Nacionalna izborna skupština Frame i Nacionalni izborni kapitul OFS-a BiH
Četvrtak, 11. svibnja 2017. | Broj čitanja: 2201
 
 

 Od 5. do 7. svibnja 2017. godine u samostanu Školskih sestara franjevki u Bijelom Polju (Mostar) paralelno su održani Nacionalni izborni kapitul Franjevačkog svjetovnog reda (OFS-a) i Nacionalna izborna skupština Franjevačke mladeži (Frame). Sudjelovali su članovi nacionalnih vijeća Frame i OFS-a, područnih vijeća, odabrani delegati, nacionalni duhovni asistent Frame, fra Antonio Šakota,  nacionalni duhovni asistent OFS-a, fra Domagoj Simić te fra Zvonimir Brusač, nacionalni duhovni asistent OFS-a u Hrvatskoj i Ana Fruk iz međunarodnog vijeća Frame.

Nacionalna skupština započela je sv. Misom u petak koju je predvodio fra Domagoj Šimić. Nakon kratkih pozdrava i međusobnog upoznavanja Skupština je započela svojim aktivnim radom izvještajem područnih predsjednica, Marije Trogrlić za Framu Bosne Srebrene i Magdalene Musa za Framu Hercegovina o životu i radu Frame na područnoj razini u protekloj godini. U subotu su svoj izvještaj podnijeli nacionalna predsjednica, Anđelka Oreč,  nacionalna voditeljica formacije, Ana-Marija Knežević i nacionalni duhovni asistent, fra Antonio Šakota. Po završetku izlaganja izvještaja otvorena je rasprava Skupštine s ciljem donošenja smjernica za rad u idućoj godini. U nastavku je uslijedilo predavanje fra Antonia Šakote na temu Ljubavi.

U poslijepodnevnim satima održana je izborna skupština koju je predvodila Matea Galić, nacionalna ministra OFS-a. Novo vijeće Frame Bosne i Hercegovine čine:

Predsjednica: Doris Trogrlić (Frama Sarajevo)

Potpredsjednica: Ana Galić (Frama Mostar)

Tajnica: Klaudija Vujica (Frama Brestovsko)

Blagajnica: Marija Brbor (Frama Humac)

Voditeljica formacije: Ana-Marija Marijanović (Frama Mostar)             

Međunarodni delegat: Nikolina Konta (Frama Tuzla)

 

U nedjelju nam se pridružila Andrea Odak, međunarodna koordinatorica Frame, te uz konstruktivne savjete pomogla u donošenju smjernica za rad Nacionalnog vijeća u idućoj godini. Smjernice Nacionalne skupštine su:

Neka Nacionalno vijeće Frame BiH:

  • Organizira Drugi Nacionalni susret Frame BiH 2019. godine, prije Nacionalne skupštine Frame BiH;
  • Raspiše natječaj za logo i himnu Frame BiH koje će predstaviti na Drugom Nacionalnom susretu Frame BiH;
  • Nastavi s organizacijom Nacionalne duhovne obnove;
  • Razmotri i donese moguća rješenja o izmjenama Statuta Frame BiH do sljedeće Nacionalne skupštine Frame BiH;
  • Razmotri moguće izmjene u Pravilniku Framafesta BiH;
  • Organizira Humanitarnu akciju Frame BiH o svetkovini svetog Franje;

 

Neka Nacionalno povjerenstvo za formaciju Frame BiH, u suradnji s Nacionalnim vijećem Frame BiH:

  • Nastavi s organizacijom Nacionalnog seminara za voditelje formacije;
  • Nastavi zauzeto raditi na formaciji imajući u vidu Nacionalni priručnik za formaciju

 

Kapitul i skupština su završeni zajedničkim nedjeljnim misnim slavljem.

 

- Klaudija Vujica
 Facebook  Myspace RSS    |   E-mail  Print
Ostali članci:
»Arhiva Fokusa«
Najčitanije novosti
» TRIBINE U SRIDU
21/03/19 | Čitanja: 205
» Naš petak: Opasnosti za obitelj
17/03/19 | Čitanja: 72
» Ljubav je žrtva!
21/03/19 | Čitanja: 64
Stol riječi
 Svakoga dana o podne, neki mladić bi se pojavio na vratima crkve, zaustavio se nakratko i odlazio. Na njemu bijaše košulja s kockastim uzorkom, poderane traperice i jakna, baš kako se obično odijevaju mladi njegove dobi. U ruci je nosio papirnatu vrećicu s pecivom za ručak. Župniku je bio sumnjiv, pa ga upita zašto dolazi pred crkvu. Bijaše, naime, i ljudi koji su u crkvu dolazili krasti. „Dođem se pomoliti“, odgovorio je mladić. „Pomoliti se?! Što možeš izmoliti za tako kratko vrijeme?“ „Pa… svakoga dana dođem u crkvu o podne i kažem: „Isuse, Jim je“, a zatim odem. Molitva je kratka, ali siguran sam da me Isus čuje.“ Nekoliko dana kasnije, mladić je teško stradao u nesreći koja se dogodila na poslu, pa je prevezen u bolnicu. Ležao je u sobi s ostalim bolesnicima, ali njegovim se dolaskom raspoloženje potpuno promijenilo. Uskoro je ta soba postala sjecište svih bolesnika na odjelu. Mladi i stari često bi se našli pored njegova kreveta, a on bi svima udijelio smiješak, riječ ohrabrenja i poneku šalu. Posjetio ga je i župnik. U pratnji medicinske sestre sjeo je pored njegova kreveta. „Rekli su mi da si teško stradao, ali da unatoč tome hrabriš sve druge bolesnike. Kako u tome uspijevaš?“ - „Zahvaljujući onomu koji me posjećuje svaki dan o podne.“ „Ali ovamo nitko ne dolazi o podne“, upadne mu u riječ sestra. „Dolazi, dolazi, svaki dan o podne. Stane na vrata moje sobe i kaže: ‘Jim, Isus je.’ I onda ode.”  
Naša La Verna
Kao što svi već znate, 7. veljače smo slavili spomendan za sve ubijene franjevce na Širokom Brijegu kojih je bilo čak 66. Njih 12 je bilo zapaljeno u podrumu samostana točno danas prije pune 74 godine. Umrli su braneći svoju vjeru, svoju Crkvu i svoga Boga. Mi danas ne možemo ni zamisliti kako je njima tada bilo. Koliko su se molili, koliko su se borili, koliko su patili. Ne možemo ni shvatiti kako su uspjeli sačuvati tu svoju čistoću i vjeru u tim teškim trenucima. Taj događaj je potaknuo druge ljude da se zamisle kako su to oni uspjeli te zašto i oni sami ne bi težili tome. Mnoštvo ljudi je ovaj nemilosrdni događaj probudio i otvorio im oči te su tek shvatili bit svoga postojanja na Zemlji. Shvatili su koju su žrtvu ti franjevci darovali Gospodinu da spase svoj narod i svoju crkvu na brijegu. Unatoč tomu što su poginuli na tako strašan način, mi ih se danas prisjećamo s ponosom i sa suzom u oku dok se dičimo spomenom na njihova imena. Možemo biti ponosni koliko su naši franjevci bili hrabri i odani Bogu jer je taj čin sigurno bio ispunjen Duhom Svetim. Bog ih je čitavo to vrijeme držao uza se isto kao što su i oni čvrsto držali Njega. Koliku su tek okrutnost i nemilosrdnost imali ti partizani koji su tako hladno i strogo ubili naše franjevce, ponos našega Širokoga Brijega? Koliko su oni bili svjesni onoga što rade? Nažalost, to nikad nećemo doznati, ali sam ja osobno sigurna da su njima franjevci sve oprostili. Unatoč tome što su ih onako ubili, oni su im opet oprostili jer znaju da je Isus rekao na križu dok su ga mučili :" Bože, oprosti im, jer ne znaju što čine". Isto tako, svi pobijeni franjevci su imali svoje obitelji čijih članova ima i dan danas. Oni su posebno svjesni onoga što su napravili njihova braća, rođaci, prijatelji. Oni su umrli s razlogom i zbog toga razloga mi danas živimo. Čak i nakon 74 godine, njihov duh i njihova lica još uvijek žive u srcima mnogih od nas i zaslužuju da se nastavi slaviti i hvaliti njihova vjera koju bismo svi trebali živjeti!