Poruka pape Benedikta XVI. za 25. svjetski dan mladih, 28. ožujka 2010.
Srijeda, 31. ožujka 2010. | Broj čitanja: 983
 
 

Dragi prijatelji, ove se godine navršava dvadeset i peta obljetnica ustanovljenja Svjetskog dana mladih, kojeg je pokrenuo papa Ivan Pavao II., časne uspomene kao godišnji susret mladih vjernika iz čitavoga svijeta. Bila je to dalekovidna inicijativa koja je urodila obilnim plodovima, omogućivši novim naraštajima vjernika da se jedni s drugima susreću, da slušaju Božju riječ, da otkrivaju ljepotu Crkve i žive snažna iskustva vjere koji su mnoge naveli na odluku da se potpuno predaju Kristu. Ovaj 25. Dan predstavlja etapu prema idućem Svjetskom danu mladih, koji će se održati u kolovozu 2011. u Madridu, gdje ćete, nadam se, doći u velikom broju da doživite taj milosni događaj. Da bismo se pripravili za tu proslavu, htio bih vam predložiti neka razmišljanja na ovogodišnju temu: "Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?" (Mk 10,17), koja je preuzeta iz evanđeoskog izvješća o Isusovom susretu s mladim bogatašem; o toj je temi već govorio papa Ivan Pavao II. u svom prvom pismu upućenom mladima iz 1985. godine.

 


1. Isusov susret s mladićem
"I dok je izlazio na put, dotrči netko, klekne preda nj pa ga upita: 'Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?' Isus mu reče: 'Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar doli Bog jedini! Zapovijedi znadeš: Ne ubij! Ne čini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! Ne otmi! Poštuj oca svoga i majku!' On mu odgovori: 'Učitelju, sve sam to čuvao od svoje mladosti.' Isus ga nato pogleda, zavoli ga i rekne mu: 'Jedno ti nedostaje! Idi i što imaš, prodaj i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom.' On se na tu riječ smrkne i ode žalostan jer imaše velik imetak" (Mk 10, 17-22).
Ovo izvješće izražava na učinkovit način veliku pozornost koju Isus posvećuje mladima, svima vama, vašim očekivanjima, vašim nadama i pokazuje koliko je velika njegova želja da vas osobnu susretne i otpočne dijalog sa svakim od vas. Krist, naime, prekida svoje putovanje kako bi odgovorio na pitanje svoga sugovornika, stavlja se potpuno na raspolaganje mladiću, koji je silno želio razgovarati s "dobrim učiteljem" kako bi od njega naučio kročiti stazom života. Tim je evanđeoskim ulomkom moj prethodnik htio potaknuti svakog od vas da se "upusti u osobni razgovor s Kristom – razgovor koji je od temeljne i bitne važnosti za mladog čovjeka" (Pismo mladima, 2).

 


2. Isus ga pogleda i zavoli
U evanđeoskom izvješću, sveti Marko ističe kako "Isus ga nato pogleda i zavoli " (usp. Mk 10,21). U Gospodinovu pogledu je središte toga veoma posebnog susreta i čitavog kršćanskog iskustva. Naime kršćanstvo nije u prvom redu neki moral, već iskustvo Isusa Krista, koji nas ljubi svakog ponaosob, mlade i stare, bogate i siromašne; ljubi nas i kada mu okrenemo leđa. Komentirajući taj prizor, papa Ivan Pavao II. dodaje u svom obraćanju mladima: "Želim vam da iskusite takav jedan pogled! Želim vam da iskusite istinu da vas on, Krist, gleda s ljubavlju!" (Pismo mladima, 7). Ta ljubav, koja se očitovala na križu na tako potpun i cjelovit način, potaknula je svetog Pavla da napiše s divljenjem da ga je Krist "ljubio i predao samoga sebe za mene" (Gal 2,20). "Svijest da nas je Otac oduvijek ljubio u svojem Sinu, da Krist ljubi svakoga i uvijek – piše nadalje papa Ivan Pavao II. –, postaje čvrsta uporišna točka za čitav ljudski život" (Pismo mladima, 7) i omogućuje nam pobijediti sve kušnje: otkrivanje vlastitih grijeha, trpljenje, obeshrabrenost. U toj ljubavi se nalazi izvor čitavog kršćanskog života i temeljni razlog evangelizacije: ako smo doista susreli Isusa, moramo ga svjedočiti onima čiji se pogled nije još uvijek susreo s njegovim!

 


3. Otkrivanje životnog plana
Kod mladića iz evanđelja, možemo otkriti stanje veoma nalik onom u kojem se nalazi svaki od vas. I vi ste bogati osobinama, prštite energijom, gajite mnoge snove i nade: sve su to bogatstva koja posjedujete u izobilju! Sama vaša mladost predstavlja veliko bogatstvo ne samo za vas, već također za druge, za Crkvu i za svijet. Mladi bogataš iz Evanđelja pita Isusa: "Što mi je činiti?" Životna dob u kojoj se nalazite je vrijeme otkrivanja, i to otkrivanja darova koje vam je Bog izobilno udijelio i vaših odgovornosti. To je isto tako vrijeme temeljnih opredjeljenja za izgrađivanja vašega životnog plana. To je, dakle, trenutak da se propitkujete o istinskom smislu života i da se zapitate: "Jesam li zadovoljan svojim životom? Nedostaje li mi što?" Kao i mladić iz Evanđelja, možda i vi živite u okruženjima u kojima vladaju nestabilnost, nemir ili trpljenje, koji vas potiču da težite životu koji neće biti život osrednjosti i da se zapitate: u čemu se sastoji uspješan život? Što moram činiti? Koji bi mogao biti moj životni plan? "Što moram činiti da bi moj život imao punu vrijednost i puni smisao" (Isto, 3). Ne bojte se postaviti si ta pitanja! Ona vas nipošto neće shrvati, već izražavaju velike čežnje, koje su prisutna u vašem srcu. Zato ih treba čuti. Ona ne očekuju površne odgovore, već odgovore kadre zadovoljiti vaša istinska očekivanja za životom i srećom. Da biste otkrili životni plan koji vas može potpuno usrećiti, slušajte Boga, koji ima plan ljubavi sa svakim od vas. S pouzdanjem ga pitajte: "Gospodine, koji je tvoj plan Stvoritelja i Oca s mojim životom? Što je tvoja volja? Ja je želim ispuniti." Budite sigurni da će vam odgovoriti. Ne bojte se njegovog odgovora. "Bog je veći od našega srca i znade sve" (1 Iv 3,20).

 


4. Dođi i slijedi me
Isus poziva mladog bogataša da učini korak dalje od zadovoljavanja vlastitih težnji i osobnih planova te mu kaže: "Dođi i slijedi me!". Kršćanski poziv proizlazi iz jedne Gospodinove ponude ljubavi i može se ostvariti samo zahvaljujući odgovoru s ljubavlju: "Isus poziva svoje učenike na potpuno predanje svoga života, bez proračunatosti i ljudskih probitaka, s bespridržajnim pouzdanjem u Boga. Sveci prihvaćaju taj zahtjevni poziv i s poniznom poučljivošću slijede Krista raspeta i uskrsla. Njihovo savršenstvo, u logici vjere koja je katkad ljudski gledano neshvatljiva, sastoji se u tome da nisu više stavljali sebe u središte, već su odlučili ići protiv struje živeći prema evanđelju" (Benedikt XVI., Homilija prigodom kanonizacijâ: L'Osservatore Romano, 12.-13. listopada 2009., str. 6). Po primjeru tolikih Kristovih učenika, i vi, dragi prijatelji, prihvatite s radošću poziv na njegovo nasljedovanje, kako biste intenzivno i plodonosno živjeli u ovome svijetu! On krštenjem, naime, poziva svakog da ga slijedi konkretnim djelima, da ga ljubi iznad svega i služi mu u braći. Mladi bogataš, nažalost, nije prihvatio Isusov poziv i otišao je žalostan. Nije smogao hrabrosti odvojiti se od materijalnih dobara kako bi pronašao najveće dobro koje je predložio Isus. Ista ta žalost koja je obuzela mladog bogataša iz Evanđelja obuzima također svakog onog koji nema hrabrosti slijediti Krista, donijeti ispravnu odluku. Ali nije nikada prekasno odgovoriti mu! Isus neumorno upire svoj pogled ljubavi i poziva da budemo njegovi učenici, ali on predlaže nekima radikalniji izbor. U ovoj Svećeničkoj godini, htio bih potaknuti mladiće da budno osluškuju poziva li ih Gospodin na veći dar, na put ministerijalnog svećeništva, i da budu spremni prihvatiti s velikodušnošću i zanosom taj znak posebne ljubavi, započinjući sa svećenikom, duhovnim vođom potrebni put raspoznavanja vlastitog zvanja. Ne bojte se, nadalje, dragi mladići i djevojke, ako vas Gospodin poziva na redovnički, monaški, misionarski život ili život posebnog posvećenja. On zna darovati duboku radost onome tko mu hrabro odgovori! Pozivam, osim toga, sve one koji osjećaju poziv na ženidbu da taj poziv prihvate s vjerom, zalažući se da udare čvrste temelje kako bi živjeli veliku, vjernu ljubav otvorenu daru života, koja je bogatstvo i milost za društvo i za Crkvu.

 


5. Upravljeni prema vječnom životu
"Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?". To pitanje mladića iz evanđelja kao da je nekako daleko onomu što zaokuplja mnoge današnje mlade, kao što je primijetio moj prethodnik, "zar nismo naraštaj kojem svijet i zemaljski napredak potpuno ispunjavaju životni obzor?" (Pismo mladima, 5). Ali pitanje o "vječnom životu" izbija u posebnim bolnim životnim trenucima, kada pretrpimo gubitak drage osobe ili kada doživimo neuspjeh. Ali što je "vječni život" o kojem govori mladi bogataš? Pokazuje nam to Isus, kada, u obraćanju svojim učenicima, kaže: "no ja ću vas opet vidjeti; i srce će vam se radovati i radosti vaše nitko vam oteti neće" (Iv 16,22). To su riječi koje pokazuju oduševljavajuću ponudu beskrajne sreće, radosti zbog ispunjenosti Božjom ljubavlju zauvijek. Postavljati pitanja o konačnoj budućnosti koja čeka svakog od nas daje puni smisao životu, jer usmjerava životni plan prema obzorima koji nisu ograničeni i prolazni, već nepregledni i duboki, koji potiču čovjeka da ljubi svijet, kojega je sâm Bog toliko ljubio, da se posveti njegovu razvoju, ali uvijek sa slobodom i radošću koji izviru iz vjere i nade. To su obzori koji pomažu da se ne apsolutiziraju ovozemaljske stvarnosti, osjećajući da nas Bog priprema za nešto veće u budućnosti, i da ponovimo sa svetim Augustinom: "Želimo zajedno nebesku domovinu, silno čeznemo za nebeskom domovinom, svjesni smo da smo tek putnici ovdje na zemlji" (Komentar na Evanđelje svetog Ivana, Homilija 35,9.). Upirući svoj pogled prema vječnom životu, blaženi Pier Giorgio Frassati, koji je umro 1925. godine u 24. godini života, rekao je: "Želim živjeti a ne životariti", a na fotografiji nekog stepeništa, koju je poslao jednom svom prijatelju, napisao je: "Prema gore", aludirajući na kršćansko savršenstvo, ali također na vječni život. Dragi mladi, pozivam vas da ne zaboravite tu perspektivu u svojem životnom planu: pozvani smo na vječnost. Bog nas je stvorio da budemo s Njim, zauvijek. Ona će vam pomoći da dadnete puni smisao svojim odlukama i vrsnost svojem životu.

 


6. Zapovijedi, put istinske ljubavi
Isus podsjeća mladog bogataša na deset zapovijedi, kao nužne uvjete da bi se"baštinio život vječni". To su bitne uporišne točke za život u ljubavi, da bi se jasno razlikovalo dobro od zla i izgradio čvrst i trajan životni plan. I vas Isus pita poznajete li zapovijedi, trudite li se oblikovati svoju savjest prema Božjem zakonu i provodite li ih u djelo. Sigurno da su to pitanja u opreci s današnjim mentalitetom, koji predlaže slobodu bez vrijednosti, pravila, objektivnih normi i poziva da se odbaci svako ograničenje trenutačnim željama. Ali ta vrsta ponude namjesto da vodi pravoj slobodi, dovodi čovjeka do toga da postaje rob samoga sebe, svojih neposrednih želja, idola kao što su moć, novac, razuzdanost i primamljivosti svijeta, čineći ga nesposobnim slijediti njegov urođeni poziv na ljubav. Bog nam daje zapovijedi zato jer nas želi poučiti pravoj slobodi, zato jer želi izgrađivati s nama Kraljevstvo ljubavi, pravde i mira. Slušati ih i provoditi ne znači otuđiti se, već pronaći put istinske slobode i ljubavi, jer zapovijedi ne ograničavaju sreću, već pokazuje kako je pronaći. Isus na početku dijaloga s mladim bogatašem, podsjeća da je zakon kojeg je dao Bog dobar jer "Bog je dobar".

 


7. Trebamo vas
Današnji se mladi suočavaju s mnogim problemima koji proizlaze iz nezaposlenosti, pomanjkanja sigurnih referentnih točaka i ideala kao i konkretnih perspektiva za budućnost. Ponekad se može steći utisak da smo nemoćni pred krizama i današnjim zastranjenjima. Usprkos teškoćama, ne dajte se obeshrabriti i ne odričite se svojih snova! Gajite naprotiv u srcu velike želje bratstva, pravednosti i mira. Budućnost je u rukama onoga koji zna tražiti i pronaći sigurne razloge života i nade. Ako ste spremni, budućnost je u vašim rukama, jer darovi i bogatstva koja je Gospodin stavio u srce svakog od vas, oblikovani susretom s Kristom, mogu donijeti istinsku nadu svijetu! Vjera u njegovu ljubav će vas učiniti snažnima i velikodušnima i tako vam dati hrabrosti da bez straha kročite putom života i preuzmete obiteljske i profesionalne odgovornosti. Trudite se graditi svoju budućnost kroz ozbiljne putove osobne formacije i učenja, kako biste na stručan i velikodušan način služili općem dobru. U svojoj nedavnoj enciklici o cjelovitom ljudskom razvoju, Caritas in veritate, nabrojio sam neke velike sadašnje izazove, koji su urgentni i bitni za život ovoga svijeta: korištenje prirodnih dobara i poštivanje ekologije, pravedna raspodjela dobara i nadzor financijskih mehanizama, solidarnost sa siromašnim zemljama u našoj ljudskoj obitelji, borba protiv gladi u svijetu, promicanje dostojanstva ljudskoga rada, služenje kulturi života, izgrađivanja mira među narodima, međuvjerski dijalog, ispravno korištenje sredstava društvenih komunikacija. To su izazovi na koje ste pozvani odgovoriti kako biste izgradili pravedniji i bratski svijet. To su izazovi koji iziskuju zahtjevan i oduševljeni životni plan, u koji trebate unijeti čitavo svoje bogatstvo prema naumu koji Bog ima sa svakim od vas. Nije riječ o tome da trebate činiti junačke ili izvanredne geste, već da djelujete tako da sve talente i vlastite mogućnosti upotrijebite tako da urode plodom, nastojeći stalno napredovati u vjeri i ljubavi.


U ovoj Svećeničkoj godini vas pozivam da se upoznate sa životom svetaca, osobito sa životom svetih svećenika. Vidjet ćete da ih je Bog vodio i da su pronalazili svoj put iz dana u dan, upravo u vjeri, u nadi i u ljubavi. Krist poziva svakog od vas da radite s njim i da preuzmete na sebe svoje odgovornosti kako biste izgrađivali civilizaciju ljubavi. Ako budete slijedili njegovu Riječ i vaš će put biti obasjan svjetlom i voditi vas k visokim ciljevima, koji daju radost i puni smisao životu. Neka Djevica Marija, Majka Crkve, bdije nad vama i štiti vas. Jamčim vam da ću vas se spomenuti u molitvi i od srca vas blagoslivljam.


Iz Vatikana, 22. veljače 2010.


Papa Benedikt XVI.


 

- www.ika.hr
 Facebook  Myspace RSS    |   E-mail  Print
Ostali članci:
»Arhiva Fokusa«
Najčitanije novosti
Stol riječi
Usnuo sam san da razgovaram s Bogom... “Dakle, ti bi želio razgovarati sa mnom?” reče Bog. “Ako imaš vremena” rekoh. Bog se nasmiješi. “Moje je vrijeme vječnost. Što si me kanio pitati?” “Što te najviše iznenađuje kod ljudi?” Bog odgovori: “Što im je djetinjstvo dosadno. Žure odrasti, a potom bi željeli ponovno biti djeca. Što troše zdravlje da bi stekli novac, a potom troše novac da bi vratili zdravlje. Što razmišljaju tjeskobno o budućnosti, zaboravljajući sadašnjost. Na taj način ne žive ni u sadašnjosti, ni u budućnosti. Što žive kao da nikada neće umrijeti, a onda umiru kao da nikada nisu živjeli.” Bog me primi za ruku. Ostadosmo na trenutak u tišini. Tada upitah: “Kao roditelj, koje bi životne pouke želio da tvoja djeca nauče?” Osmjehujući se, Bog odgovori: “Da nauče da nikoga ne mogu prisiliti da ih voli. Mogu samo voljeti. Da nauče da nije navrijednije ono što posjeduju, nego tko su u svom životu. Da nauče kako se nije dobro uspoređivati s drugima… Da nauče kako nije bogat onaj čovjek koji najviše ima, nego onaj kojem najmanje treba. Da nauče kako je dovoljno samo nekoliko sekundi da se duboko povrijedi voljeno biće, a potom su potrebne godine da se izliječi. Da nauče opraštati tako da sami opraštaju. Da spoznaju kako postoje osobe koje ih nježno vole, ali to ne znaju izreći, niti pokazati. Da nauče da se novcem može kupiti sve. Osim sreće. Da nauče da dvije osobe mogu promatrati istu stvar, a vidjeti je različito. Da nauče da je pravi prijatelj onaj koji zna sve o njima… a ipak ih voli. Da nauče kako nije uvijek dovoljno da im drugi oproste. Moraju i sami sebi opraštati.” Ljudi će zaboraviti što si rekao. Ljudi će zaboraviti što si učinio. Ali nikada neće zaboraviti kakve si osjećaje u njima pobudio.” 
Naša La Verna
Pišem ti, dragi dnevniče, sa sredine svoje korizme koja je, bez sumnje, drugačija od svih dosadašnjih. Zanimljivo je to, kako od došašća do došašća, od korizme do korizme, uviđamo vlastiti rast, ma koliki on bio. Svake godine u tim milosnim vremenima spoznamo nešto novo što godinu prije nismo mogli, narastemo gdjegod u ovoj svojoj siromašnoj vjeri, ispravi nam se slika o Bogu, sebi, drugima. Tako je i u ovoj korizmi. Posebno vrijeme, um čišći, srce puno otvorenije, a ipak premalo.         Htjela bih, znaš, svim srcem zagrliti ovu korizmu, onako uvjerljivo kako sam zamislila na početku, ali opet sam na pola puta ostala praznih ruku. Vjerojatno su iz njih iščezla ona prazna obećanja koja sam dala Bogu i sebi samoj, one suhe odluke koje su pratile Čistu srijedu i dane prije korizme. Mislim da uvijek iščeznu i ohlade se jer i sama znam da nije to ona punina koju moja duša treba kako bi dotaknula pravi smisao korizme. Ali, što to onda moja duša treba?   Zastane mi pogled na svetom Franji. U jednoj korizmenoj poruci papa emeritus Benedikt XVI. rekao je da je Franjin život bio trajni uspon na goru susreta s Bogom kako bi poslije sišao među ljude donoseći ljubav i snagu koju je u osobnoj molitvi s Bogom pronalazio. Naš Franjo živio je korizmu kroz cijelu godinu. Barem pet puta godišnje povlačio se po 40 dana na skrovita i samotna mjesta kako bi se u tišini posvetio kontemplaciji, molitvi i postu. U tišini. Ponirao je u tišini u najdublje dijelove svoga bića i tražio ima li ondje nešto što još uvijek ne pripada Bogu. U tišini srca tražio je vlastite pustinje kako bi ih mogao natopiti Kristovom ljubavlju. Gdje bi drugo netko poput Franje mogao pronalaziti toliku snagu i ljubav za sva ona velika djela, ako ne u tišini vlastitih dubina? Što su drugo naše dubine, nego sam Krist? Što je drugo korizma, nego tišina? Postoji li bolja prilika od ove sada, da počneš uranjati u svoje dubine i tražiti dijelove tebe koji nisu natopljeni Njegovom ljubavlju samo zato jer ih još nisi upoznao, jer možda dosad nisi imao vremena ili si, pak, bježao od njih? Bojiš li se svojih dubina? Zaviri u njih. Pometi staru prašinu. Neka ulazak u tvoju dubinu bude gora susreta s Bogom. Tada ćeš moći, poput Franje, među druge ljude donositi radost, ljubav, služenje, jer neće postojati ništa što će stajati između tebe i tvoga Boga. Franjo sam po sebi nije velik. Velika je Božja ljubav koja se očitovala u njemu. Na jedinstven način može se očitovati i u meni, u tebi, ali samo ako joj dopustimo. Možda tada mognemo reći da smo zagrlili korizmu. Možda nam tada ruke neće ostati prazne na pola puta jer će do Kalvarije nositi bremena duše...         Pišem ti, dragi dnevniče, sa sredine svoje korizme. Neka u ovoj drugoj polovici korizme bude malo više – korizme. Pažljivo čuvaj ove stranice ispisane olovkom srca... do neke iduće korizme!