Duhovna obnova hercegovačkih trećara
Ponedjeljak, 29. kolovoza 2011. | Broj čitanja: 1191
 
 

U četvrtak, 25. kolovoza na blagdan svetog Ljudevita, zaštitnika Franjevačkog svjetovnog reda, u organizaciji područnog vijeća FSR-a u Posušju je održana duhovna obnova za članove hercegovačkih bratstava Trećeg reda svetog Franje. Program, u kojemu je sudjelovalo oko 200 članova FSR-a, održavao se u kripti nove posuške crkve, a počeo je molitvom franjevačke krunice oko 17 sati, koju se predmolili članovi posuškog mjesnog bratstva. Nakon molitve krunice i Gospinih litanija, prostorom je odjeknula Božja riječ u molitvi psalama. Predvođeni mladim članovima mostarskog bratstva molili smo Večernju molitvu iz Časoslova, a potom je sve prisutne pozdravio posuški župnik fra Milan Lončar. Svetu misu je predvodio fra Miro Šego, provincijski definitor i duhovni asistent čitlučkog mjesnog bratstva. U propovijedi je povezao kreposti koje su resile život svetog Ljudevita s redovitim životnim prilikama svjetovnih franjevaca. Također je podsjetio na svetu Klaru, u čijoj obljetnici se nalazimo, koja nam postaje uzorom na putu malenosti. Pjevanje na misi animirao je zbor posuške Frame, koji su u lijepom broju sudjelovali u misnom slavlju. Nakon pričesti, fra Josip je prisutnima predstavio sliku s. Ivane Pavle Mikulić na kojoj su prikazani sv. Ljudevit i sv. Elizabeta, zaštitnici FSR-a, u otajstvu Franjinog života. Sliku, koju je blagoslovio fra Miro, je naručilo područno vijeće i bit će izložena u različitim prigodama života područnog bratstva FSR-a. Neposredno prije misnog blagoslova prisutne je pozdravila Ana Bago, ministra posuškog bratstva, koja nije krila oduševljenje da se ova duhovna obnova događa u Posušju i da je njihovo bratstvo domaćin ovom susretu. Posebno je pozdravila fra Dobroslav Begića, njihovog donedavnog asistenta, koji ove godine obilježava 60-tu obljetnicu misništva. Nakon misnog blagoslova slijedilo je klanjanje Isusu u Presvetom oltarskom sakramentu, koje je također predvodio fra Miro Šego.

 

 

Drugi dio programa počeo je pozdravom Marije Brekalo, područne ministre FSR-a, koja je izrazila radost zbog ovog molitvenog zajedništva u prigodi blagdana zaštitnika FSR-a. Prisutne je upoznala sa skorim Generalnim kapitulom FSR-a koji se u listopadu održava u Sao Paolu u Brazilu te je najavila fra Josipa Vlašića, područnog asistenta, i Milu Čuljak, područnu povjerenicu za formaciju, koji će predstavit pripremni dokument Kapitula pod nazivom Evangelizirani da bi evangelizirali. Fra Josip je u svom kratkom izlaganju najprije podsjetio na prvi dio sadržaja mjesečnih tema trajne formacije koje priprema Predsjedništvo međunarodnog vijeća FSR-a. U tim temama se predstavljaju i razrađuju teme iz Apostolske pobudnice Euangelii nuntiandi. Navodeći ulomak iz obrasca zavjetovanja u FSR-u te citirajući Pravilo primijetio je da se Evanđelje ipak „na drugačiji način“ tiče svjetovnih franjevaca. Zbog te drugačije, intenzivnije obveze prema Evanđelju, tema XIII. Generalnog kapitula FSR-a i jest, kao i mjesečne teme trajne formacije, naviještanje Evanđelja. Na koncu je istaknuo radost da će na Kapitulu po prvi put u povijesti sudjelovati predstavnik našeg nacionalnog bratstva, a to je Marijana Bošnjak, članica širokobriješkog bratstva, koja u nacionalnom vijeću vrši službu međunarodnog vijećnika. Svoje izlaganje je završio službenom molitvom za uspjeh Kapitula. Nakon fra Josipa, sestra Mila Čuljak je na izvrstan način predstavila sadržaj dokumenta Evangelizirani da bi evangelizirali. Probrala ja najvažnije naglaske te ih nastojala povezati i unijeti u konkretne prilike svakodnevnog života. Istaknula je kako je potrebna hrabrost i odlučnost da ustrajemo u življenju Evanđelja u svakodnevnim trenucima života, unatoč otporu kojeg često možemo susresti. No, da bismo živjeli Evanđelje, moramo se s njime družiti, moramo ga iskustveno naučiti, moramo ga usvojiti. Na neki način, kroz razmatranje potrebno ga je utjeloviti. Naglasivši poziv na svetost, kojeg svi baštinimo, pred nas je stavila Djevicu Mariju, kao izvrsnu učiteljicu evanđeoskog života. Izlaganje sestre Mile Čuljak, koje je trajalo 45 minuta, popraćeno je velikim pljeskom, što je znak radosti da je netko od svjetovnih franjevaca drugim članovima svoga bratstva tako lijepo govorio o bitnim stvarima svjetovne franjevačke duhovnosti.

 

 

Treći dio duhovne obnove sastojao se od spontanog bratskog zajedništva. Članovi posuškog bratstva pripremili su u crkvenom dvorištu osvježenje i okrepu za sve sudionike ovog susreta. Braća i sestre ostali su dugo u radosnom zajedništvu, dijeleći kroz razgovor i pjesmu vlastito iskustvo života u FSR-a.

 

-
 Facebook  Myspace RSS    |   E-mail  Print
Ostali članci:
»Arhiva Fokusa«
Najčitanije novosti
Stol riječi
Usnuo sam san da razgovaram s Bogom... “Dakle, ti bi želio razgovarati sa mnom?” reče Bog. “Ako imaš vremena” rekoh. Bog se nasmiješi. “Moje je vrijeme vječnost. Što si me kanio pitati?” “Što te najviše iznenađuje kod ljudi?” Bog odgovori: “Što im je djetinjstvo dosadno. Žure odrasti, a potom bi željeli ponovno biti djeca. Što troše zdravlje da bi stekli novac, a potom troše novac da bi vratili zdravlje. Što razmišljaju tjeskobno o budućnosti, zaboravljajući sadašnjost. Na taj način ne žive ni u sadašnjosti, ni u budućnosti. Što žive kao da nikada neće umrijeti, a onda umiru kao da nikada nisu živjeli.” Bog me primi za ruku. Ostadosmo na trenutak u tišini. Tada upitah: “Kao roditelj, koje bi životne pouke želio da tvoja djeca nauče?” Osmjehujući se, Bog odgovori: “Da nauče da nikoga ne mogu prisiliti da ih voli. Mogu samo voljeti. Da nauče da nije navrijednije ono što posjeduju, nego tko su u svom životu. Da nauče kako se nije dobro uspoređivati s drugima… Da nauče kako nije bogat onaj čovjek koji najviše ima, nego onaj kojem najmanje treba. Da nauče kako je dovoljno samo nekoliko sekundi da se duboko povrijedi voljeno biće, a potom su potrebne godine da se izliječi. Da nauče opraštati tako da sami opraštaju. Da spoznaju kako postoje osobe koje ih nježno vole, ali to ne znaju izreći, niti pokazati. Da nauče da se novcem može kupiti sve. Osim sreće. Da nauče da dvije osobe mogu promatrati istu stvar, a vidjeti je različito. Da nauče da je pravi prijatelj onaj koji zna sve o njima… a ipak ih voli. Da nauče kako nije uvijek dovoljno da im drugi oproste. Moraju i sami sebi opraštati.” Ljudi će zaboraviti što si rekao. Ljudi će zaboraviti što si učinio. Ali nikada neće zaboraviti kakve si osjećaje u njima pobudio.” 
Naša La Verna
Dragi dnevniče, Znam da sam neodgovorna. Opet tvoje plave korice nisam otvorila danima. Ali, imam ti ispričati mnogo toga. Ovo ljeto je bilo puno dobrih, ali i loših stvari. No, život je svejedno jedna dobra stvar između dvije loše i jedna loša stvar između dvije dobre. Poput valova u moru.   No, prva lekcija koju sam naučila je iščekivanje. Nećeš razumjeti dok ti ne objasnim: Ako vjeruješ da je nešto ili netko zaista tvoj, ili tvoje, ne trebaš se brinuti pri puštanju te stvari. Ono što je Bog odredio za tebe ne treba biti stisnuto u tvom grčevitom zagrljaju ili zatvoreno u kavezu. Ne moraš biti opsjednut time ili se boriti za to, niti se trebaš brinuti da će ti pobjeći. Ako je tvoje, ako je namjenjeno za tebe, budi siguran– tvoje je. Svemogući je to zapisao u knjigu koja se zove Tvoj život. Ali, ako nije za tebe, primjetit ćeš da se, iako pokušavaš, nikada ne uspije zadržati. I na neki način, to je blagoslov. Iako osjetiš kratkotrajnu tugu, shvatiš da ti Otac govori da bolja vremena dolaze, ona visina vala koju sam ti maloprije spomenula. Da Gospodin šalje svoj plan u sobu tvog života. I trebaš napraviti mjesta za njega.   Druga lekcija je samopouzdanje: Nemoj nikad pustiti da ti prijete Ikarom kad govoriš o snovima koji se čine kilometrima daleko. Izmolit ćeš ti već za njih. Nemoj im dopustiti da ti kažu: "Past ćeš poput njega." Da je Bog tu, pomogao bi ti pričvrstiti krila na leđa i pustio bi Ikara da leti pokraj tebe dok gledaš nebeska prostranstva. Ali, ako se odlučiš prkositi ljudima, nemoj Bogu. Ako se odlučiš na križanju života hodati manje prohodnom stazom, moli se. Uzmi zraka i moli trnovitim putem do zvijezda. Trebaš Milost da budeš spreman za ono što slijedi. U ovom godišnjem dobu, bit će uspona i padova. I tisuću prilika da naučiš rasti. Samo se svaki put kad padneš sjeti: Stvoritelj neba, Kreator mora, Otac svake predivne stvari je i tebe napravio i utkao te u sebe. Napravio je visoke planine, široke rijeke, nepregledne prašume. Govori suncu kad treba izaći i zaći, i poklonio ti je sve što ti treba. Život.   Treća lekcija je Ljubav: Činjenica da si još živ da ispričaš priču svog života je znak Njegove Ljubavi (koja je oduvijek bila u tebi) koja raste jačom i jačom svake minute svakog dana, podsjećajući te da postoji način da pređeš svaku teškoću. Polako ćeš početi vjerovati, "Možda, čak sada, dok ovo čitam, postoje skriveni dijelovi moje priče i postoji toliko različitih dijelova mene u tuđim umovima, ali nadam se da su svi protkani Očevom Ljubavlju. Pa čak i da nisu, to me neće skrenuti sa trnovite staze o kojoj sam čitao u drugoj lekciji, da ću ipak završiti tamo gdje trebam biti. Tamo gdje me je Svemogući odredio."   Do sljedećeg puta, dnevniče.   Tvoj Franjin suputnik.