Dnevnik jedne framašice, 4. kolovoza 2012.
Subota, 04. kolovoza 2012. | Broj čitanja: 1100
 
 

Nitko ne želi biti neuspješan, i mnogi se znaju osjetiti manje važnima u društvu osoba koje su ''uspjele u životu''. Ni sama ne znam je li tu do tih osoba ili mene i mog gledanja na stvari.


Jer, onaj predivni Hvalospjev ljubavi iz 2 Korinćanima jasno govori: Ljubav na prvo mjesto, ovo sve ostalo će jednom nestati. Mislim da nikako ne treba zanemariti darove jer nam ih je Bog darovao da se njima služimo ovdje na svjetu. Ali primjetila sam da u tom istom Hvalospjevu ni darovi ne vrijede ako su bez ljubavi. I oni trebaju biti s ljubavlju doneseni među moju obitelj, moje prijatelje, i njih bih trebala s ljubavlju otvoreno darivati. Puno puta se i uhvatim kako iz svoje koristi molim Boga za neki dar, ne da bih nekome pomogla, nego da bih ispala bolja pred ljudima. A darovi za to ne služe. Služe da proslavim Boga i da pomognem bratu kraj sebe.


I upitam se, šta je s onim siromašnima koji ne žive u svijetu kompjutera, mobitela, tehnologije, globalizacije i svih tih popularnih trendova, jesu li oni manje vrijedni od mene što ne znaju pisati u Wordu, računati u Excelu, napravit prezentaciju u PowerPointu, pričati engleski ili sve te neke ''osnovne'' stvari koje bih ja trebala znati da bi bila ''uspješna''?


Znači li da sam uspješna ako imam ogromnu kuću s bazenom, vikendicu na moru, dobar auto, a ako uz to imam radno vrijeme od 12h, nesređenu obitelj i djecu koja ne znaju s mamom ili tatom razgovarati jer jednostavno, nisu na to navikla? Imati dobru kuću, auto, vikendicu je super stvar, i tko to može imati i svojim rukama pošteno steći, to je predivno, znači da je iskoristio darove koje mu je Bog darovao. Ali je još ljepše kada to sve imaš s kime podijeliti, u tome uživati i tko će se svemu tome s tobom radovati, a i najbitnije, i kada ničega od toga nema, tko će uz tebe stajati.


Nekako, za mene je uspješna ona osoba koja uspije odgovoriti na poziv ljubavi, što znači, koja se uspije otvoriti za ljubav, ne plaši se primiti darove i nesebično ih dijeliti, ne plaši se davati ljubav.


A najčešće su takve osobe baš siromašni, ili oni koji nikada nisu vidjeli kompjutera, televizije, mobitela i sličnog. Nikada se nisu ni zamarali time. Nije ih odgojila ni televizija ni crtić. Baš mi je lijepo primjetiti kad dobijem gosta koji možda ima manje novaca od mene a u moju kuću unese radost i neko osvježenje.


To mi pokaže da nije bitno šta imam, nego da sam zadovoljna time što imam. I da se bogatstvo ne mjeri time koliko novaca imam nego koliko ljubavi u sebi nosim.
 

- framašica 3 :D
 Facebook  Myspace    |   E-mail  Print
Ostali članci:
» Dnevnik jedne framašice
13/08/19 | Broj čitanja: 87 | Autor:
»Arhiva Naše La Verne«
Najčitanije novosti
Stol riječi
Usnuo sam san da razgovaram s Bogom... “Dakle, ti bi želio razgovarati sa mnom?” reče Bog. “Ako imaš vremena” rekoh. Bog se nasmiješi. “Moje je vrijeme vječnost. Što si me kanio pitati?” “Što te najviše iznenađuje kod ljudi?” Bog odgovori: “Što im je djetinjstvo dosadno. Žure odrasti, a potom bi željeli ponovno biti djeca. Što troše zdravlje da bi stekli novac, a potom troše novac da bi vratili zdravlje. Što razmišljaju tjeskobno o budućnosti, zaboravljajući sadašnjost. Na taj način ne žive ni u sadašnjosti, ni u budućnosti. Što žive kao da nikada neće umrijeti, a onda umiru kao da nikada nisu živjeli.” Bog me primi za ruku. Ostadosmo na trenutak u tišini. Tada upitah: “Kao roditelj, koje bi životne pouke želio da tvoja djeca nauče?” Osmjehujući se, Bog odgovori: “Da nauče da nikoga ne mogu prisiliti da ih voli. Mogu samo voljeti. Da nauče da nije navrijednije ono što posjeduju, nego tko su u svom životu. Da nauče kako se nije dobro uspoređivati s drugima… Da nauče kako nije bogat onaj čovjek koji najviše ima, nego onaj kojem najmanje treba. Da nauče kako je dovoljno samo nekoliko sekundi da se duboko povrijedi voljeno biće, a potom su potrebne godine da se izliječi. Da nauče opraštati tako da sami opraštaju. Da spoznaju kako postoje osobe koje ih nježno vole, ali to ne znaju izreći, niti pokazati. Da nauče da se novcem može kupiti sve. Osim sreće. Da nauče da dvije osobe mogu promatrati istu stvar, a vidjeti je različito. Da nauče da je pravi prijatelj onaj koji zna sve o njima… a ipak ih voli. Da nauče kako nije uvijek dovoljno da im drugi oproste. Moraju i sami sebi opraštati.” Ljudi će zaboraviti što si rekao. Ljudi će zaboraviti što si učinio. Ali nikada neće zaboraviti kakve si osjećaje u njima pobudio.” 
Fokus
Hvaljen Isus i Marija! U Međugorju je, od 29. do 31. ožujka, održana Područna izborna skupština Frame Hercegovina. Iz naše Frame išli su predsjednik te jedan delegat, Petra Musa. Ova skupština bila je izborna, što znači da se biralo novo područno vijeće Frame Hercegovina. Program je započeo u petak prijavom i smještajem u sobe, a zatim smo se uputili u crkvu sv. Jakova na molitveni program. Po povratku uslijedila je večera, a zatim i početak zasjedanja skupštine. Predsjednici su iznosili izvješća o stanju svojih bratstava te smo zajedno razgovarali o problemima s kojima se susrećemo te prikupljali i neke nove ideje. Dan smo zaključili molitvom. Kako smo prošli dan zaključili molitvom, tako smo i novi dan započeli molitvom. Nakon doručka ponovno smo nastavili s izlaganjem preostalih izvješća. Po završetku izlaganja izvješća mjesnih predsjednika i područno vijeće je iznijelo svoja izvješća. Kad smo završili s izvješćima, čekao nas je ručak, a nakon toga i pauza.   Nakon što smo se odmorili, na red su došli i izbori za novo područno vijeće. Izborima je predsjedala Doris Trogrlić, nacionalna predsjednica Frame BiH. Izbore smo započeli molitvom i čitanjima iz Evanđelja i Franjinih spisa. Nakon što smo upoznati s procedurom izbora, započeli smo i sa samim izborima. U novo vijeće izabrani su: predsjednica - Monika Brzica (Frama Ružići), potpredsjednik - Stipe Čuić (Frama Bukovica), voditeljica formacije - Ivana Milićević (Frama Mostar), tajnica - Ana-Marija Nuić (Frama Humac), blagajnik - Mario Milas (Frama Tihaljina) i dodatni član vijeća - Mario Pehar (Frama Čitluk).       Po završetku izbora ponovno smo se uputili u crkvu sv. Jakova na molitveni program. Duhovno okrijepljeni vratili smo se u Domus pacis i na tjelesnu okrepu. Večer smo zaključili igrama i odlaskom na Podbrdo. Posljednji dan opet smo započeli molitvom i doručkom. Zatim je uslijedilo i prvo zasjedanje skupštine pod novim vijećem gdje su donesene smjernice za rad područnog vijeća. Također su izabrani i delegati koji će ići na Nacionalnu skupštinu Frame BiH, gdje će se birati i novo vijeće na nacionalnoj razini.   Sve smo zaključili svetom misom gdje i blagoslovljeno novo vijeće. Skupština je bilo jedno odlično iskustvo gdje se pokazalo veliko zajedništvo među Framama, a sigurno smo mogli ponijeti i neka nova iskustva i ideje koje možemo primijeniti i u vlastita bratstva. Naposljetku, najveće hvala Bogu što je ovo sve omogućio, a zatim jedno ogromno hvala bivšem vijeću koje je iza sebe ostavilo usitinu jedan veliki trag i mnogo dobrog što su učinili za Framu u Hercegovini. Novom vijeću prvo želimo čestitati, a zatim im zaželiti svu sreću i obilje Božjeg blagoslova u obavljanju svoje službe. Neka budu ustrajni i puni ljubavi u svojoj službi. Mir i dobro!