Okrugli stol o hrvatskoj kulturi Bosne i Hercegovine
Četvrtak, 03. lipnja 2010. | Broj čitanja: 2331
 
 

Okrugli stol o hrvatskoj kulturi Bosne i Hercegovine održan je u srijedu 2. lipnja u franjevačkom samostanu u Slavonskom Brodu u sklopu Tjedna kršćanske kulture. O temi su govorili dr. fra Božo Lujić, profesor biblijskih znanosti na KBF-u u Zagrebu i gostujući profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu, te hercegovački franjevci fra Ante Marić iz Mostara, knjižničar provincijske knjižnice, i fra Vendelin Karačić iz Širokog Brijega, pročelnik Vijeća za sakralnu umjetnost, liturgiju i kulturnu baštinu pri Provinciji hercegovačkih franjevaca. Svaki je predavač sa svoga aspekta rada govorio o kulturnom, vjerskom i nacionalnom djelovanju franjevaca u BiH kroz 700 godina.
Tako je dr. Lujić istaknuo što je sve bitno novo donio sv. Franjo, a što se utjelovilo u bosanskim franjevcima koji su došli u nove povijesne prilike i uspjeli se prilagoditi svim ostalim prilikama za vrijeme turske, austrougarske vlasti i dalje, sve do danas te uvijek bili znak nove nade i budućnosti. Fra Vendelin Karačić donio je zanimljive informacije o likovnoj kulturi i umjetnosti kao bitnoj sastavnici kršćansko - katoličkog identiteta žitelja BiH, a na temu "knjižnica i viktimologija" govorio je fra Ante Marić.


Predavači su zaključili kako su franjevci nakon svih 700 godina pokušavali prenijeti osnovnu misao sv. Franje, a ta je da se ne smije ići na štetu konkretnog čovjeka. Uspijevali su spojiti opće-univerzalno, katoličko s partikularnim-prostornim te uvijek znali pronaći modus vivendi na tim prostorima i onda kad je bilo jako teško. Tako su franjevci prvi pisali knjige, otvarali škole bili liječnici... Predavači su također istaknuli da su franjevci bili prvi čuvari i širitelji i vjere i kulture u BiH i jezgra hrvatstva i kršćanstva na našim prostorima. Stoga je s pravom rekao A.G. Matoš da nema povijesti hrvatskog naroda bez franjevaca koji su uvijek bili uz narod i za narod. Govoreći o djelovanju franjevaca kroz noviju povijest za vrijeme i poslije Domovinskog rata, predavači su kazali kako su franjevci i u tim teškim razdobljima unatoč brojnim razaranjima, kako materijalnim i još više duhovnim, ostali sa svojim narodom te tako sačuvali ono najvažnije, vjeru, a tako i brojne umjetnine i književno blago i bili prvi povratnici koji su gradili crkve i okupljali izbjegli puk.


Na plodnoj raspravi nakon izlaganja zaključeno je kako je franjevačka misao i ljubav prema sv. Franji među vjernicima laicima, ali i onima koji ne vjeruju danas jako velika i da je to snaga franjevačkog pokreta, što se posebno očituje u angažmanu intelektualaca koji su na svim područjima kulture prisutni, bore se i donose važne odluke.

 

- ika.hr
 Facebook  Myspace RSS    |   E-mail  Print
Ostali članci:
»Arhiva Fokusa«
Najčitanije novosti
Stol riječi
Usnuo sam san da razgovaram s Bogom... “Dakle, ti bi želio razgovarati sa mnom?” reče Bog. “Ako imaš vremena” rekoh. Bog se nasmiješi. “Moje je vrijeme vječnost. Što si me kanio pitati?” “Što te najviše iznenađuje kod ljudi?” Bog odgovori: “Što im je djetinjstvo dosadno. Žure odrasti, a potom bi željeli ponovno biti djeca. Što troše zdravlje da bi stekli novac, a potom troše novac da bi vratili zdravlje. Što razmišljaju tjeskobno o budućnosti, zaboravljajući sadašnjost. Na taj način ne žive ni u sadašnjosti, ni u budućnosti. Što žive kao da nikada neće umrijeti, a onda umiru kao da nikada nisu živjeli.” Bog me primi za ruku. Ostadosmo na trenutak u tišini. Tada upitah: “Kao roditelj, koje bi životne pouke želio da tvoja djeca nauče?” Osmjehujući se, Bog odgovori: “Da nauče da nikoga ne mogu prisiliti da ih voli. Mogu samo voljeti. Da nauče da nije navrijednije ono što posjeduju, nego tko su u svom životu. Da nauče kako se nije dobro uspoređivati s drugima… Da nauče kako nije bogat onaj čovjek koji najviše ima, nego onaj kojem najmanje treba. Da nauče kako je dovoljno samo nekoliko sekundi da se duboko povrijedi voljeno biće, a potom su potrebne godine da se izliječi. Da nauče opraštati tako da sami opraštaju. Da spoznaju kako postoje osobe koje ih nježno vole, ali to ne znaju izreći, niti pokazati. Da nauče da se novcem može kupiti sve. Osim sreće. Da nauče da dvije osobe mogu promatrati istu stvar, a vidjeti je različito. Da nauče da je pravi prijatelj onaj koji zna sve o njima… a ipak ih voli. Da nauče kako nije uvijek dovoljno da im drugi oproste. Moraju i sami sebi opraštati.” Ljudi će zaboraviti što si rekao. Ljudi će zaboraviti što si učinio. Ali nikada neće zaboraviti kakve si osjećaje u njima pobudio.” 
Naša La Verna
Dragi dnevniče, Znam da sam neodgovorna. Opet tvoje plave korice nisam otvorila danima. Ali, imam ti ispričati mnogo toga. Ovo ljeto je bilo puno dobrih, ali i loših stvari. No, život je svejedno jedna dobra stvar između dvije loše i jedna loša stvar između dvije dobre. Poput valova u moru.   No, prva lekcija koju sam naučila je iščekivanje. Nećeš razumjeti dok ti ne objasnim: Ako vjeruješ da je nešto ili netko zaista tvoj, ili tvoje, ne trebaš se brinuti pri puštanju te stvari. Ono što je Bog odredio za tebe ne treba biti stisnuto u tvom grčevitom zagrljaju ili zatvoreno u kavezu. Ne moraš biti opsjednut time ili se boriti za to, niti se trebaš brinuti da će ti pobjeći. Ako je tvoje, ako je namjenjeno za tebe, budi siguran– tvoje je. Svemogući je to zapisao u knjigu koja se zove Tvoj život. Ali, ako nije za tebe, primjetit ćeš da se, iako pokušavaš, nikada ne uspije zadržati. I na neki način, to je blagoslov. Iako osjetiš kratkotrajnu tugu, shvatiš da ti Otac govori da bolja vremena dolaze, ona visina vala koju sam ti maloprije spomenula. Da Gospodin šalje svoj plan u sobu tvog života. I trebaš napraviti mjesta za njega.   Druga lekcija je samopouzdanje: Nemoj nikad pustiti da ti prijete Ikarom kad govoriš o snovima koji se čine kilometrima daleko. Izmolit ćeš ti već za njih. Nemoj im dopustiti da ti kažu: "Past ćeš poput njega." Da je Bog tu, pomogao bi ti pričvrstiti krila na leđa i pustio bi Ikara da leti pokraj tebe dok gledaš nebeska prostranstva. Ali, ako se odlučiš prkositi ljudima, nemoj Bogu. Ako se odlučiš na križanju života hodati manje prohodnom stazom, moli se. Uzmi zraka i moli trnovitim putem do zvijezda. Trebaš Milost da budeš spreman za ono što slijedi. U ovom godišnjem dobu, bit će uspona i padova. I tisuću prilika da naučiš rasti. Samo se svaki put kad padneš sjeti: Stvoritelj neba, Kreator mora, Otac svake predivne stvari je i tebe napravio i utkao te u sebe. Napravio je visoke planine, široke rijeke, nepregledne prašume. Govori suncu kad treba izaći i zaći, i poklonio ti je sve što ti treba. Život.   Treća lekcija je Ljubav: Činjenica da si još živ da ispričaš priču svog života je znak Njegove Ljubavi (koja je oduvijek bila u tebi) koja raste jačom i jačom svake minute svakog dana, podsjećajući te da postoji način da pređeš svaku teškoću. Polako ćeš početi vjerovati, "Možda, čak sada, dok ovo čitam, postoje skriveni dijelovi moje priče i postoji toliko različitih dijelova mene u tuđim umovima, ali nadam se da su svi protkani Očevom Ljubavlju. Pa čak i da nisu, to me neće skrenuti sa trnovite staze o kojoj sam čitao u drugoj lekciji, da ću ipak završiti tamo gdje trebam biti. Tamo gdje me je Svemogući odredio."   Do sljedećeg puta, dnevniče.   Tvoj Franjin suputnik.