Održan izborni kapitul OFS-a Hercegovine
Srijeda, 22. ožujka 2017. | Broj čitanja: 2265
 
 

Izborni kapitul hercegovačkog područnog bratstva Franjevačkog svjetovnog reda (OFS-a) održan je od 17. do 19. ožujka 2017. godine, u franjevačkoj kući molitve i susreta Domus spacis u Međugorju. Prema odredbama GK i Statuta OFS-a BiH na kapitulu su sudjelovali: članovi područnog vijeća, ministri mjesnih bratstava, zastupnici mjesnih bratstava (čiji je broj ovisio o broju članova pojedinog mjesnog bratstva), područna predsjednica Frame te dvoje zastupnika područnog bratstva Frame. U radu kapitula sudjelovalo je ukupno 36 sudionika.


Nakon sudjelovanja u večernjem molitvenom programu u crkvi sv. Jakova i večere, kapitul je nastavljen pozdravom područne ministre Ankice Zelenike i područnog duhovnog asistenta fra Antonia Šakote. Zatim su se predstavili svi članovi kapitula nakon čega je fra Antonio Šakota imao duhovno promišljanje o savršenom veselju sv. Franje. Prvi dan kapitula završen je klanjanjem Presvetom Oltarskom Sakramentu.
U subotu prijepodne ministri mjesnih bratstava su iznijeli godišnja izvješća o životu i radu svojih bratstva, poslije njih su i članovi područnog vijeća iznijeli svoja trogodišnja izvješća te je uslijedila rasprava o izvješćima.


Poslijepodne je Područno vijeće predalo svoje službe te su ujedno i upoznali sudionike kapitula o obvezama koje ima pojedina služba u vijeću. Ankica je zahvalila svim članovim vijeća za suradnju i odgovorno vršenje povjerenih im službi, te im udjelila prigodne poklone. U ime cijelog područnoga bratstva OFS-a Hercegovine, sestra Josipa se zahvalila ministri Ankici na svemu što je činila za bratstvo kroz ove tri godine i udjelila joj prigodni poklon. Kako bi se što bolje pripremili za izborni dio kapitula, područni duhovni asistent fra Antonio Šakota je pročitao govor generalnog minisra Tibora Kausera u Samoboru 8. listopada 2016., na temu Vođenje i animiranje u OFS-u, te iznio svoje promišljanje na tu temu.


Nakon slavljenja svete mise u crkvi sv. Jakova i večere, usljedili su izbori. Izbornim dijelom kapitula predsjedala je sestra Ivana Vidović, član Nacionalnog vijeća. Ivana je na početku pozdravila sve prisutne te objasnila tijek izbora. Nakon uvodnih molitvi predviđenih Obrednikom OFS-a i navještaja Evanđelja, pristupilo se izborima.
Izabrano je sljedeće područno vijeće:


Ministra: Mirela Barbarić (OFS Široki Brijeg)
Doministra: Marijana Barbarić (OFS Čerin)
Tajnica: Josipa Vukoja (OFS Kočerin)
Učiteljica formacije: Ruža Vidić (OFS Čitluk)
Rizničar: Jure Čilić (OFS Međugorje)
Povjerenik za Framu: Nikola Vidić (OFS Čitluk)


Posebnost ovoga vijeća je to što su u vijeće izabrani majka i sin, Ruža i Nikola Vidić.
U nedjelju jutro, pod predsjedanjem nove područne ministre, donesene su smjernice za rad novom vijeću, te su izabrani delegati za Nacionalni izborni kapitul OFS-a.
Kapitul je završen slavljem svete mise u kojoj su novi vijećnici uvedeni u službu. 

- Mirjana Ćavar, OFS Široki Brijeg
 Facebook  Myspace RSS    |   E-mail  Print
Ostali članci:
»Arhiva Fokusa«
Najčitanije novosti
» TRIBINE U SRIDU
21/03/19 | Čitanja: 205
» Naš petak: Opasnosti za obitelj
17/03/19 | Čitanja: 72
» Ljubav je žrtva!
21/03/19 | Čitanja: 64
Stol riječi
 Svakoga dana o podne, neki mladić bi se pojavio na vratima crkve, zaustavio se nakratko i odlazio. Na njemu bijaše košulja s kockastim uzorkom, poderane traperice i jakna, baš kako se obično odijevaju mladi njegove dobi. U ruci je nosio papirnatu vrećicu s pecivom za ručak. Župniku je bio sumnjiv, pa ga upita zašto dolazi pred crkvu. Bijaše, naime, i ljudi koji su u crkvu dolazili krasti. „Dođem se pomoliti“, odgovorio je mladić. „Pomoliti se?! Što možeš izmoliti za tako kratko vrijeme?“ „Pa… svakoga dana dođem u crkvu o podne i kažem: „Isuse, Jim je“, a zatim odem. Molitva je kratka, ali siguran sam da me Isus čuje.“ Nekoliko dana kasnije, mladić je teško stradao u nesreći koja se dogodila na poslu, pa je prevezen u bolnicu. Ležao je u sobi s ostalim bolesnicima, ali njegovim se dolaskom raspoloženje potpuno promijenilo. Uskoro je ta soba postala sjecište svih bolesnika na odjelu. Mladi i stari često bi se našli pored njegova kreveta, a on bi svima udijelio smiješak, riječ ohrabrenja i poneku šalu. Posjetio ga je i župnik. U pratnji medicinske sestre sjeo je pored njegova kreveta. „Rekli su mi da si teško stradao, ali da unatoč tome hrabriš sve druge bolesnike. Kako u tome uspijevaš?“ - „Zahvaljujući onomu koji me posjećuje svaki dan o podne.“ „Ali ovamo nitko ne dolazi o podne“, upadne mu u riječ sestra. „Dolazi, dolazi, svaki dan o podne. Stane na vrata moje sobe i kaže: ‘Jim, Isus je.’ I onda ode.”  
Naša La Verna
Kao što svi već znate, 7. veljače smo slavili spomendan za sve ubijene franjevce na Širokom Brijegu kojih je bilo čak 66. Njih 12 je bilo zapaljeno u podrumu samostana točno danas prije pune 74 godine. Umrli su braneći svoju vjeru, svoju Crkvu i svoga Boga. Mi danas ne možemo ni zamisliti kako je njima tada bilo. Koliko su se molili, koliko su se borili, koliko su patili. Ne možemo ni shvatiti kako su uspjeli sačuvati tu svoju čistoću i vjeru u tim teškim trenucima. Taj događaj je potaknuo druge ljude da se zamisle kako su to oni uspjeli te zašto i oni sami ne bi težili tome. Mnoštvo ljudi je ovaj nemilosrdni događaj probudio i otvorio im oči te su tek shvatili bit svoga postojanja na Zemlji. Shvatili su koju su žrtvu ti franjevci darovali Gospodinu da spase svoj narod i svoju crkvu na brijegu. Unatoč tomu što su poginuli na tako strašan način, mi ih se danas prisjećamo s ponosom i sa suzom u oku dok se dičimo spomenom na njihova imena. Možemo biti ponosni koliko su naši franjevci bili hrabri i odani Bogu jer je taj čin sigurno bio ispunjen Duhom Svetim. Bog ih je čitavo to vrijeme držao uza se isto kao što su i oni čvrsto držali Njega. Koliku su tek okrutnost i nemilosrdnost imali ti partizani koji su tako hladno i strogo ubili naše franjevce, ponos našega Širokoga Brijega? Koliko su oni bili svjesni onoga što rade? Nažalost, to nikad nećemo doznati, ali sam ja osobno sigurna da su njima franjevci sve oprostili. Unatoč tome što su ih onako ubili, oni su im opet oprostili jer znaju da je Isus rekao na križu dok su ga mučili :" Bože, oprosti im, jer ne znaju što čine". Isto tako, svi pobijeni franjevci su imali svoje obitelji čijih članova ima i dan danas. Oni su posebno svjesni onoga što su napravili njihova braća, rođaci, prijatelji. Oni su umrli s razlogom i zbog toga razloga mi danas živimo. Čak i nakon 74 godine, njihov duh i njihova lica još uvijek žive u srcima mnogih od nas i zaslužuju da se nastavi slaviti i hvaliti njihova vjera koju bismo svi trebali živjeti!