Natječaj za festival duhovne glazbe Franjevačke mladeži - XX. Framafest
Četvrtak, 02. ožujka 2017. | Broj čitanja: 205
 
 

FRANJEVAČKA MLADEŽ - FRAMA
Nacionalno vijeće Frame BiH raspisuje

 

NATJEČAJ
za festival duhovne glazbe Franjevačke mladeži
XX. FRAMAFEST:
„Dok me bude, Bogu svom ću pjevati!“ (Ps 146,2)

 

XX. festival duhovne glazbe Franjevačke mladeži - FRAMAFEST 2017. organizira Nacionalno vijeće Frame u Bosni i Hercegovini. Framafest će se održati u subotu 28. listopada 2017. u Mostaru, u Hrvatskom domu Hercega Stjepana Kosače. Geslo ovogodišnjeg Framafesta je „Dok me bude, Bogu svom ću pjevati!“ iz Psalma 146, 2.
Pozivamo sva mjesna bratstva Franjevačke mladeži da svoje pjesme pošalju na natječaj i time dadnu svoj doprinos XX. FRAMAFESTU. Natječaj za slanje demo snimaka je otvoren do 1. svibnja 2017. godine.

 

Uvjeti natječaja su slijedeći:
1. Skladbe tematski moraju biti kršćanskog karaktera, a ukoliko je moguće i franjevačkog;
2. Skladbe ne smiju biti objavljivane, niti javno izvođene;
3. Trajanje skladbe ne smije biti dulje od 4 (četiri) minute;
4. Trebaju biti uredno potpisani autori glazbe, stihova i aranžmana;
5. Pojedino bratstvo može prijaviti samo jednu skladbu na natječaj;
6. Izvođači moraju biti barem primljeni u mjesno bratstvo.

 

Način slanja radova:
1. Do 1. svibnja 2017. poslati oglednu demo snimku (ne studijsku verziju) pjesme koja glazbeno-produkcijski treba biti što sličnija izvedbenoj verziji. Pjesma može biti poslana i u mp3 formatu;
2. Tekst pjesme treba biti u Word formatu;
3. Uz prijavu je potrebno priložiti pismenu potvrdu mjesnog asistenta Frame, koji jamči pripadnost izvođača Franjevačkoj mladeži;
4. Poslati kraću biografiju autora i izvođača sa svim potrebnim podacima (adresa, telefon, mobitel, e-mail, web i sl.). Izvođač koji pjeva na demo snimci treba izvesti pjesmu i na festivalu.

 

Posebne napomene:
1. Prijavljene skladbe Organizacijski odbor nije dužan vraćati ukoliko nisu prošle na natječaju;
2. Rezultati natječaja će biti objavljeni na službenim web stranicama područnih bratstava Frama BiH u roku od 20 dana po završetku Natječaja.
3. U roku do 60 dana po objavljenju rezultata, tj. najkasnije do 20. srpnja, autori i izvođači moraju poslati završnu studijsku snimku, te njenu matricu na kojoj ne smiju biti snimljeni glavni i prateći vokali.Na festivalu glavni i prateći vokali nastupaju uživo.
4. U slučaju da prijavljena skladba bude javno izvedena ili objavljena prije Festivala, bit će diskvalificirana;
5. Skladbe poslane na natječaj moraju biti originalno autorsko djelo, a ne prepjevi ili obrade s potpisanim ili nepotpisanim originalnim autorima;
6. Dopušteno je korištenje prerađenih tekstova molitava, psalama, himana i drugih dijelova iz Biblije;
7. Pravo sudjelovanja na natječaju imaju i strani državljani, pod istim uvjetima kao i domaći;
8. Prijave slati na službeni E-mail hercegovačkog područnog bratstva Frame: sredisnjica.frama@gmail.com ili na adresu:

 

Fra Antonio Šakota
Franjevački samostan sv. Petra i Pavla Mostar
Franjevačka 1
88 000, Mostar
BiH

 

s naznakom za FRAMAFEST 2017.

 

Nacionalno vijeće Frame Bosne i Hercegovine

- frama-ofs.com
 Facebook  Myspace RSS    |   E-mail  Print
Ostali članci:
» Nacionalna izborna skupština Frame i Nacionalni izborni kapitul OFS-a BiH
11/05/17 | Broj čitanja: 667 | Autor: Klaudija Vujica
»Arhiva Fokusa«
Najčitanije novosti
» Najavljujemo: Svećeničko ređenje
23/06/17 | Čitanja: 2372
» Posjet generalnog ministra Reda Manje Braće
19/06/17 | Čitanja: 936
» Ti
25/06/17 | Čitanja: 327
Stol riječi
Sjedila sam na klupi u parku kad je do mene došla ona. Djevojčica plavih očiju, plave kose, sa svojih 6 ili 7 godina, nisam sigurna. Držala je u jednoj ruci plišanog medvjedića, a drugom rukom mi je pružila cvijet koji je netom prije ubrala.   U blizini su majke i očevi vodili svoje odrasle rasprave, cure u blizini su nešto šaputale među sobom, jedan djed je čitao novine, djeca su se igrala u pijesku, spuštala niz tobogan, a ipak, nju sam prvu primijetila čim sam stigla u park. Baš nju. Od svih tih ljudi. Možda me podsjećala na nekog mog. Možda je ona prva pogledala mene pa sam ne razmišljajući i ja njoj uzvratila pogled. A možda je jedini razlog zašto mi je baš ona zapela za oko bio taj što nije bila sama. Ne, nikako. Bila je ona s mamom ili tatom, naravno. Al’ bio je uz nju još netko tko je vjerno i odano pratio svaki njen korak. Netko tko ju nije ostavljao na miru baš nikada. Bio je to njezin simpatični prijatelj po imenu Down. Vjerujem da ste čuli za njega. Svi su čuli za njega, samo se nisu svi susreli s njime.   Njena ruka je i dalje stajala ispružena dok sam ja na trenutak odlutala mislima malo dalje. Trgla sam se i uzela cvijet. Primakla sam ga bliže nosu i pomirisala.   - Preeekrasan je! Predivno miriše! Baš ti hvala. Stavit ću ga u najljepšu vazu kad dođem kući. Baš je krasan… Nasmijala se. Pomalo i zasramila. - Kako se zoveš? - upitala sam ju. - Mila - odgovorila je tiho. - A lijepo. Baš i jesi mila, znaš? Mila i draga. Evo spremit ću cvijet u torbu. Želiš li se igrati? Gdje su ti prijatelji? -Tamo. Ali ne žele se igrati sa mnom. Ne znam zašto. Misle da sam mala i slaba i da ja ne mogu to što oni mogu. A baš mogu. Kažu mi da sam bolesna samo zato što imam Downa, a ja ne shvaćam kako mogu biti slabija od njih ako imam nešto što oni nemaju. Onda sam jača od njih. Ali ne govore to samo oni, čujem i odrasle da tako pričaju. A ja ne volim kad loše pričaju o njemu.   Zaprepastila me svojim odgovorom. Na trenutak se nisam snašla. Bila je u pravu… Down u njenim očima nije bio neprijatelj. Dapače, bio je njen prijatelj, njena snaga, oslonac. U našim očima taj Down je užasno stvorenje koje joj ne dopušta da ima normalan život. Da se igra, raste i veseli kao normalna djeca. Koji ju je zakinuo, zakočio, upropastio. Ali naše oči često pogrešno gledaju i vide.   - Naravno da si jača i veća. Vas je dvoje. Oni su samo jedno. Ti imaš svog Downa, on ti je kao plišani medvjedić o kojem se moraš brinuti. Dobra je stvar što ga ne možeš nikad zaboraviti jer te prati u stopu. Ali barem nikad nisi sama. I znaš, taj Down, on je baš simpatičan. Meni se sviđa taj tvoj prijatelj. Možemo se svo troje igrati ako želiš.   Nasmijala se i hitro otrčala po loptu. Njen smijeh je odzvanjao kao grohot anđela. Mogao se čuti sa svih strana. Spuštao se s visina. U njoj je bio skriven anđeo. Krila na njenim leđima su mogli vidjeti samo oni koji su srcem mogli vidjeti njenog prijatelja Downa koji ih pridržava. Samo oni koji su prihvatili i zavoljeli tog istog Downa u njoj, mogli su shvatiti kolika je njena veličina i vrijednost. Mogli su shvatiti kolika je njegova veličina i vrijednost. Taj isti Down spremao ju je za nešto veće. Čuvao joj je mjesto za igru na jednom drugom mjestu. Znala je ona na kome. Znala je ona puno toga što mi normalni, obični i zdravi ljudi nismo. Ali polako sam shvaćala…   Postoje ti neki ljudi poput Mile. Drugačiji. Posebniji. Iskreniji. S ogromnim srcem. Srcem kakvo ni ti ni ja ne nosimo u svojim grudima. S ljepotom u sebi s kakvom ni ti ni ja nikad nećemo sjajiti izvana. Postoje. Itekako postoje. Ali svijet ih skriva. Ne želi. Smetaju mu. Zakinuti su. Nisu dorasli njegovim površnim kriterijima kulta ljepote i pameti. Ograničeni su. Treba im pomoć. Treba im štaka da idu kroz život. Trebamo im mi.   Ma ne trebamo mi njima. Oni trebaju nama! Nama treba pomoć. Mi smo zakinuti. Mi smo ograničeni svojim zemaljskim razmišljanjima i pogledima. Nama treba štaka jer smo emotivni invalidi. Mi smo slijepi jer ne gledamo srcem. Mi pužemo jer nismo digli pogled dalje sebe. A oni? Oni su svoja krila već odavno dobili.   I tko smo mi da ih učimo kako živjeti kad su oni ti koji nas čitavo vrijeme uče kako voljeti? 
Naša La Verna
Zaštekao mi je dar pisanja u zadnje vrijeme, ne znam što se događa, nikako svoje osjećaje ne mogu prenijeti na papir ili na tipkovnicu. Osjećam se kao da ne govorim dovoljno razgovijetno i da ne pišem dovoljno čitljivo. Ali davno mi je rečeno da svoje talente Njemu treba predati, Njemu trebaju služiti. Svaki svoj talent koristi kako bi proslavio Njega. I to sam i činila, bar sam se trudila to činiti. Činim i sada, ali kao da ne znam više kako. Ne mogu reći da ne osjećam način, znam koji su moji talenti, svjesna sam ih, ali nekad se i oni umore pa pritisnu tipku 'Stop', a ja ih silim da pritisnu onu 'Nastavi'. Jesi li ti svjestan svojih talenata? Jesi li svjestan koliko posjeduješ? Je li znaš na koji će se On način proslaviti kroz tebe? Jako je teško to otkriti, zar ne? Nekad se ti talenti toliko ukopaju u nama da ni ne znamo imamo li ih uopće. Zatim nam dolaze misli da nas manje voli Onaj gore, da smo mu manje potrebni. Pa čak i da mu nismo uopće potrebni da bi se On očitovao u svijetu. Sada ti On preko mene govori da nisi u pravu. Govori ti da imaš talente veće od mojih, veće od svih na ovom svijetu. Govori ti kako ćeš ih upotrijebiti. Kako ćeš se odužiti za njih. Ali ne čuješ dovoljno dobro, ili se uopće ne trudiš čuti? Toliki su poklopili uši i spustili pogled trudeći se da ga ne čuju i ne vide, a nisu ni saznali kolika je radost živjeti Njemu na čast i upotrijebiti sve dobro što posjeduješ, s Njim. Ni ne znaju kako je drugačije živjeti da znaš zašto živiš i komu živiš. Kako je posebno znati da nisi sam. Kako je veliko življenje radi bolje smrti. Mnogi me ne razumiju što im pokušavam reći, jer eto moji talenti nikako da se probude iz sna kojeg su nedavno počeli snivati. Ja ih trzam, ali znam samo će ih On trgnuti.   No ima jedna razlika između mene i tebe. S ponosom ću je reći. Ja ću sa molitvom na usnama čekati Njega da mi kaže sada si opet spremna nositi Moju riječ po svijetu, sada su tvoji talenti jači, sada su spremniji za Mene. Sada pođi. Idi i stvaraj! Stvaraj moje kraljevstvo u svom malom kraljevstvu. Stvori svoju malu riječ koja će Moju veliku prenositi. Idi i pomozi drugima da me nađu, stvaraj tako da drugi vide stvoreno. Moli, pa ćeš osjetiti isto ovo što osjećam. Vjeruj mi. Vrijedi. Pokušaj, pa ćeš shvatiti. Sada, idi i stvaraj!