Nacionalna izborna skupština Frame i Nacionalni izborni kapitul OFS-a BiH
Četvrtak, 11. svibnja 2017. | Broj čitanja: 2310
 
 

 Od 5. do 7. svibnja 2017. godine u samostanu Školskih sestara franjevki u Bijelom Polju (Mostar) paralelno su održani Nacionalni izborni kapitul Franjevačkog svjetovnog reda (OFS-a) i Nacionalna izborna skupština Franjevačke mladeži (Frame). Sudjelovali su članovi nacionalnih vijeća Frame i OFS-a, područnih vijeća, odabrani delegati, nacionalni duhovni asistent Frame, fra Antonio Šakota,  nacionalni duhovni asistent OFS-a, fra Domagoj Simić te fra Zvonimir Brusač, nacionalni duhovni asistent OFS-a u Hrvatskoj i Ana Fruk iz međunarodnog vijeća Frame.

Nacionalna skupština započela je sv. Misom u petak koju je predvodio fra Domagoj Šimić. Nakon kratkih pozdrava i međusobnog upoznavanja Skupština je započela svojim aktivnim radom izvještajem područnih predsjednica, Marije Trogrlić za Framu Bosne Srebrene i Magdalene Musa za Framu Hercegovina o životu i radu Frame na područnoj razini u protekloj godini. U subotu su svoj izvještaj podnijeli nacionalna predsjednica, Anđelka Oreč,  nacionalna voditeljica formacije, Ana-Marija Knežević i nacionalni duhovni asistent, fra Antonio Šakota. Po završetku izlaganja izvještaja otvorena je rasprava Skupštine s ciljem donošenja smjernica za rad u idućoj godini. U nastavku je uslijedilo predavanje fra Antonia Šakote na temu Ljubavi.

U poslijepodnevnim satima održana je izborna skupština koju je predvodila Matea Galić, nacionalna ministra OFS-a. Novo vijeće Frame Bosne i Hercegovine čine:

Predsjednica: Doris Trogrlić (Frama Sarajevo)

Potpredsjednica: Ana Galić (Frama Mostar)

Tajnica: Klaudija Vujica (Frama Brestovsko)

Blagajnica: Marija Brbor (Frama Humac)

Voditeljica formacije: Ana-Marija Marijanović (Frama Mostar)             

Međunarodni delegat: Nikolina Konta (Frama Tuzla)

 

U nedjelju nam se pridružila Andrea Odak, međunarodna koordinatorica Frame, te uz konstruktivne savjete pomogla u donošenju smjernica za rad Nacionalnog vijeća u idućoj godini. Smjernice Nacionalne skupštine su:

Neka Nacionalno vijeće Frame BiH:

  • Organizira Drugi Nacionalni susret Frame BiH 2019. godine, prije Nacionalne skupštine Frame BiH;
  • Raspiše natječaj za logo i himnu Frame BiH koje će predstaviti na Drugom Nacionalnom susretu Frame BiH;
  • Nastavi s organizacijom Nacionalne duhovne obnove;
  • Razmotri i donese moguća rješenja o izmjenama Statuta Frame BiH do sljedeće Nacionalne skupštine Frame BiH;
  • Razmotri moguće izmjene u Pravilniku Framafesta BiH;
  • Organizira Humanitarnu akciju Frame BiH o svetkovini svetog Franje;

 

Neka Nacionalno povjerenstvo za formaciju Frame BiH, u suradnji s Nacionalnim vijećem Frame BiH:

  • Nastavi s organizacijom Nacionalnog seminara za voditelje formacije;
  • Nastavi zauzeto raditi na formaciji imajući u vidu Nacionalni priručnik za formaciju

 

Kapitul i skupština su završeni zajedničkim nedjeljnim misnim slavljem.

 

- Klaudija Vujica
 Facebook  Myspace RSS    |   E-mail  Print
Ostali članci:
» Područna izborna skupština Frame Hercegovina
04/04/19 | Broj čitanja: 91 | Autor: Marko Sesar
»Arhiva Fokusa«
Najčitanije novosti
» PiO: frame Mostar
20/05/19 | Čitanja: 111
» Naš petak: Molitveni sastanak
19/05/19 | Čitanja: 26
Stol riječi
Usnuo sam san da razgovaram s Bogom... “Dakle, ti bi želio razgovarati sa mnom?” reče Bog. “Ako imaš vremena” rekoh. Bog se nasmiješi. “Moje je vrijeme vječnost. Što si me kanio pitati?” “Što te najviše iznenađuje kod ljudi?” Bog odgovori: “Što im je djetinjstvo dosadno. Žure odrasti, a potom bi željeli ponovno biti djeca. Što troše zdravlje da bi stekli novac, a potom troše novac da bi vratili zdravlje. Što razmišljaju tjeskobno o budućnosti, zaboravljajući sadašnjost. Na taj način ne žive ni u sadašnjosti, ni u budućnosti. Što žive kao da nikada neće umrijeti, a onda umiru kao da nikada nisu živjeli.” Bog me primi za ruku. Ostadosmo na trenutak u tišini. Tada upitah: “Kao roditelj, koje bi životne pouke želio da tvoja djeca nauče?” Osmjehujući se, Bog odgovori: “Da nauče da nikoga ne mogu prisiliti da ih voli. Mogu samo voljeti. Da nauče da nije navrijednije ono što posjeduju, nego tko su u svom životu. Da nauče kako se nije dobro uspoređivati s drugima… Da nauče kako nije bogat onaj čovjek koji najviše ima, nego onaj kojem najmanje treba. Da nauče kako je dovoljno samo nekoliko sekundi da se duboko povrijedi voljeno biće, a potom su potrebne godine da se izliječi. Da nauče opraštati tako da sami opraštaju. Da spoznaju kako postoje osobe koje ih nježno vole, ali to ne znaju izreći, niti pokazati. Da nauče da se novcem može kupiti sve. Osim sreće. Da nauče da dvije osobe mogu promatrati istu stvar, a vidjeti je različito. Da nauče da je pravi prijatelj onaj koji zna sve o njima… a ipak ih voli. Da nauče kako nije uvijek dovoljno da im drugi oproste. Moraju i sami sebi opraštati.” Ljudi će zaboraviti što si rekao. Ljudi će zaboraviti što si učinio. Ali nikada neće zaboraviti kakve si osjećaje u njima pobudio.” 
Naša La Verna
Uskrs prošao, prolaze i praznici, a ja bila u nekom polusvijetu. Izgubljena. Sve je nekako bilo u redu, ali... Ništa nije u redu. Bila sam nekako tu, nekako tamo. Isto kao da me divlji vjetrovi ganjaju, plesala tango, čas ovamo, čas tamo. A moje stanje nije bilo gore. Odavno me nisu prošli oni trnci. Koji mi jačaju vjeru u Ljubav. Koji me osnažuju i potiču. Nisam upala u očaj, valjda je ovo bila samo kušnja i nadam se da će brzo proći (da odmah otkrijem kraj– prošla je). Ali, Isus je patio četrdeset dana. Izraelci četrdeset godina. Možda je Bog i meni dao toliku kušnju. Možda je to sve bila samo šala, možda bi me sutra, poput pravog oca, primio u zagrljaj i rekao: "Ma samo sam se šalio. I sama znaš da nikada ne bih takvo nešto uradio." Možda sam i ja učinila štogod pogrešno, ipak je bila Korizma, a ja bila nedovoljno posvećena Muci, previše posvećena sebi, školi, prijateljima, zabavama... Nije bilo lijepo od mene, ali sam imala toliko tereta na leđima. Iako znam da Bog uvijek zna moje granice, ovaj put sam posumnjala u njega i obuzeo me strah. I evo: sumnjala pa se dogodilo to što je. I neki dan sam uzela Bibliju, okrenula stranicu, i evo: Psalam 91. "Jer je svojim anđelima zapovjedio za tebe da te čuvaju na svim tvojim stazama."   I trnci– ti trnci su došli i sjetila sam se da je u Bibliji napisano: "Ne boj se!" 365 puta. Svaki dan u godini. Znao je Bog što malom Suputniku treba. Samo mali dio teksta, i ja sam opet povjerovala. Jače nego ikada. Otac nikada ne ostavlja. Samo Ga treba potražiti, tamo gdje je najveći. Možda je taj kut malo i prašnjav, ali treba maknuti sloj prašine i zagrebati duboko ispod površine. On je uvijek uz nas.