Fra Miljenko Mika Stojić preuzeo dužnost ravnatelja Caritasa BK BiH
Ponedjeljak, 30. kolovoza 2010. | Broj čitanja: 39

U uredu Caritasa Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine 30. kolovoza obavljena je primopredaja dužnosti ravnatelja Caritasa. Fra Miljenko Mika Stojić preuzeo je dužnost ravnatelja Caritasa BK BiH od dosadašnjeg ravnatelja mons. Bosiljka Rajića. Primopredaji je predsjedao mons. Franjo Komarica, banjolučki biskup i predsjednik Caritasa BK BiH.

 

Nakon službenog dijela primopredaje predsjednik Caritasa i oba ravnatelja susreli su se s djelatnicima Caritasa BK BIH. U prigodnim obraćanjima biskup Komarica je iskazao zahvalnost mons. Rajiću za sve do sada učinjeno, a potaknuo je fra Miljenka na nastavak dobrog rada u budućnosti. Predsjednik Caritasa je ohrabrio djelatnike Caritasa na činjenje dobrih djela s ljubavlju i iz srca, poručujući „Nemojte se umoriti činiti dobra djela. Činite koliko možete i to će dati ploda".

- ika.hr
 Facebook  Myspace RSS    |   E-mail  Print
U Auschwitzu obilježena 69. obljetnica smrti sv. Maksimilijana Kolbea
Ponedjeljak, 16. kolovoza 2010. | Broj čitanja: 47

U koncentracijskom logoru Auschwitz obilježena je 14. kolovoza 69. obljetnica smrti franjevca konventualaca sv. Maksimilijana Kolbea. Spomen-slavlje započelo je bdjenjem 13. kolovoza u Centru sv. Maksimilijana Kolbea u Harmezu.

 

U subotu ujutro nakon obreda preminuća u kojem je pročitan dio posljednje svečeve propovijedi u Auschwitzu, te pismo koje je iz logora napisao majci, tiha kolona vjernika, među kojima su bili mnogobrojni članovi Vojske Bezgrešne i dobrovoljni darivatelji krvi, krenuli su prema Auschwitzu, udaljenom pet kilometara od Centra. Od župne crkve Sv. Maksimilijana Kolbea tradicionalno je krenula druga povorka hodočasnika, vjernika biskupije Bielsko-Zywiec. Obje skupine sastale su se kod bloka 11, gdje je misno slavlje predvodio biskup Tadeusz Rakoczy u koncelebraciji s članovima Provincije sv. Antuna i bl. Jakova Strzemie franjevaca konventualaca te ostalim svećenicima. Na misnom slavlju okupilo se više od dvije tisuće vjernika.

 

Molimo se u ovaj jedinstveni dan za mir u svijetu i poštovanje za svijet i za svakoga čovjeka. Neka se drama koja se odigrala ovdje nikad više ne ponovi, istaknuo je biskup Rakoczy te podsjetio kako je u predvečerje Velike Gospe prije 69 godina u bunkeru umro čovjek. Umro je u velikim mukama, polagano, u osamljenosti, ali među tisućama drugih mučenika drugih naroda.

 

Sv. Maksimilijan dao je svoj život za drugoga čovjeka, jer je shvatio vijenac od trnja i posegao za njim. Kao Kristov svećenik ostao je u bunkeru te potvrdio pobjedu ljubavi nad mržnjom. Ljubav je bitna potreba svakoga ljudskog srca, jer svatko je stvoren s ljubavlju i pozvan na nju. Svi više ili manje svjesno žele voljeti i biti voljeni. Zato je ljubav najprimjerenija osnova na kojoj se grade trajne vrijednosti društvenog odnosa.

 

To nam je itekako potrebno danas, kako bi istina bila vodila srca i umove svih ljudi, da politički interesi i ideologije ne budu temelj ljudskog života. Gdje prevladava ljubav na prirodan način nestat će korijeni bilo kakvih povreda, svađa, ljutnje, zla, nasilja i instrumentalizacije čovjeka, poručio je biskup Rakoczy. Nakon mise biskup je u pratnji franjevaca konventualaca u ćeliji smrti bloka 11 položio cvijeće i pomolio se.

- kriz-zivota.com
 Facebook  Myspace RSS    |   E-mail  Print
Generalni ministar Reda Manje braće uputio pismo klarisama
Subota, 14. kolovoza 2010. | Broj čitanja: 55

Generalni ministar Reda Manje braće fra Jose Rodriguez Carballo i ove je godine u prigodi svetkovine sv. Klare uputio pismo klarisama. U pismu koje je naslovio "Gledaj pozorno, meditiraj, motri, preobrazi se u ljubljenoga i svjedoči Ga" (Usp. 4pAg 19.22.28) nudi nekoliko putova razmišljanja o kontemplaciji, o samoći i o šutnji. Razmišljanja su na tragu programa priprave slavlja 800. obljetnice utemeljenja Reda svete Klare, koje će službeno započeti na Cvjetnicu 2011., i završiti svetkovinom svete Klare 2012. godine. Tema za ovu godinu je kontemplativna dimenzija toga oblika života, imajući u vidu, kao povlaštena sredstva da se ojača ta dimenzija, osluškivanje, šutnju i obraćenje života.


Definirajući pojam kontemplacija, general ističe kako je to otvorenost srca misteriju koji nas obavija, da dopustimo da nas on posjeduje. U tom smislu kontemplacija znači isprazniti se od svega suvišnoga, kako bi nas Onaj koji je Sve ispunio do prelijevanja. Kontemplirati znači potpuno otvoriti oči srca da bismo mogli čitati i otkrivati prisutnost Gospodina u njegovoj riječi, u sakramentima, u Crkvi i u događanjima povijesti. Kontemplacija je bitno život sjedinjenja s Bogom što prema Franjinim riječima znači "imati srce okrenuto Gospodinu" i prema Klarinim riječima, staviti dušu, srce i um u Ogledalo, u Krista, sve dok se posve na preobrazi na sliku njegova božanstva, piše general, te podsjeća kako kontemplacija tako shvaćena, nema ništa zajedničko s mlakim, uhodanim, lijenim životom. Kontemplacija znači isključivo izabrati Gospodina, predati mu život, moći reći s Pavlom "ne živim više ja, nego živi u meni Krist".


Također podsjeća kako kontemplacija ne znači "ne brinuti se" za druge. Strastvenost za Krista znači strastvenost za čovjeka. Kontemplacija je puno više nego manje više produženi momenti molitve; znači učiniti da sve vremenite stvari budu u njezinoj službi. Kontemplacija je egzistencija življena za Gospodina i, zbog Njega, utrošena također u korist drugih. Ne bi ni moglo biti drugačije ako imamo na umu da je kontemplacija, kako tvrdi Klara, oponašanje i nasljedovanje Zaručnika.


U pismu Carballo podsjeća kako su izvori franjevačke kontemplacije Riječ Božja i liturgija, a potom upućuje na Klarinu "metodu" kontemplacije. Riječ je o vrlo jednostavnoj metodi koja izvire iz vlastitoga iskustva. Ta se metoda može sažeti u tri glagola koja se pojavljuju u Klarinu drugom pismu sv. Janji Praškoj gledati (promatrati), meditirati, kontemplirati. Klarin meditativni hod ukorijenjen je u utjelovljenje Riječi, sažet u otajstvu, u javnom životu i u križu. To je ogledalo u kojem se odražava siromaštvo, poniznost i ljubav Sina Božjega. Kontemplirati svaki dan to ogledalo znači koračati tim putem, bez kolebanja. Neka nam Gospodin dadne čisto srce da ga možemo gledati, meditirati i kontemplirati, da ga, preobražavajući se u Njega, mognemo svjedočiti muškarcima i ženama našega vremena, zaključio je Carballo pismo klarisama.

- ika.hr
 Facebook  Myspace RSS    |   E-mail  Print
Počinje tradicionalni Franjevački hod
Nedjelja, 25. srpnja 2010. | Broj čitanja: 160

Franjevačka mladež (FRAMA) koja se okuplja oko duhovnosti sv. Franje iz Asiza i ove godine organizira svoj redoviti Franjevački hod. Mladi tjedan dana putuju pješice dijelovima Hrvatske a zatim odlaze za Asiz u Italiju gdje se održava međunarodni susret Franjevačke mladeži. Hod, koji se održava pod geslom ″Na izvor života″, započinje danas 25. srpnja iz Đurđenovca. Okupljanje je u 17 sati u školskoj sportskoj dvorani.

 

Ove godine Franjevački hod odvijat će se na relaciji Đurđenovac – Zdenci – Orahovica – Kutjevo – Kaptol – Velika – Požega. Sudionici će svakodnevno propješačiti između 15 i 20 kilometara. Na Hodu će ove godine sudjelovati 100 mladih iz pojedinih bratstava Frame slavonske regije.

- IKA
 Facebook  Myspace RSS    |   E-mail  Print
Ostali članci:
» Književna večer fra Miljenka Stojića
08/07/10 | Broj čitanja: 122 | Autor: ika.hr
»Arhiva Fokusa«
Najčitanije novosti
» Teo nam je 'razmišljao'
01/09/10 | Čitanja: 187
» Najavljujemo: 'Upisi u Framu'
29/08/10 | Čitanja: 168
» Maca i 'Razočaranje'
27/08/10 | Čitanja: 159
» Sveta Misa za našeg pokojnog brata
31/08/10 | Čitanja: 127
» Framašica - danas časna sestra
03/09/10 | Čitanja: 109
Stol riječi
Dječak je želio sresti Boga. Znao je da treba dugo putovati do mjesta gdje on živi, pa je zato spremio svoju prtljagu s omiljenim kolačićima i pakiranjem od 6 boca voćnog soka te započeo svoju pustolovinu.   Kad je odmakao tri reda kuća, susreo je nekog starca. Sjedio je u perivoju i mirno hranio nekoliko golubova. Dječak je sjeo blizu njega i otvorio svoju prtljagu. Upravo se htio osvježiti voćnim sokom kad spazi da starac izgleda gladan, pa mu ponudi jedan kolačić.   Starac ga je zahvalno primio i nasmiješio se dječaku. Njegov je osmijeh bio tako prijateljski da je dječak zaželio ponovno ga vidjeti, pa mu je sada ponudio bočicu voćnog soka. Starac mu se ponovno nasmiješio. Dječak je bio izvan sebe. Sjedili su čitavo popodne jedući i smijući se, bez da su izgovorili jednu jedinu riječ.   U međuvremenu se smračilo, dječak je osjetio umor i ustao je da pođe, ali tek što je napravio nekoliko koraka okrenuo se, potrčao natrag do starca i snažno ga zagrlio. Starac mu je darovao najveći smiješak do sada.   Kada je dječak ubrzo otvorio vrata svoje kuće, majka je bila iznenađena radošću na njegovom licu. Upitala ga je: »Što je to što si danas učinio da te je tako razdragalo?« Odgovorio je: »Objedovao sam s Bogom«. No, prije nego što je njegova majka uspjela odgovoriti, dodao je: »Znaš što! Bog ima najljepši osmijeh koji sam ikada vidio«.   U međuvremenu starac, također prožet radošću, vratio se kući. Njegov je sin bio začuđen odsjajem mira na njegovu licu i upitao ga je: »Tata, što je to što si danas učinio da te je tako razdragalo?« Odgovorio je: »Jeo sam kolačiće u perivoju s Bogom«. Za svaki slučaj, prije nego što je njegov sin odgovorio, dodao je: »Znaš što! Puno je mlađi nego što sam mislio.«  
Naša La Verna
Ne znam što, ali nešto me vuklo unutra, kao da mi je ova kamena lipotica progovarala: „Dođi“. Ušao sam, pogled mi zastade na uvenulim ružama kod Gospina kipa. Išao sam kroz sredinu između klupa. Na jednoj sam vidio lijepu, bijelu krunicu: „Sigurno je ostala nekoj našoj dobroj baki“ – pomislih.   Stigao sam na vrh i sjeo u klupu najbliže Tebi. Osvrćem se oko sebe. U crkvu ulaze neki od mojih kolega iz škole pomoliti se za dan koji slijedi. Ja se još uvijek osvrćem ne znajući gdje zaustaviti svoj pogled pun čežnje. Ovaj veliki kameni stup svojom masivnošću mi zaklanja mojega sveca, ne vidim Franju, ali osjećam ga. Ovo je sveto mjesto, ovo je naša Porcijunkula, ovdje Franjo zveči radošću i nakon 800 godina. Ovdje je onaj ponizni duh zapečaćen nevinom krvlju i mirisom žrtava paljenica, ovdje se umiralo da bi se živjelo. A Ona je sve to gledala; i plakala i jaukala, ali i svojim zagovorom štitila, jer ovo je Njezin Brig, Njezin – Brig Gospe u plavom.   I ti si tu, kao nigdje do sada, Gospode moj, snago moja. Gledam u ono svijetlo što sjaji nebeskim sjajem iznad Tabernakula i klečim. Ovo je moje utočište, ovdje crpim snagu za svoj život. Naviru mi uspomene: Polnoćke, Gospojine, pričesti, krštenja, krizme i vjenčanja; zavjetovanja i moja Obećanja. I sve ovdje pred mojim Gospodinom na Njezinom Brigu, pod očinskim zagrljajem Bosonoga sveca.   Ovdje smo pred Tobom, Gospodine. Hvala ti za sve i oprosti što te nismo dostojni. Stoga te samo jedno molim: Daj da zauvijek mognem ovdje pred Tobom klečati s radošću čiste franjevačke duše. Očuvaj me, Gospodine, i sve nas. Daruj nam mir za kojim je sv. Otac Franjo toliko čeznuo i samo ga u Tebi našao. Dopusti mi da budem poput Franje. Ljubim te Oče nebeski!