Dnevnik jedne framašice, 11. kolovoza 2012.
Nedjelja, 12. kolovoza 2012. | Broj čitanja: 1175
 
 

Pitam se, na što je to Isus mislio kad je Marti koja ga je posluživala i žalila se kako joj Marija ne pomaže, rekao: „ Marta, Marta! Brineš se i uznemiruješ za mnoge stvari; ipak je malo ili samo jedno potrebno. Marija je doista izabrala najbolji dio koji joj se zato neće oduzeti.“ (Lk 10, 41-42) Zanimljivo mi je što je Marta u svoj toj zauzetosti oko posluživanja Gospodina uspjela doći do njega i požaliti se kako joj Marija ne pomaže.


Je li moguće da se u njenom srcu rodilo zrnce ljubomore, ne što Marija sjedi i ništa ne radi, nego što je blizu Gospodinu, njegovoj Riječi, unatoč tome što naizgled ničime to nije zaslužila? Možda je Marta očekivala od Isusa pohvalu, a pogrdu za Mariju što ne pomaže, ne poslužuje? Lijepo mi je pročitati da Isus govori: Marija je doista izabrala najbolji dio, čime ne uspoređuje Martin dio s Marijinim, ni jedan ne stavlja ispred drugog. Više mi zvuči kao da želi reći, Marija je svoje izabrala, i tome je vjerna, to želi i svim srcem je u tome prisutna. Ako je Marta svim srcem željela Isusa poslužiti, zašto onda i Mariju gura u svoje želje i planove?


Ah, Isus, on proniče srca. To je predivna istina o njemu. I sa svima ima odnos kakav ima, pojedinačno, jedan na jedan, Isus-osoba. On, koji gleda u srca, i u mome srcu vidi istinu, vidi ono što radim i pokazujem vani, a i ono što želim, mislim i osjećam u sebi. Vidi i poklapa li se to jedno s drugim i radim li to što je u meni- iskreno, sa žarom ili samo da dobijem pohvalu od nekoga ili da se prikažem boljom od drugih.


Koliku sam nadu neku večer osjetila u sebi kad sam pomislila da Bog ima plan za mene. Kolika sreća kad osjetim da se u tome ne moram s nikim uspoređivat, da tu nema kalupa niti granica u koje moram ući. Ne, tu smo Bog i ja, sami nas dvoje. Kolika je sigurnost kad znaš da netko to sve ima pred očima, da gleda i brine. Zato on kaže: Brineš se i uznemiruješ za mnoge stvari; ipak je malo ili samo jedno potrebno. Jedno, ali nek je pravo, iskreno.


Vidim koliko malo od mene Isus traži.
Samo jedno- vjernost, ili malo- iskrenost u tome što činim, u tome kakvom se predstavljam, u tome kakva dolazim k ljudima. Da ono što mi je na srcu bude na ustima, a ono što je na ustima bude u djelima.


Je li to samo ili ''samo'', ne znam ni sama...
 

- framašica 3 :D
 Facebook  Myspace    |   E-mail  Print
Ostali članci:
» Dnevnik jedne framašice
13/08/19 | Broj čitanja: 81 | Autor:
»Arhiva Naše La Verne«
Najčitanije novosti
Stol riječi
Usnuo sam san da razgovaram s Bogom... “Dakle, ti bi želio razgovarati sa mnom?” reče Bog. “Ako imaš vremena” rekoh. Bog se nasmiješi. “Moje je vrijeme vječnost. Što si me kanio pitati?” “Što te najviše iznenađuje kod ljudi?” Bog odgovori: “Što im je djetinjstvo dosadno. Žure odrasti, a potom bi željeli ponovno biti djeca. Što troše zdravlje da bi stekli novac, a potom troše novac da bi vratili zdravlje. Što razmišljaju tjeskobno o budućnosti, zaboravljajući sadašnjost. Na taj način ne žive ni u sadašnjosti, ni u budućnosti. Što žive kao da nikada neće umrijeti, a onda umiru kao da nikada nisu živjeli.” Bog me primi za ruku. Ostadosmo na trenutak u tišini. Tada upitah: “Kao roditelj, koje bi životne pouke želio da tvoja djeca nauče?” Osmjehujući se, Bog odgovori: “Da nauče da nikoga ne mogu prisiliti da ih voli. Mogu samo voljeti. Da nauče da nije navrijednije ono što posjeduju, nego tko su u svom životu. Da nauče kako se nije dobro uspoređivati s drugima… Da nauče kako nije bogat onaj čovjek koji najviše ima, nego onaj kojem najmanje treba. Da nauče kako je dovoljno samo nekoliko sekundi da se duboko povrijedi voljeno biće, a potom su potrebne godine da se izliječi. Da nauče opraštati tako da sami opraštaju. Da spoznaju kako postoje osobe koje ih nježno vole, ali to ne znaju izreći, niti pokazati. Da nauče da se novcem može kupiti sve. Osim sreće. Da nauče da dvije osobe mogu promatrati istu stvar, a vidjeti je različito. Da nauče da je pravi prijatelj onaj koji zna sve o njima… a ipak ih voli. Da nauče kako nije uvijek dovoljno da im drugi oproste. Moraju i sami sebi opraštati.” Ljudi će zaboraviti što si rekao. Ljudi će zaboraviti što si učinio. Ali nikada neće zaboraviti kakve si osjećaje u njima pobudio.” 
Fokus
Hvaljen Isus i Marija! U Međugorju je, od 29. do 31. ožujka, održana Područna izborna skupština Frame Hercegovina. Iz naše Frame išli su predsjednik te jedan delegat, Petra Musa. Ova skupština bila je izborna, što znači da se biralo novo područno vijeće Frame Hercegovina. Program je započeo u petak prijavom i smještajem u sobe, a zatim smo se uputili u crkvu sv. Jakova na molitveni program. Po povratku uslijedila je večera, a zatim i početak zasjedanja skupštine. Predsjednici su iznosili izvješća o stanju svojih bratstava te smo zajedno razgovarali o problemima s kojima se susrećemo te prikupljali i neke nove ideje. Dan smo zaključili molitvom. Kako smo prošli dan zaključili molitvom, tako smo i novi dan započeli molitvom. Nakon doručka ponovno smo nastavili s izlaganjem preostalih izvješća. Po završetku izlaganja izvješća mjesnih predsjednika i područno vijeće je iznijelo svoja izvješća. Kad smo završili s izvješćima, čekao nas je ručak, a nakon toga i pauza.   Nakon što smo se odmorili, na red su došli i izbori za novo područno vijeće. Izborima je predsjedala Doris Trogrlić, nacionalna predsjednica Frame BiH. Izbore smo započeli molitvom i čitanjima iz Evanđelja i Franjinih spisa. Nakon što smo upoznati s procedurom izbora, započeli smo i sa samim izborima. U novo vijeće izabrani su: predsjednica - Monika Brzica (Frama Ružići), potpredsjednik - Stipe Čuić (Frama Bukovica), voditeljica formacije - Ivana Milićević (Frama Mostar), tajnica - Ana-Marija Nuić (Frama Humac), blagajnik - Mario Milas (Frama Tihaljina) i dodatni član vijeća - Mario Pehar (Frama Čitluk).       Po završetku izbora ponovno smo se uputili u crkvu sv. Jakova na molitveni program. Duhovno okrijepljeni vratili smo se u Domus pacis i na tjelesnu okrepu. Večer smo zaključili igrama i odlaskom na Podbrdo. Posljednji dan opet smo započeli molitvom i doručkom. Zatim je uslijedilo i prvo zasjedanje skupštine pod novim vijećem gdje su donesene smjernice za rad područnog vijeća. Također su izabrani i delegati koji će ići na Nacionalnu skupštinu Frame BiH, gdje će se birati i novo vijeće na nacionalnoj razini.   Sve smo zaključili svetom misom gdje i blagoslovljeno novo vijeće. Skupština je bilo jedno odlično iskustvo gdje se pokazalo veliko zajedništvo među Framama, a sigurno smo mogli ponijeti i neka nova iskustva i ideje koje možemo primijeniti i u vlastita bratstva. Naposljetku, najveće hvala Bogu što je ovo sve omogućio, a zatim jedno ogromno hvala bivšem vijeću koje je iza sebe ostavilo usitinu jedan veliki trag i mnogo dobrog što su učinili za Framu u Hercegovini. Novom vijeću prvo želimo čestitati, a zatim im zaželiti svu sreću i obilje Božjeg blagoslova u obavljanju svoje službe. Neka budu ustrajni i puni ljubavi u svojoj službi. Mir i dobro!