je li to Tvoj pogled? Uspio si me nasmijati.


Pa da, zaboravila sam na ljubav. Osmijeh se razvlači od uha do uha, koji dobar osjećaj. „Kad bih ljudske jezike govorio, a ljubavi ne bih imao…“ Molim se Bože i da me ispuniš ljubavlju, i moje srce i moj um. Čini mi se da su moje molitve urodile plodom. Pa kako i ne bi kad tražim nešto čisto, lijepo i neiskvareno, nešto nematerijalno, ono za čim i Ti najviše žudiš…ono nebesko. Koji blagoslov. Drago mi je da slično razmišljamo. To me usrećuje. Hvala što sam večeras s ljubavlju prišla svojim prijateljima, hvala što sam unijela ljubavi u pjesme koje smo zajedno pjevušili, osjetim kako je sve zvučalo nježnije i ljepše. Hvala što sam unijela ljubavi u šetnju i razgovor s posebnom osobom i što nisam osjećala uobičajeni bol u nogama zbog prijeđenih kilometara - hvala što je to posljedica one ljubavi koju sam unijela u naš susret dok smo zajedno koračali. Odjednom primjećujem kako nam lijeve noge u isto vrijeme kreću naprijed. I dalje primjećujem, iako kasno u noć, al primjećujem. Hvala ti što mi je to zanimljivo i bitno. Smatram to blagoslovom i darom od Boga, jer nakon svega ostajemo On i ja.


I dalje sam na svom balkonu. Opet taj vjetar. „Valjalo bi poći leći…“ sutra je novi dan. Ne bojim se! Vjerujem i nadam se da će ga Bog ispuniti ljubavlju. Hoće li mi zamjeriti što ovako razmišljam? Mislim da neće. Ipak se radi o Njegovim krepostima. I to smatram jako bitnim za ispunjen život. Zato se i usuđujem.


Mir i dobro !
 

- Karla Soldo
 Facebook  Myspace    |   E-mail  Print
Ostali članci:
» Dnevnik jedne framašice
13/08/19 | Broj čitanja: 61 | Autor:
»Arhiva Naše La Verne«
Najčitanije novosti
Stol riječi
Usnuo sam san da razgovaram s Bogom... “Dakle, ti bi želio razgovarati sa mnom?” reče Bog. “Ako imaš vremena” rekoh. Bog se nasmiješi. “Moje je vrijeme vječnost. Što si me kanio pitati?” “Što te najviše iznenađuje kod ljudi?” Bog odgovori: “Što im je djetinjstvo dosadno. Žure odrasti, a potom bi željeli ponovno biti djeca. Što troše zdravlje da bi stekli novac, a potom troše novac da bi vratili zdravlje. Što razmišljaju tjeskobno o budućnosti, zaboravljajući sadašnjost. Na taj način ne žive ni u sadašnjosti, ni u budućnosti. Što žive kao da nikada neće umrijeti, a onda umiru kao da nikada nisu živjeli.” Bog me primi za ruku. Ostadosmo na trenutak u tišini. Tada upitah: “Kao roditelj, koje bi životne pouke želio da tvoja djeca nauče?” Osmjehujući se, Bog odgovori: “Da nauče da nikoga ne mogu prisiliti da ih voli. Mogu samo voljeti. Da nauče da nije navrijednije ono što posjeduju, nego tko su u svom životu. Da nauče kako se nije dobro uspoređivati s drugima… Da nauče kako nije bogat onaj čovjek koji najviše ima, nego onaj kojem najmanje treba. Da nauče kako je dovoljno samo nekoliko sekundi da se duboko povrijedi voljeno biće, a potom su potrebne godine da se izliječi. Da nauče opraštati tako da sami opraštaju. Da spoznaju kako postoje osobe koje ih nježno vole, ali to ne znaju izreći, niti pokazati. Da nauče da se novcem može kupiti sve. Osim sreće. Da nauče da dvije osobe mogu promatrati istu stvar, a vidjeti je različito. Da nauče da je pravi prijatelj onaj koji zna sve o njima… a ipak ih voli. Da nauče kako nije uvijek dovoljno da im drugi oproste. Moraju i sami sebi opraštati.” Ljudi će zaboraviti što si rekao. Ljudi će zaboraviti što si učinio. Ali nikada neće zaboraviti kakve si osjećaje u njima pobudio.” 
Fokus
Hvaljen Isus i Marija! U Međugorju je, od 29. do 31. ožujka, održana Područna izborna skupština Frame Hercegovina. Iz naše Frame išli su predsjednik te jedan delegat, Petra Musa. Ova skupština bila je izborna, što znači da se biralo novo područno vijeće Frame Hercegovina. Program je započeo u petak prijavom i smještajem u sobe, a zatim smo se uputili u crkvu sv. Jakova na molitveni program. Po povratku uslijedila je večera, a zatim i početak zasjedanja skupštine. Predsjednici su iznosili izvješća o stanju svojih bratstava te smo zajedno razgovarali o problemima s kojima se susrećemo te prikupljali i neke nove ideje. Dan smo zaključili molitvom. Kako smo prošli dan zaključili molitvom, tako smo i novi dan započeli molitvom. Nakon doručka ponovno smo nastavili s izlaganjem preostalih izvješća. Po završetku izlaganja izvješća mjesnih predsjednika i područno vijeće je iznijelo svoja izvješća. Kad smo završili s izvješćima, čekao nas je ručak, a nakon toga i pauza.   Nakon što smo se odmorili, na red su došli i izbori za novo područno vijeće. Izborima je predsjedala Doris Trogrlić, nacionalna predsjednica Frame BiH. Izbore smo započeli molitvom i čitanjima iz Evanđelja i Franjinih spisa. Nakon što smo upoznati s procedurom izbora, započeli smo i sa samim izborima. U novo vijeće izabrani su: predsjednica - Monika Brzica (Frama Ružići), potpredsjednik - Stipe Čuić (Frama Bukovica), voditeljica formacije - Ivana Milićević (Frama Mostar), tajnica - Ana-Marija Nuić (Frama Humac), blagajnik - Mario Milas (Frama Tihaljina) i dodatni član vijeća - Mario Pehar (Frama Čitluk).       Po završetku izbora ponovno smo se uputili u crkvu sv. Jakova na molitveni program. Duhovno okrijepljeni vratili smo se u Domus pacis i na tjelesnu okrepu. Večer smo zaključili igrama i odlaskom na Podbrdo. Posljednji dan opet smo započeli molitvom i doručkom. Zatim je uslijedilo i prvo zasjedanje skupštine pod novim vijećem gdje su donesene smjernice za rad područnog vijeća. Također su izabrani i delegati koji će ići na Nacionalnu skupštinu Frame BiH, gdje će se birati i novo vijeće na nacionalnoj razini.   Sve smo zaključili svetom misom gdje i blagoslovljeno novo vijeće. Skupština je bilo jedno odlično iskustvo gdje se pokazalo veliko zajedništvo među Framama, a sigurno smo mogli ponijeti i neka nova iskustva i ideje koje možemo primijeniti i u vlastita bratstva. Naposljetku, najveće hvala Bogu što je ovo sve omogućio, a zatim jedno ogromno hvala bivšem vijeću koje je iza sebe ostavilo usitinu jedan veliki trag i mnogo dobrog što su učinili za Framu u Hercegovini. Novom vijeću prvo želimo čestitati, a zatim im zaželiti svu sreću i obilje Božjeg blagoslova u obavljanju svoje službe. Neka budu ustrajni i puni ljubavi u svojoj službi. Mir i dobro!