Održan izborni kapitul OFS-a Hercegovine
Srijeda, 22. ožujka 2017. | Broj čitanja: 2076
 
 

Izborni kapitul hercegovačkog područnog bratstva Franjevačkog svjetovnog reda (OFS-a) održan je od 17. do 19. ožujka 2017. godine, u franjevačkoj kući molitve i susreta Domus spacis u Međugorju. Prema odredbama GK i Statuta OFS-a BiH na kapitulu su sudjelovali: članovi područnog vijeća, ministri mjesnih bratstava, zastupnici mjesnih bratstava (čiji je broj ovisio o broju članova pojedinog mjesnog bratstva), područna predsjednica Frame te dvoje zastupnika područnog bratstva Frame. U radu kapitula sudjelovalo je ukupno 36 sudionika.


Nakon sudjelovanja u večernjem molitvenom programu u crkvi sv. Jakova i večere, kapitul je nastavljen pozdravom područne ministre Ankice Zelenike i područnog duhovnog asistenta fra Antonia Šakote. Zatim su se predstavili svi članovi kapitula nakon čega je fra Antonio Šakota imao duhovno promišljanje o savršenom veselju sv. Franje. Prvi dan kapitula završen je klanjanjem Presvetom Oltarskom Sakramentu.
U subotu prijepodne ministri mjesnih bratstava su iznijeli godišnja izvješća o životu i radu svojih bratstva, poslije njih su i članovi područnog vijeća iznijeli svoja trogodišnja izvješća te je uslijedila rasprava o izvješćima.


Poslijepodne je Područno vijeće predalo svoje službe te su ujedno i upoznali sudionike kapitula o obvezama koje ima pojedina služba u vijeću. Ankica je zahvalila svim članovim vijeća za suradnju i odgovorno vršenje povjerenih im službi, te im udjelila prigodne poklone. U ime cijelog područnoga bratstva OFS-a Hercegovine, sestra Josipa se zahvalila ministri Ankici na svemu što je činila za bratstvo kroz ove tri godine i udjelila joj prigodni poklon. Kako bi se što bolje pripremili za izborni dio kapitula, područni duhovni asistent fra Antonio Šakota je pročitao govor generalnog minisra Tibora Kausera u Samoboru 8. listopada 2016., na temu Vođenje i animiranje u OFS-u, te iznio svoje promišljanje na tu temu.


Nakon slavljenja svete mise u crkvi sv. Jakova i večere, usljedili su izbori. Izbornim dijelom kapitula predsjedala je sestra Ivana Vidović, član Nacionalnog vijeća. Ivana je na početku pozdravila sve prisutne te objasnila tijek izbora. Nakon uvodnih molitvi predviđenih Obrednikom OFS-a i navještaja Evanđelja, pristupilo se izborima.
Izabrano je sljedeće područno vijeće:


Ministra: Mirela Barbarić (OFS Široki Brijeg)
Doministra: Marijana Barbarić (OFS Čerin)
Tajnica: Josipa Vukoja (OFS Kočerin)
Učiteljica formacije: Ruža Vidić (OFS Čitluk)
Rizničar: Jure Čilić (OFS Međugorje)
Povjerenik za Framu: Nikola Vidić (OFS Čitluk)


Posebnost ovoga vijeća je to što su u vijeće izabrani majka i sin, Ruža i Nikola Vidić.
U nedjelju jutro, pod predsjedanjem nove područne ministre, donesene su smjernice za rad novom vijeću, te su izabrani delegati za Nacionalni izborni kapitul OFS-a.
Kapitul je završen slavljem svete mise u kojoj su novi vijećnici uvedeni u službu. 

- Mirjana Ćavar, OFS Široki Brijeg
 Facebook  Myspace RSS    |   E-mail  Print
Ostali članci:
»Arhiva Fokusa«
Najčitanije novosti
Stol riječi
 Jednom je jedan nesretni mladić došao do starog učitelja i rekao mu da ima jako puno problema u životu i pitao ga za savjet. Stari učitelj mu reče da stavi šaku soli u čašu vode i da to popije. „Kako ti se sviđa?” – upita učitelj. „Grozno je.” – ispljune mladić. Učitelj se nasmije i zatim upita mladića da uzme još jednu šaku soli te je stavi u jezero. Hodali su u tišini do obližnjeg jezera i učenik ubaci šaku soli u jezero. Starac reče: „Sada popij malo vode iz jezera.” Dok je voda curila niz mladićevu bradu, učitelj upita: „Kako ti se sviđa?” „Dobro je.” – kaže mladić. „Ima li okus soli?” – upita učitelj. „Ne.” – kaže mladić. Učitelj sjedne pored ovog napaćenog mladića, uzme mu ruku i reče: „Bol života je ova sol, ni više, ni manje. Količina boli u životu ostaje ista, potpuno ista. No, osjećaj boli kojeg doživljavamo ovisi o posudi u koju je stavljamo. Stoga, kada te boli, jedino što možeš učiniti je da proširiš svoj osjećaj za stvari. Prestani biti čaša. Postani jezero.”
Naša La Verna
25. rujna 2018.   I eto, dogodi se da nađeš braću na najčudnijim mjestima. Možda. Ja sam svoje krvno nesrodne našla u autobusu za Međugorje. Išli na duhovnu obnovu.   Znaš, koliko god puta sam čula da su prva obećanja nešto posebno, nisam to vjerovala. Tek mi svanulo kad sam se penjala na Podbrdo. Kad sam dala sebe u onu molitvu, kad sam kleknula ispred Majke i zahvalila. Opet ja i moj dramatični um, plakala dok sam molila. Dok sam izgovarala molitve, poput izgladnjela čovjeka. Ispunila me ona Kuća Mira, baš time. Mirom. Dok su naši framaši pjevali, ja sam se osjećala tako puno. Toliko ljubavi sam tu večer imala u sebi da je moje srce osjećalo kao da će puknuti. Majka me spasila. Doslovno. Ja dosad još nisam sišla s Podbrda da bar jednom nisam opalila na pod, ali tu večer ni jednom nisam pala. Znala sam da je to bio neki znak. Tražila sam ga. Za neke svoje tamo stvari. Isto kao da mi je rekla "Čuvam te. Idi." Tu večer sam pogledala u njeno lice, njeno predivno lice. I riječi samo izvirale iz mene. Rijeka.   Super je ta sreća bila, ali sam se dan poslije osjećala tako umorno i tamno. Jedva jedvice se natjerala da odem na misu, oči mi se sklapale. Ali otišla. Znaš, tu sam se baš probudila. Kao da je fratar sišao s ambona i opalio mi zaušku. Odjednom sam se zapitala šta mi je bilo. Nešto kao da je opet planulo u meni.   Rekla sam sama sebi da ovo neću više uraditi. Postoje dani koji nisu dobri, naravno. Ali opet, s dna imaš pogled prema nebu. Samo sklopi ruke i moli. Moli ponovno, ponovno, ponovno. Pokušaj, uvijek vrijedi.   Da te Bog nije htio tu, na točno tom mjestu, ti ne bi ni postojao. On uvijek ima plan. Život je jedna velika, spetljana crta. Samo prati. Ostavit će prekrasnu rečenicu.   I zapamti: nikad nećeš proživjeti nešto dvaput.