Natječaj za festival duhovne glazbe Franjevačke mladeži - XX. Framafest
Četvrtak, 02. ožujka 2017. | Broj čitanja: 1332
 
 

FRANJEVAČKA MLADEŽ - FRAMA
Nacionalno vijeće Frame BiH raspisuje

 

NATJEČAJ
za festival duhovne glazbe Franjevačke mladeži
XX. FRAMAFEST:
„Dok me bude, Bogu svom ću pjevati!“ (Ps 146,2)

 

XX. festival duhovne glazbe Franjevačke mladeži - FRAMAFEST 2017. organizira Nacionalno vijeće Frame u Bosni i Hercegovini. Framafest će se održati u subotu 28. listopada 2017. u Mostaru, u Hrvatskom domu Hercega Stjepana Kosače. Geslo ovogodišnjeg Framafesta je „Dok me bude, Bogu svom ću pjevati!“ iz Psalma 146, 2.
Pozivamo sva mjesna bratstva Franjevačke mladeži da svoje pjesme pošalju na natječaj i time dadnu svoj doprinos XX. FRAMAFESTU. Natječaj za slanje demo snimaka je otvoren do 1. svibnja 2017. godine.

 

Uvjeti natječaja su slijedeći:
1. Skladbe tematski moraju biti kršćanskog karaktera, a ukoliko je moguće i franjevačkog;
2. Skladbe ne smiju biti objavljivane, niti javno izvođene;
3. Trajanje skladbe ne smije biti dulje od 4 (četiri) minute;
4. Trebaju biti uredno potpisani autori glazbe, stihova i aranžmana;
5. Pojedino bratstvo može prijaviti samo jednu skladbu na natječaj;
6. Izvođači moraju biti barem primljeni u mjesno bratstvo.

 

Način slanja radova:
1. Do 1. svibnja 2017. poslati oglednu demo snimku (ne studijsku verziju) pjesme koja glazbeno-produkcijski treba biti što sličnija izvedbenoj verziji. Pjesma može biti poslana i u mp3 formatu;
2. Tekst pjesme treba biti u Word formatu;
3. Uz prijavu je potrebno priložiti pismenu potvrdu mjesnog asistenta Frame, koji jamči pripadnost izvođača Franjevačkoj mladeži;
4. Poslati kraću biografiju autora i izvođača sa svim potrebnim podacima (adresa, telefon, mobitel, e-mail, web i sl.). Izvođač koji pjeva na demo snimci treba izvesti pjesmu i na festivalu.

 

Posebne napomene:
1. Prijavljene skladbe Organizacijski odbor nije dužan vraćati ukoliko nisu prošle na natječaju;
2. Rezultati natječaja će biti objavljeni na službenim web stranicama područnih bratstava Frama BiH u roku od 20 dana po završetku Natječaja.
3. U roku do 60 dana po objavljenju rezultata, tj. najkasnije do 20. srpnja, autori i izvođači moraju poslati završnu studijsku snimku, te njenu matricu na kojoj ne smiju biti snimljeni glavni i prateći vokali.Na festivalu glavni i prateći vokali nastupaju uživo.
4. U slučaju da prijavljena skladba bude javno izvedena ili objavljena prije Festivala, bit će diskvalificirana;
5. Skladbe poslane na natječaj moraju biti originalno autorsko djelo, a ne prepjevi ili obrade s potpisanim ili nepotpisanim originalnim autorima;
6. Dopušteno je korištenje prerađenih tekstova molitava, psalama, himana i drugih dijelova iz Biblije;
7. Pravo sudjelovanja na natječaju imaju i strani državljani, pod istim uvjetima kao i domaći;
8. Prijave slati na službeni E-mail hercegovačkog područnog bratstva Frame: sredisnjica.frama@gmail.com ili na adresu:

 

Fra Antonio Šakota
Franjevački samostan sv. Petra i Pavla Mostar
Franjevačka 1
88 000, Mostar
BiH

 

s naznakom za FRAMAFEST 2017.

 

Nacionalno vijeće Frame Bosne i Hercegovine

- frama-ofs.com
 Facebook  Myspace RSS    |   E-mail  Print
Ostali članci:
» Kava s Magdalenom Džinić Hrkać
04/08/18 | Broj čitanja: 488 | Autor: frama.ba
» Mlada misa fra Jure Barišića
31/07/18 | Broj čitanja: 607 | Autor: frama.ba
»Arhiva Fokusa«
Najčitanije novosti
Stol riječi
 Svakog jutra, u malom bogatom kraljevstvu, neki je prosjak bez riječi donosio kralju jednu jabuku, a onda bi otišao. Kralj, koji je bio navikao primati mnogo skupocjenije darove od tog voća što je jutrom stizalo, volio se narugati na račun prosjaka, kad bi ovaj otišao.   Svi su na dvoru oponašali kralja: jer zaista ne bi bilo prikladno ne postupati ili ne misliti kao kralj. Prosjak se nije obeshrabrivao i svakog je jutra iznova dolazio i predavao kralju u ruke svoj dar. Iako mu je to bilo već dosadilo, kralj je ipak primao dar, uz smješak i odlagao ga u jednu košaru. Bila je već krcata i jedva je u nju više moglo stati sve voće koje je prosjak s ljubavlju, pažnjom i strpljivošću donosio. Jednog dana najdraži kraljev majmun uzeo je jedan komad tog voća i zagrizao ga, a onda ga je odmah bacio pred kralja. Kralj je, sav u čudu, ugledao usred jabuke dijamant. Istog trena je naredio da se otvori sve voće koje je bilo nagomilano u košari i u svakoj je jabuci našao dijamant. Još uvijek u čudu, kralj je dozvao neobičnog posjetioca i zatražio objašnjenje. Ovaj je odgovorio: “Donosio sam vam ove darove da shvatite da vam život svakoga jutra nudi poseban dar na koji vi zaboravljate radi silnog ovog bogatstva kojim ste okruženi. Taj dar je svaki novi dan koji započinje.” Mnoge stvari izgledaju isuviše važne, ali postoji jedno dobro koje sve nadilazi i koje je kao dijamant skriven u našem srcu – to je osmijeh što ga darujemo onome kome je potreban. Nosim li svakoga jutra nekome svoj dar?
Naša La Verna
Hvaljen Isus i Marija! U ovom mjesecu naša stranica započela je s obradom nekih novih tema gledanih iz naše perspektive, perspektive mladih ljudi koji se susreću s mnogobrojnim izazovima u svom odrastanju. Prva tema s kojom se započelo su IZLASCI. Kod nas se, u ovoj kršnoj Hercegovini, pod tim „izlasci“ najviše misli na odlazak u diskoteke, kafiće ili kojekakva druga mjesta gdje dominiraju alkohol, izazovno oblačenje i plesanje i najčešće jedna određena vrsta glazbe. Pretpostavljam da svi znate o kojoj vrsti glazbe se radi. Riječ je o tzv. cajkama, narodnjacima ili turbofolku, koji god naziv preferirate. Turbofolk je glazbeni stil nastao u Srbiji u ranim 90-im godinama. Nastao je iz pop-folk glazbenog stila, uz velik utjecaj modernih stilova, a sam naziv turbofolk smislio je crnogorski pjevač Rambo Amadeus: „Folk je narod. Turbo je sustav ubrizgavanja goriva pod tlakom u cilindar motora s unutarnjim izgaranjem. Turbofolk je gorenje naroda. Turbofolk nije glazba. Turbofolk je miljenica masa. Pobuđivanje najnižih strasti kod homo sapiensa. Turbofolk je sustav ubrizgavanja naroda. Ja nisam izmislio turbofolk, ja sam mu dao ime.“ Za turbofolk se veže čitava subkultura definirana vulgarnošću. Tekstovi su često o muškarcima koji se opijaju zbog nesretne ljubavi ili ženama koje imaju probleme s nevjernim muževima, o ženama od kojih se očekuje da izgledaju kao jeftine prostitutke, a od muškaraca se očekuje da imaju hrpu novaca i da sve takve žene pošteno plate i da izgledaju poput nekog mafijaša s pištoljem u ruci, velikom zlatnom lančinom oko vrata i tamnim sunčanim naočalama nataknutim na veliku glavu, bez obzira što se radnja odvija u prostorima gdje je praktički mrkli mrak i suncu nema ni traga. To je taj stil. Smatra se da je glavni promotor režim Slobodana Miloševića u Srbiji za vrijeme osvajačkog ratnog pohoda na Hrvatsku i BiH. Iz ovih par općenitih podataka možemo zaključiti o čemu se radi i što ova vrsta glazbe (ako se uopće može nazvati glazbom) nosi i prezentira. Poražavajuća je činjenica koliko se ta cajka duboko ukorijenila u naš hrvatski, katolički narod. Poslužit ću se jednom komičnom rečenicom s jednog popularnog Instagram profila: „JESAM SE ZAOVO BORIJO?“ I uistinu, jesu li se naši preci za ovo borili? Nije ovdje samo stvar što cajke dolaze iz Srbije (ustvari sad više i ne dolaze samo iz Srbije), jer u Srbiji ima mnoštvo odličnih izvođača koji ne pripadaju ovom jeftinom stilu. Cajke su kako je gore rečeno povezane s režimom koji je napadao nas Hrvate, ali cajke svojim nemoralom našu kulturu i sve naše vrijednosti za koje smo se borili od stoljeća sedmog odvode u propast. Ako pitate mlade zašto slušaju cajke, većina će ih odgovoriti da danas to svi slušaju, da je uz njih najbolji provod, da nitko više ne gleda tko je tko jer je glazba dobra, a provod lud i nezaboravan. Puno će ih reći kakve veze oni imaju s tim ratom, kako je to bilo prije njih, da oni ne znaju što je rat, kako je to bilo pa prošlo i da ih to i ne zanima previše. To je jedna velika šamarčina svima onima koji su branili domovinu i položili svoje živote za nju. Za svoju DOMOVINU i VJERU. To je šamar onima koji vole i poštuju svu tradiciju i kulturu koja se prenosila generacijama iste te domovine. Jedan grafit sa svojim natpisom „DANAŠNJA DICA SLUŠAJU CAJKE, PRIČE O VUKOVARU NJIMA SU BAJKE“, prikazuje bolnu istinu našeg društva. Reći kakve veze mi imamo s tim ratom i tim što su branitelji učinili za nas, možemo onda također sagledati i na jedan drugačiji način. Kakve veze mi onda imamo s nekime tko je raspet prije 2000 godina, nekime tko je za nas umro mučeničkom smrću na križu? Kakve? Zanimljivo je jedno sociološko istraživanje koje pokazuje da će, statistički gledano, turbofolk vjerojatnije slušati oni koji se deklariraju kao domoljubniji i konzervativniji. To se možda i najbolje vidi za vrijeme utakmica hrvatske reprezentacije, evo najsvježiji primjer je ovaj sa svjetskog nogometnog prvenstva gdje se za vrijeme hrvatskih utakmica snažno ističe domoljublje, kune se u svoju domovinu. A onda, po završetku te parade, vraća se svojim omiljenim „pevaljkama“. Nakon ovog fantastičnog uspjeha naših nogometaša na nedavnom svjetskom prvenstvu gdje su uspjeli ujediniti cijelu naciju savršeno do izražaja dolazi stih iz jedne Škorine pjesme: „Sad je moderno nositi kockasto, a poslije neka čudna muzika.“ Privodeći ovo piskaranje kraju zaključak je da je glazba dio kulture, a turbofolk i narodnjaci su odraz nekulture i primitivizma. U turbofolku je lako biti cool, bitno je da si tu gdje su svi, oskudno odjeven/a, „ušiven“ od alkohola, bitno je da si dio tog krkanluka koji se na kraju okarakterizira kao dobar provod. S druge strane, nije svaki žanr za svakoga - i to je savršeno uredu. Razlike treba poštivati te iz njih zapravo i učiti. No, cajke u sebi teško sadržavaju išta vrijedno. One prije predstavljaju svojevrsno nazadovanje i degradaciju kulture, što se ne očituje samo u glazbi, već i u samom načinu života na koji nas takva glazba potiče. Način života koji nas usmjerava na tjelesno i materijalno, način života koji nije u skladu s našim katoličkim vrijednostima kreposti i čistoće. Vrijednostima koje nam je Krist ostavio. Na nama je hoćemo li se izdići iznad toga i izabrati Krista, nevezano samo uz turbofolk i glazbu, već za naš cijeli život općenito. Pavao u svojoj poslanici Solunjanima kaže: „Sve provjeravajte: dobro zadržite, svake se sjene zla klonite!“ Uistinu dobra poruka za naš život, zar ne?   Mir i dobro!