Održan izborni kapitul OFS-a Hercegovine
Srijeda, 22. ožujka 2017. | Broj čitanja: 1171
 
 

Izborni kapitul hercegovačkog područnog bratstva Franjevačkog svjetovnog reda (OFS-a) održan je od 17. do 19. ožujka 2017. godine, u franjevačkoj kući molitve i susreta Domus spacis u Međugorju. Prema odredbama GK i Statuta OFS-a BiH na kapitulu su sudjelovali: članovi područnog vijeća, ministri mjesnih bratstava, zastupnici mjesnih bratstava (čiji je broj ovisio o broju članova pojedinog mjesnog bratstva), područna predsjednica Frame te dvoje zastupnika područnog bratstva Frame. U radu kapitula sudjelovalo je ukupno 36 sudionika.


Nakon sudjelovanja u večernjem molitvenom programu u crkvi sv. Jakova i večere, kapitul je nastavljen pozdravom područne ministre Ankice Zelenike i područnog duhovnog asistenta fra Antonia Šakote. Zatim su se predstavili svi članovi kapitula nakon čega je fra Antonio Šakota imao duhovno promišljanje o savršenom veselju sv. Franje. Prvi dan kapitula završen je klanjanjem Presvetom Oltarskom Sakramentu.
U subotu prijepodne ministri mjesnih bratstava su iznijeli godišnja izvješća o životu i radu svojih bratstva, poslije njih su i članovi područnog vijeća iznijeli svoja trogodišnja izvješća te je uslijedila rasprava o izvješćima.


Poslijepodne je Područno vijeće predalo svoje službe te su ujedno i upoznali sudionike kapitula o obvezama koje ima pojedina služba u vijeću. Ankica je zahvalila svim članovim vijeća za suradnju i odgovorno vršenje povjerenih im službi, te im udjelila prigodne poklone. U ime cijelog područnoga bratstva OFS-a Hercegovine, sestra Josipa se zahvalila ministri Ankici na svemu što je činila za bratstvo kroz ove tri godine i udjelila joj prigodni poklon. Kako bi se što bolje pripremili za izborni dio kapitula, područni duhovni asistent fra Antonio Šakota je pročitao govor generalnog minisra Tibora Kausera u Samoboru 8. listopada 2016., na temu Vođenje i animiranje u OFS-u, te iznio svoje promišljanje na tu temu.


Nakon slavljenja svete mise u crkvi sv. Jakova i večere, usljedili su izbori. Izbornim dijelom kapitula predsjedala je sestra Ivana Vidović, član Nacionalnog vijeća. Ivana je na početku pozdravila sve prisutne te objasnila tijek izbora. Nakon uvodnih molitvi predviđenih Obrednikom OFS-a i navještaja Evanđelja, pristupilo se izborima.
Izabrano je sljedeće područno vijeće:


Ministra: Mirela Barbarić (OFS Široki Brijeg)
Doministra: Marijana Barbarić (OFS Čerin)
Tajnica: Josipa Vukoja (OFS Kočerin)
Učiteljica formacije: Ruža Vidić (OFS Čitluk)
Rizničar: Jure Čilić (OFS Međugorje)
Povjerenik za Framu: Nikola Vidić (OFS Čitluk)


Posebnost ovoga vijeća je to što su u vijeće izabrani majka i sin, Ruža i Nikola Vidić.
U nedjelju jutro, pod predsjedanjem nove područne ministre, donesene su smjernice za rad novom vijeću, te su izabrani delegati za Nacionalni izborni kapitul OFS-a.
Kapitul je završen slavljem svete mise u kojoj su novi vijećnici uvedeni u službu. 

- Mirjana Ćavar, OFS Široki Brijeg
 Facebook  Myspace RSS    |   E-mail  Print
Ostali članci:
»Arhiva Fokusa«
Najčitanije novosti
» Izabrano novo Vijeće naše Frame
14/10/17 | Čitanja: 781
» Naš petak: Molitveni sastanak
21/10/17 | Čitanja: 253
Stol riječi
 Gospodine Isuse, i večeras u tišini prebirem svoje misli. Svjesna sam toga da puno stvari ne štima. Cijelo ljeto je za mojim leđima i puno se stvari dogodilo, i svi ti događaji kao da su se prelomili u meni. Prohujali su samo tako i sad se s okusom gorčine u ustima pitam „Jesam li mogla bolje?“ Odmor se približio kraju, ali ja ne osjećam radost u sebi. Osjećam neku težinu koja iz dana u dan pritišće moje biće. Prošla su ta tri mjeseca gdje je bilo previše svega, a premalo Tebe. Letio je dan za danom, a ja sam ostala zatvorena u svojoj ljusci daleko od Tebe.   Isuse, trebam Te. Isuse, dođi i nahrani moje srce, poravnaj sve ono krivudavo, dodirni me svojom ljubavlju. Ispred mene je puno toga, bliže se i naša primanja i obećanja. Pripremi moje srce da ti odlučno i iskreno obećam da ću Te slijediti. Daj mi samo djelić Tvoje snage da krenem ispočetka, da ne očajavam nego da budem uistinu radosna što Te imam za prijatelja. Isuse, pruži mi svoju ruku i povedi me na pravi put. Hvala Ti, jer već osjetim da rasvjetljuješ ovu tamu koja se nastanila u meni.   Kroz glavu mi prolaze Tvoje riječi :“ Gdje su vladari naroda, gdje gospodari zvijeri zemaljskih, gdje oni koji se igrahu ptica nebeskih i oni koji zgrtahu srebro i zlato- u što se ljudi uzdaju, te ne bijaše kraja njihovu zgrtanju? I gdje su oni koji s tolikim trudom srebro kovahu da im djela nitko natkriliti ne može? Isčezli su, otišli u Podzemlje.“ Tvoje me riječi Isuse još jednom podsjećaju da trebam usporiti svoj korak i ostati blizu Tebi. Pomozi mi da se ne izgubim u vrtlogu svojih želja, zaboravljajući da samo Ti možeš pružiti ono što moja žedna duša traži. Hvala Ti, dragi moj Prijatelju <3
Naša La Verna
Vruć neki dan. Devetnice počele. Navještaj početka nove školske godine. Ja opet odlutala, kao uvijek ljeti. Ali, poslije devetnice bilo je klanjanje. Bila sam na klanjanju i ostavila dušu na crkvenoj klupi. Isplakala potok za sve ožednjele vukove u šumi. Pogledala u onaj tamjan kako pleše po najljepšoj crkvi na svijetu. Svojim plesom me zadivio. Duh Sveti. Znam, to je bio On. U jednom trenutku sam osjetila nenormalne trnce. Neke vruće trnce, koji u meni gore i hoće živjeti. Mislila sam da mi je došlo zlo i onda sam se odjednom sjetila što sam večer prije molila Boga. Molila sam ga da pokopa čovjeka koji je nekad u davnoj prošlosti ostavio svoje korijenje u mom tijelu i s vremena na vrijeme izađe na vidjelo. Htjela sam svim srcem pokopati tu staru osobu i u potpunosti završiti gradnju nove. Ti trnci. To je bio lijek. Za moje misli, moju dušu, srce i tijelo. Ti trnci su bili čisti Duh Sveti koji mi uslišava molitvu i koji dopušta mom novom, boljem biću da diše, da diše plućima koje je stari čovjek gušio. I osjetim, ja dišem. I osjetim duša mi je izliječena. I osjetim da me opet primio. Osjetim da Ga moje srce opet shvaća kao Najboljeg Prijatelja, a na jedno vrijeme je u potpunosti zaboravilo na Njega. Nisi mi jasan Isuse, iako toliko silno želim biti barem nalik Tebi. Nije mi jasno što me primaš svako 3 mjeseca, što me primaš nakon svakog mog lutanja? Nije mi jasno zašto ja ne mogu prema Tebi biti barem upola dobra kao što si Ti prema meni? Sama sebi nisam jasna, kako uopće uspijem zalutat pokraj takve ljubavi. Najveće i čiste. Najčišće na ovom svijetu. Kako uspijem otići od svjetlosti u tamu. Zašto, kako, koliko još puta? To mora da je ono ljudsko u meni što mi ne da mira, i čega se uporno pokušavam riješiti ali nisam dovoljno jaka. Ali nekako mislim da jesam dovoljno Tvoja. Ustvari znam samo da sam Tebi u svakom slučaju dovoljna, a ostalo je na meni. Na meni je birati: svjetlo ili tama, ljubav ili mržnja, blizina ili udaljenost. Sasvim slučajno znam za što se od sada odlučno borim. Isuse, vjeruj mi, ovaj put Ti stvarno vjerujem i ovaj put ću stati uz tvoju svjetlost vješto krijući tamu ljudskosti koja mi ne da mira, koja mi ne da Tebe. Ali Isuse, biti Tvoja je sve što ja želim biti, sve što trebam i sve što već jesam. Samo moram malo bolje kopati, u sebi, da iskopam još više Tebe. Jer ja znam Isuse, tu si. Uvijek si tu. Ti nikada i nisi otišao, hvala Ti na tome.