Nacionalna izborna skupština Frame i Nacionalni izborni kapitul OFS-a BiH
Četvrtak, 11. svibnja 2017. | Broj čitanja: 1903
 
 

 Od 5. do 7. svibnja 2017. godine u samostanu Školskih sestara franjevki u Bijelom Polju (Mostar) paralelno su održani Nacionalni izborni kapitul Franjevačkog svjetovnog reda (OFS-a) i Nacionalna izborna skupština Franjevačke mladeži (Frame). Sudjelovali su članovi nacionalnih vijeća Frame i OFS-a, područnih vijeća, odabrani delegati, nacionalni duhovni asistent Frame, fra Antonio Šakota,  nacionalni duhovni asistent OFS-a, fra Domagoj Simić te fra Zvonimir Brusač, nacionalni duhovni asistent OFS-a u Hrvatskoj i Ana Fruk iz međunarodnog vijeća Frame.

Nacionalna skupština započela je sv. Misom u petak koju je predvodio fra Domagoj Šimić. Nakon kratkih pozdrava i međusobnog upoznavanja Skupština je započela svojim aktivnim radom izvještajem područnih predsjednica, Marije Trogrlić za Framu Bosne Srebrene i Magdalene Musa za Framu Hercegovina o životu i radu Frame na područnoj razini u protekloj godini. U subotu su svoj izvještaj podnijeli nacionalna predsjednica, Anđelka Oreč,  nacionalna voditeljica formacije, Ana-Marija Knežević i nacionalni duhovni asistent, fra Antonio Šakota. Po završetku izlaganja izvještaja otvorena je rasprava Skupštine s ciljem donošenja smjernica za rad u idućoj godini. U nastavku je uslijedilo predavanje fra Antonia Šakote na temu Ljubavi.

U poslijepodnevnim satima održana je izborna skupština koju je predvodila Matea Galić, nacionalna ministra OFS-a. Novo vijeće Frame Bosne i Hercegovine čine:

Predsjednica: Doris Trogrlić (Frama Sarajevo)

Potpredsjednica: Ana Galić (Frama Mostar)

Tajnica: Klaudija Vujica (Frama Brestovsko)

Blagajnica: Marija Brbor (Frama Humac)

Voditeljica formacije: Ana-Marija Marijanović (Frama Mostar)             

Međunarodni delegat: Nikolina Konta (Frama Tuzla)

 

U nedjelju nam se pridružila Andrea Odak, međunarodna koordinatorica Frame, te uz konstruktivne savjete pomogla u donošenju smjernica za rad Nacionalnog vijeća u idućoj godini. Smjernice Nacionalne skupštine su:

Neka Nacionalno vijeće Frame BiH:

  • Organizira Drugi Nacionalni susret Frame BiH 2019. godine, prije Nacionalne skupštine Frame BiH;
  • Raspiše natječaj za logo i himnu Frame BiH koje će predstaviti na Drugom Nacionalnom susretu Frame BiH;
  • Nastavi s organizacijom Nacionalne duhovne obnove;
  • Razmotri i donese moguća rješenja o izmjenama Statuta Frame BiH do sljedeće Nacionalne skupštine Frame BiH;
  • Razmotri moguće izmjene u Pravilniku Framafesta BiH;
  • Organizira Humanitarnu akciju Frame BiH o svetkovini svetog Franje;

 

Neka Nacionalno povjerenstvo za formaciju Frame BiH, u suradnji s Nacionalnim vijećem Frame BiH:

  • Nastavi s organizacijom Nacionalnog seminara za voditelje formacije;
  • Nastavi zauzeto raditi na formaciji imajući u vidu Nacionalni priručnik za formaciju

 

Kapitul i skupština su završeni zajedničkim nedjeljnim misnim slavljem.

 

- Klaudija Vujica
 Facebook  Myspace RSS    |   E-mail  Print
Ostali članci:
» Kava s Magdalenom Džinić Hrkać
04/08/18 | Broj čitanja: 532 | Autor: frama.ba
» Mlada misa fra Jure Barišića
31/07/18 | Broj čitanja: 702 | Autor: frama.ba
»Arhiva Fokusa«
Najčitanije novosti
» Naš petak : Zabavni sastanak
16/09/18 | Čitanja: 370
Stol riječi
 Na igralištu se čuo smijeh djece. Mladić koji je tuda prolazio, upita svoga učitelja: „Reci mi, molim te, kako to da svi ljudi žele biti sretni, a ipak to ne uspiju?“ Učitelj pokaže na zaigranu djecu: „Ja mislim da su ova djeca na igralištu sretna.“ „Kako i ne bi bila“, odgovori mladić, „igraju se.“   Potom nastavi: „Ali što je sa srećom odraslih?“ Učitelj odgovori: „Kao i sa srećom djece.“ Dok je to govorio, uzme iz džepa nekoliko malih novčiča i baci ih među djecu. Odjednom nestade osmijeha na njihovim licima i svi se slete da bi ugrabili bačene novčiće. Otimali su se za njih. Umjesto smijeha i igre, nastala je velika galama. „Dakle, što je omelo njihovu sreću?“, upita učitelj. „Svađa“, odgovori mladić. A što ih je dovelo do svađe?“, nastavi učitelj. „Pohlepa“, rece mladić. „Dobio si odgovor na svoje pitanje“, reče učitelj udaljujući se od igrališta.
Naša La Verna
U Skopju 25.kolovoza 1910. u albanskoj obitelji Bojaxhiu kao posljednje od troje djece, rođena je Majka Terezija. Kad je imala tek jedan dan, krštena je kao Agneze Gonxha. Još se kao učenica odlučila posvetiti Bogu i otići kao misionarka u Indiju. Ta je sićušna pognuta starica cijelim svojim životom bila živi znak Božje ljubavi među ljudima, osobito prema najsiromašnijima i odbačenima. Što god napišemo ili izgovorimo o ovoj ženi malog rasta, bit će premalo za veličinu njezinog srca. Majka Terezija bila je žena koja je oživjela Kalkutu, ali ne samo Kalkutu nego i cijeli svijet. Dokazala je kako se i u suvremenom svijetu, svijetu koji se okreće napretku, tehnologiji - može živjeti Božja riječ. Perez de Cuellar na zasjedanju Ujedinjenih naroda predstavio je Majku Tereziju ovim riječima: “Predstavljam vam najmoćniju ženu na svijetu. Ona uistinu predstavlja Ujedinjene narode jer je u njezinu srcu trpljenje tolikih ljudi.” Majka Terezija slušala je te riječi u tišini a onda podigla ruku i pokazala u njoj krunicu koju je uvijek nosila sa sobom i rekla: “Ja sam samo siromašna žena koja moli. Moleći, Gospodin mi stavlja u srce ljubav kako bih mogla ljubiti siromašne.” Agneze Gonxha potpuno se odrekla sebe kako bi čitavu sebe posvetila Kristu. Često je ponavljala " Moja tajna je Isus". Njezina prva i posljednja ljubav je Isus, kojeg je prepoznala u siromašnim ljudima današnjeg svijeta. "Jednom me posjetio jedan bračni par, dvoje očajnika i ispričao mi: "Oženjeni smo već šesnaest godina i nemamo djece. Toliko čeznemo za djetetom. Hoćete li moliti za nas?". Dala sam im jednu čudotvornu medalju, iako su oboje bili hinduisti, te im rekla: "Tijekom dana često ponavljajte: Marijo, Isusova Majko, daj nam dijete." Tako su i učinili: molili i molili. Nekoliko mjeseci nakon toga muškarac se vratio i rekao: " Majko. moja žena čeka dijete." Vidite li? Samo je potrebno imati duboko povjerenje u Nju. Ona je Isusova Majka i naša Majka. Nikada neće dopustiti da se nekakvo zlo dogodi obitelji, zato što Vas Ona voli isto tako nježno kao što voli svojega Sina. Neprestano je molite da vas učini roditeljima." Ovaj tekst je dokaz da je ona uvijek nosila Isusa u svome srcu, da je živjela ono što govori i da je neprestano iznova drugima nosila Evanđelje. Kada bi bilježili svaki njezin trenutak, vjerovatno bi nam bili potrebni deseci tisuća knjiga, jer je ona svaki svoj trenutak proživljavala iznova. Za nju je svaki čovjek bio poseban, uvijek se u ljudima trudila vidjeti dobro. Govorila je: “Radost je molitva, radost je snaga, radost je ljubav, radost je mreža ljubavi kojom možete doći do duša. Bog ljubi onoga tko radosno daruje. Više daje koji s radošću daje. Najbolji način da očitujemo svoju zahvalnost Bogu i ljudima jest radosno prihvaćanje svih stvari. Ne dopustite da išta žalosno uđe u vas što bi moglo biti razlog da zaboravite radost Krista Uskrsloga.” Majka Terezija svojim postupcima definirala je pojam ljubavi. Prepoznavši ljude u nevolji, u njenoj duši, kako sama kaže, javila se silna želja, ne da tuguje nad njihovom sudbinom, ne da ih sažalijeva… željela im je, bez obzira na opasnosti po vlastiti život, pomagati. U njenoj duši razbuktala se vatra ljubavi koja se, srećom, prenijela na druge i tako postala prepoznatljivom u cijelom svijetu. Dana 5. rujna 1997. godine odjeknuo je glas svijetom: umrla je živa svetica. Tako bi se ukratko mogao sažeti životni put dug 87 godina, Nesebično poslanje i sjajna karizma Majke Terezije, koja je gotovo cijeli svoj život provela pomažući drugima. I to ne pukom pomoći, nego strastvenom samilošću u najmučnijim dijelovima svijeta, kakav je, na primjer, Kalkuta, gdje je sa svojim sestrama misionarkama ljubavi s ulica podigla na desetke tisuća gubavih, bolesnih i odbačenih ljudi. Svijet nikada ne bi smio zaboraviti ženu čije je svjetlo svetosti svoje zrake iz Kalkute proširilo cijelim svijetom i postalo ZNAK NADE.