Uskrsna čestitka biskupa Ratka
Nedjelja, 24. travnja 2011. | Broj čitanja: 1176
 
 

Što se točno dogodilo u Jeruzalemu onoga jutra (9. travnja 30.) koje nazivamo uskrsnim, najvećim danom koji nam učini Gospodin? Evanđelisti prikazuju zbivanja toga dana u pojedinostima, ali i u razlikama. Slijedimo kronološki događaje pojedinih osoba ili skupina.

 


Žene Galilejke, možda i neke druge, rano ujutro, još za mraka, pošle su na Isusov grob pomazati mrtvo tijelo, kojemu nisu mogle iskazati posljednje počasti na Veliki petak zbog nastupa neradne subote. Dok su išle, razgovarahu međusobno: „Tko će nam otkotrljati kamen s vrata grobnih?“ (Mk 16,3). Došavši na grob, nađu grobni kamen odvaljen i anđela, koji im reče: „Ne plašite se. Isusa tražite, Nazarećanina, Raspetoga? Uskrsnu! Nije ovdje“ (Mk 16,6). I neka jave apostolima da pođu u Galileju. Tu će Isusa vidjeti. Što znači “uskrsnu”? - pitahu se žene. I udare bježati.

 

 

Zbunjene i bez anđelova navještenja, na povratku u grad naiđu na uskrsloga Isusa koji im se ukaže i kaže im, kao i njegov anđeo, da jave apostolima neka idu u Galileju (Mt 28,8-10). Koliko preradosne, toliko i preplašene, žene dođu u grad i prenesu apostolima sve što im je anđeo rekao, i Isus poručio.

 

 

Apostoli otprve odbiju povjerovati ženskim tlapnjama (Lk 24,10ss). Vi anđela vidjele? (Mt 28,5). I to dva? (Iv 20,12). Vama se Isus ukazao? Tako sumnjičavi apostoli.
Jedna između njih, Magdalena, odvojena od drugih, nađe Petra (Iv 20,20) i kaže mu da je Isusov grob prazan, da su ga po svoj prilici neprijatelji ukrali. Tko će sada mrtvo tijelo Isusovo otkupiti? Ovo je o krađi već vjerojatnija verzija, pomisli Petar u sebi.

 

 

 

Petar i Ivan odlaze na grob. Obojica ustanove da je doista Isusov grob prazan i da su povoji, u koje je bilo umotano Isusovo izmučeno tijelo, uredno složeni. Nema govora o krađi. Pljačkaši ostavljaju drukčije otiske prstiju (Iv 20,6-8).

 


Isti se apostoli vraćaju u grad uvjereni da je Isus uskrsnuo i to javljaju i ostalim apostolima. Vjera je u apostola malo živnula.

 

 

Magdalena se, međutim, opet našla u vrtu kod groba, sva zaplakana. Nije mogla shvatiti da Isusa nema u grobu i da su ga lopovi ukrali. Okrene se i ugleda vrtlara, koji se tu pojavio, i upita ga da ga on nije odnio. Vrtlar - a bijaše to uskrsli Gospodin - ukazuje se Magdaleni pozdravljajući je riječima: Šalom/Mir, Mirjam! Ona ga prepozna po glasu (Iv 20,1-10) i odgovori: Rabunni: Učitelju moj!

 

 

Isus se potom ukazuje Petru. Oči u oči. Bilo je to veliko pomirenje Petrovo s Isusom. I Isusov veliki dar oproštenja Prvaku apostolskomu. Tek je sada razumio Isusove riječi s Posljednje večere: „Šimune, Šimune, evo Sotona zaiska da vas prorešeta kao pšenicu. Ali ja sam molio za tebe da ne malakše tvoja vjera. Pa kad k sebi dođeš, učvrsti braću svoju“ (Lk 22,31-32). Za ovu zgodu doznajemo uvečer istoga uskrsnog dana kada dvojica učenika iz Emausa kazuju apostolima da su ga vidjeli, a apostoli im uzvraćaju: „Doista uskrsnu Gospodin i ukaza se Šimunu“ Petru (Lk 24,34).

 

 

Licem na Uskrs, negdje podvečer, ukaže se i dvojici učenika na putu u Emaus. Tumači im Pisma što se sve s njime trebalo dogoditi. Prepoznaše ga u lomljenju kruha (Lk 24,13-35).

 

 

Uskrsli se Isus toga dana, prvoga u tjednu, uvečer ukazao i apostolima koji su se zaključali u strahu pred Židovima. Isus stane u sredinu, pozdravi ih: Mir vama, i pokaza im svoje probodene ruke i rebra. I dodade: „Primite Duha Svetoga kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im“ (Iv 20,23). Eto ustanovljenja sakramenta ispovijedi.

 

 

Evanđelisti nigdje ne spominju da se Isus ukazao svojoj Majci. Zar je to potrebno spominjati? Da se Isus ne ukaže svojoj Majci? I to onakvoj Majci!

 


Vratimo se na glavnu evanđeosku rečenicu: „Uskrsnu! Nije ovdje!“ Nije u grobu, na Kalvariji, u Jeruzalemu. On je od sada u gladnome i zatvorenome? U djetetu i siromahu. Gdje su dvojica ili trojica skupljena u njegovo ime. U euharistijskoj žrtvi i svetohraništu. Tu ga trebamo tražiti? Nađemo li ga tu, bit će nam sretan i preradostan Uskrs! Svima.

 

 

biskup Ratko Perić

 

- cbismo
 Facebook  Myspace RSS    |   E-mail  Print
Ostali članci:
»Arhiva Fokusa«
Najčitanije novosti
Stol riječi
Usnuo sam san da razgovaram s Bogom... “Dakle, ti bi želio razgovarati sa mnom?” reče Bog. “Ako imaš vremena” rekoh. Bog se nasmiješi. “Moje je vrijeme vječnost. Što si me kanio pitati?” “Što te najviše iznenađuje kod ljudi?” Bog odgovori: “Što im je djetinjstvo dosadno. Žure odrasti, a potom bi željeli ponovno biti djeca. Što troše zdravlje da bi stekli novac, a potom troše novac da bi vratili zdravlje. Što razmišljaju tjeskobno o budućnosti, zaboravljajući sadašnjost. Na taj način ne žive ni u sadašnjosti, ni u budućnosti. Što žive kao da nikada neće umrijeti, a onda umiru kao da nikada nisu živjeli.” Bog me primi za ruku. Ostadosmo na trenutak u tišini. Tada upitah: “Kao roditelj, koje bi životne pouke želio da tvoja djeca nauče?” Osmjehujući se, Bog odgovori: “Da nauče da nikoga ne mogu prisiliti da ih voli. Mogu samo voljeti. Da nauče da nije navrijednije ono što posjeduju, nego tko su u svom životu. Da nauče kako se nije dobro uspoređivati s drugima… Da nauče kako nije bogat onaj čovjek koji najviše ima, nego onaj kojem najmanje treba. Da nauče kako je dovoljno samo nekoliko sekundi da se duboko povrijedi voljeno biće, a potom su potrebne godine da se izliječi. Da nauče opraštati tako da sami opraštaju. Da spoznaju kako postoje osobe koje ih nježno vole, ali to ne znaju izreći, niti pokazati. Da nauče da se novcem može kupiti sve. Osim sreće. Da nauče da dvije osobe mogu promatrati istu stvar, a vidjeti je različito. Da nauče da je pravi prijatelj onaj koji zna sve o njima… a ipak ih voli. Da nauče kako nije uvijek dovoljno da im drugi oproste. Moraju i sami sebi opraštati.” Ljudi će zaboraviti što si rekao. Ljudi će zaboraviti što si učinio. Ali nikada neće zaboraviti kakve si osjećaje u njima pobudio.” 
Naša La Verna
Dragi dnevniče, Znam da sam neodgovorna. Opet tvoje plave korice nisam otvorila danima. Ali, imam ti ispričati mnogo toga. Ovo ljeto je bilo puno dobrih, ali i loših stvari. No, život je svejedno jedna dobra stvar između dvije loše i jedna loša stvar između dvije dobre. Poput valova u moru.   No, prva lekcija koju sam naučila je iščekivanje. Nećeš razumjeti dok ti ne objasnim: Ako vjeruješ da je nešto ili netko zaista tvoj, ili tvoje, ne trebaš se brinuti pri puštanju te stvari. Ono što je Bog odredio za tebe ne treba biti stisnuto u tvom grčevitom zagrljaju ili zatvoreno u kavezu. Ne moraš biti opsjednut time ili se boriti za to, niti se trebaš brinuti da će ti pobjeći. Ako je tvoje, ako je namjenjeno za tebe, budi siguran– tvoje je. Svemogući je to zapisao u knjigu koja se zove Tvoj život. Ali, ako nije za tebe, primjetit ćeš da se, iako pokušavaš, nikada ne uspije zadržati. I na neki način, to je blagoslov. Iako osjetiš kratkotrajnu tugu, shvatiš da ti Otac govori da bolja vremena dolaze, ona visina vala koju sam ti maloprije spomenula. Da Gospodin šalje svoj plan u sobu tvog života. I trebaš napraviti mjesta za njega.   Druga lekcija je samopouzdanje: Nemoj nikad pustiti da ti prijete Ikarom kad govoriš o snovima koji se čine kilometrima daleko. Izmolit ćeš ti već za njih. Nemoj im dopustiti da ti kažu: "Past ćeš poput njega." Da je Bog tu, pomogao bi ti pričvrstiti krila na leđa i pustio bi Ikara da leti pokraj tebe dok gledaš nebeska prostranstva. Ali, ako se odlučiš prkositi ljudima, nemoj Bogu. Ako se odlučiš na križanju života hodati manje prohodnom stazom, moli se. Uzmi zraka i moli trnovitim putem do zvijezda. Trebaš Milost da budeš spreman za ono što slijedi. U ovom godišnjem dobu, bit će uspona i padova. I tisuću prilika da naučiš rasti. Samo se svaki put kad padneš sjeti: Stvoritelj neba, Kreator mora, Otac svake predivne stvari je i tebe napravio i utkao te u sebe. Napravio je visoke planine, široke rijeke, nepregledne prašume. Govori suncu kad treba izaći i zaći, i poklonio ti je sve što ti treba. Život.   Treća lekcija je Ljubav: Činjenica da si još živ da ispričaš priču svog života je znak Njegove Ljubavi (koja je oduvijek bila u tebi) koja raste jačom i jačom svake minute svakog dana, podsjećajući te da postoji način da pređeš svaku teškoću. Polako ćeš početi vjerovati, "Možda, čak sada, dok ovo čitam, postoje skriveni dijelovi moje priče i postoji toliko različitih dijelova mene u tuđim umovima, ali nadam se da su svi protkani Očevom Ljubavlju. Pa čak i da nisu, to me neće skrenuti sa trnovite staze o kojoj sam čitao u drugoj lekciji, da ću ipak završiti tamo gdje trebam biti. Tamo gdje me je Svemogući odredio."   Do sljedećeg puta, dnevniče.   Tvoj Franjin suputnik.