Počinje tradicionalni Franjevački hod
Nedjelja, 25. srpnja 2010. | Broj čitanja: 164

Franjevačka mladež (FRAMA) koja se okuplja oko duhovnosti sv. Franje iz Asiza i ove godine organizira svoj redoviti Franjevački hod. Mladi tjedan dana putuju pješice dijelovima Hrvatske a zatim odlaze za Asiz u Italiju gdje se održava međunarodni susret Franjevačke mladeži. Hod, koji se održava pod geslom ″Na izvor života″, započinje danas 25. srpnja iz Đurđenovca. Okupljanje je u 17 sati u školskoj sportskoj dvorani.

 

Ove godine Franjevački hod odvijat će se na relaciji Đurđenovac – Zdenci – Orahovica – Kutjevo – Kaptol – Velika – Požega. Sudionici će svakodnevno propješačiti između 15 i 20 kilometara. Na Hodu će ove godine sudjelovati 100 mladih iz pojedinih bratstava Frame slavonske regije.

- IKA
 Facebook  Myspace RSS    |   E-mail  Print
Ostali članci:
» Fra Miljenko Mika Stojić preuzeo dužnost ravnatelja Caritasa BK BiH
30/08/10 | Broj čitanja: 48 | Autor: ika.hr
» U Auschwitzu obilježena 69. obljetnica smrti sv. Maksimilijana Kolbea
16/08/10 | Broj čitanja: 50 | Autor: kriz-zivota.com
» Generalni ministar Reda Manje braće uputio pismo klarisama
14/08/10 | Broj čitanja: 60 | Autor: ika.hr
»  Počinje tradicionalni Franjevački hod
25/07/10 | Broj čitanja: 164 | Autor: IKA
»Arhiva Fokusa«
Najčitanije novosti
» Teo nam je 'razmišljao'
01/09/10 | Čitanja: 206
» Najavljujemo: 'Upisi u Framu'
29/08/10 | Čitanja: 188
» Framašica - danas časna sestra
03/09/10 | Čitanja: 153
» Sveta Misa za našeg pokojnog brata
31/08/10 | Čitanja: 140
» Počela je nova framaška godina
04/09/10 | Čitanja: 101
Stol riječi
Dječak je želio sresti Boga. Znao je da treba dugo putovati do mjesta gdje on živi, pa je zato spremio svoju prtljagu s omiljenim kolačićima i pakiranjem od 6 boca voćnog soka te započeo svoju pustolovinu.   Kad je odmakao tri reda kuća, susreo je nekog starca. Sjedio je u perivoju i mirno hranio nekoliko golubova. Dječak je sjeo blizu njega i otvorio svoju prtljagu. Upravo se htio osvježiti voćnim sokom kad spazi da starac izgleda gladan, pa mu ponudi jedan kolačić.   Starac ga je zahvalno primio i nasmiješio se dječaku. Njegov je osmijeh bio tako prijateljski da je dječak zaželio ponovno ga vidjeti, pa mu je sada ponudio bočicu voćnog soka. Starac mu se ponovno nasmiješio. Dječak je bio izvan sebe. Sjedili su čitavo popodne jedući i smijući se, bez da su izgovorili jednu jedinu riječ.   U međuvremenu se smračilo, dječak je osjetio umor i ustao je da pođe, ali tek što je napravio nekoliko koraka okrenuo se, potrčao natrag do starca i snažno ga zagrlio. Starac mu je darovao najveći smiješak do sada.   Kada je dječak ubrzo otvorio vrata svoje kuće, majka je bila iznenađena radošću na njegovom licu. Upitala ga je: »Što je to što si danas učinio da te je tako razdragalo?« Odgovorio je: »Objedovao sam s Bogom«. No, prije nego što je njegova majka uspjela odgovoriti, dodao je: »Znaš što! Bog ima najljepši osmijeh koji sam ikada vidio«.   U međuvremenu starac, također prožet radošću, vratio se kući. Njegov je sin bio začuđen odsjajem mira na njegovu licu i upitao ga je: »Tata, što je to što si danas učinio da te je tako razdragalo?« Odgovorio je: »Jeo sam kolačiće u perivoju s Bogom«. Za svaki slučaj, prije nego što je njegov sin odgovorio, dodao je: »Znaš što! Puno je mlađi nego što sam mislio.«  
Naša La Verna
Ne znam što, ali nešto me vuklo unutra, kao da mi je ova kamena lipotica progovarala: „Dođi“. Ušao sam, pogled mi zastade na uvenulim ružama kod Gospina kipa. Išao sam kroz sredinu između klupa. Na jednoj sam vidio lijepu, bijelu krunicu: „Sigurno je ostala nekoj našoj dobroj baki“ – pomislih.   Stigao sam na vrh i sjeo u klupu najbliže Tebi. Osvrćem se oko sebe. U crkvu ulaze neki od mojih kolega iz škole pomoliti se za dan koji slijedi. Ja se još uvijek osvrćem ne znajući gdje zaustaviti svoj pogled pun čežnje. Ovaj veliki kameni stup svojom masivnošću mi zaklanja mojega sveca, ne vidim Franju, ali osjećam ga. Ovo je sveto mjesto, ovo je naša Porcijunkula, ovdje Franjo zveči radošću i nakon 800 godina. Ovdje je onaj ponizni duh zapečaćen nevinom krvlju i mirisom žrtava paljenica, ovdje se umiralo da bi se živjelo. A Ona je sve to gledala; i plakala i jaukala, ali i svojim zagovorom štitila, jer ovo je Njezin Brig, Njezin – Brig Gospe u plavom.   I ti si tu, kao nigdje do sada, Gospode moj, snago moja. Gledam u ono svijetlo što sjaji nebeskim sjajem iznad Tabernakula i klečim. Ovo je moje utočište, ovdje crpim snagu za svoj život. Naviru mi uspomene: Polnoćke, Gospojine, pričesti, krštenja, krizme i vjenčanja; zavjetovanja i moja Obećanja. I sve ovdje pred mojim Gospodinom na Njezinom Brigu, pod očinskim zagrljajem Bosonoga sveca.   Ovdje smo pred Tobom, Gospodine. Hvala ti za sve i oprosti što te nismo dostojni. Stoga te samo jedno molim: Daj da zauvijek mognem ovdje pred Tobom klečati s radošću čiste franjevačke duše. Očuvaj me, Gospodine, i sve nas. Daruj nam mir za kojim je sv. Otac Franjo toliko čeznuo i samo ga u Tebi našao. Dopusti mi da budem poput Franje. Ljubim te Oče nebeski!  
© frama.ba - Sva prava zadržana © Frama Široki Brijeg 1994 - 2009.