Korizma Frame Hercegovina – Mladi, vjera i razlučivanje zvanja
Utorak, 28. veljače 2017. | Broj čitanja: 1986
 
 

Papa Franjo uputio je 13. siječnja jedno pismo mladima iz cijeloga svijeta. Ako kojim slučajem niste upratili, nakon čitanja uvodnih riječi toga pisma bit će vam puno toga jasnije: Predragi mladi, s radošću u srcu navješćujem vam da će se u listopadu 2018. g. održati Biskupska sinoda na temu: „Mladi, vjera i razlučivanje zvanja.“ Želio sam da upravo vi budete u središtu pozornosti jer vas posebno nosim na srcu.

 

Nakon Sinode o novoj evangelizaciji i dviju sinoda posvećenima obitelji, na red su došli mladi. Uz Papino pismo, objavljen je i pripremni dokument koji bi mladima trebao poslužiti kao kompas na ovom putu njihove priprave za sinodu. U tom dokumentu jasno se može iščitati što se misli pod pojmom razlučivanje zvanja. Ono se sastoji u pozivu na ljubav što se ostvaruje preko onih životnih izbora koji se tiču temeljnih životnih staleža – braka, svećeništva i redovništva – kao i zvanja što se očituju u načinima društvenog i političkog djelovanja, načina života općenito, upravljanja vremenom i novcem, itd. Cilj razlučivanja zvanja bila bi preobrazba svih ovih stvarnosti u svjetlu vjere, kako bismo iskoračili prema punini radosti na koju smo svi pozvani. Papa nas, stoga, u svom pismu poziva na slušanje glasa Božjega koji dahom Duha Svetoga odzvanja u vašim srcima. Što je Bog želio reći Abrahamu pozivajući ga na „izlazak“? Zasigurno ne da bi pobjegao od svojih i od svijeta. Radilo se, naprotiv, o snažnom pozivu, zbog kojeg treba ostaviti sve i otići u jednu novu zemlju. Koja je za nas danas ta nova zemlja, ako ne jedno pravednije i bratskije društvo za kojim u dubini duše čeznete i koje želite izgraditi sve do periferija svijeta?

 

 

Želim vas također podsjetiti na Isusove riječi što ih je jednom uputio učenicima nakon što su ga upitali: „Učitelju, gdje stanuješ?“. On im odgovori: „Dođite i vidite“ (Iv 1, 38-39). Isus je i u vas upro svoj pogled pozivajući vas da mu krenete ususret. Predragi mladi, jeste li se već susreli s tim pogledom? Jeste li čuli taj glas? Jeste li osjetili taj poticaj koji vas zove na put? Siguran sam da, premda se čini kako zaglušujuća buka vlada svijetom, ovaj poziv nastavlja odzvanjati u vašoj duši otvarajući ju punini radosti. To će biti moguće u onoj mjeri u kojoj, također uz pomoć dobroga stručnoga vodstva, uzmognete krenuti na put razlučivanja kako bi otkrili Božji naum u vašem životu. I onda kada vam je isti život označen nestalnostima i padovima, Bog, bogat milosrđem, pruža vam ruku kojom vas podiže.

 

Netko bi mogao pomisliti da će tek jedna skupina odabranih na sinodi pričati o mladima, bez da mlade itko išta pita. No, papa Franjo u svom pismu nastavlja: Bolji svijet se gradi zahvaljujući i vama, vašoj volji za promjenama i vašoj dobrohotnosti. Ne bojte se slušati Duha Svetoga koji vas potiče na odvažne izbore, ne oklijevajte kada savjest od vas traži i rizik u nasljedovanju Učitelja. I Crkva želi čuti vaš glas, vašu osjetljivost, vašu vjeru; čak i vaše sumnje i vaše kritike. Neka se čuje vaš vapaj, neka odjekne u vašim zajednicama kako bi dopro i do pastira! Sveti Benedikt preporučivao je opatima posavjetovati se i s mladima prije svake važne odluke, jer „često upravo najmlađemu Gospodin objavljuje bolje rješenje“ (Pravilo sv. Benedikta, III., 3). Na koji način će se ovaj glas mladih čuti? U spomenutom pripremnom dokumentu nalazi se i jedan upitnik, na koji su mladi u dobi između 16 i 29 godina pozvani odgovoriti. Vjerujem da se sada u mnogima rađa pitanje kako i kome poslati odgovore. O načinima sudjelovanja u pripremi za sinodu zasigurno će se za sebe očitovati svako crkveno tijelo kojemu je spomenuti dokument upućen. I naša franjevačka obitelj pozvana je dati svoj doprinos u ovoj pripremi.

 

 

FRAMA Hercegovina rado se odazvala Papinom pozivu. Ovom prigodom naš duhovni asistent, fra Antonio Šakota, zajedno s dvoje framaša iz Mostara, Mariom Rajičem i Andreom Jurić, priredio je jednu knjižicu. Ona počinje Papinim pismom kako bi se framaši već na početku upoznali s onim što ih u narednom razdoblju čeka, a završava upitnikom na kojeg su pozvani odgovoriti do 1. lipnja, kako bi se sav materijal sabrao, uredio i poslao u franjevačku generalnu kuriju do 1. rujna. Znajući da svemu u životu treba pristupiti s prethodnom pripremom, središnji dio knjižice ispunjen je molitvom. Naš duhovni asistent sastavio je molitvu sv. Ivanu, apostolu i evanđelistu, ljubljenom učeniku, koji je vrlo mlad odlučio svoju mladost posvetiti Kristu. Sama molitva sastoji se od 6 razmatranja, s biblijskim odlomcima u kojemu se spominje apostol Ivan i prigodnim meditacijama. Budući da je od Čiste srijede do Velike subote 46 dana, a FRAMA u Hercegovini 23, svako će mjesno bratstvo u korizmi na sebe uzeti dva dana ispunjajući ih molitvom kako bismo u ovogodišnjem korizmenom hodu tražili od Boga snagu i mudrost, a od sv. Ivana zagovor i zaštitu, na putu koji nam predstoji.

 

Dragi framaši, želimo vam blagoslovljen i radostan ovaj korizmeni hod koji započinjemo, kako bismo po zagovoru sv. Ivana smogli snage hrabro zakoračiti putem evanđelja i otvoreni poticajima Duha Božjega odgovoriti na Kristov poziv u svom životu.

- frama-hercegovina.com
 Facebook  Myspace RSS    |   E-mail  Print
Ostali članci:
» Kava s Magdalenom Džinić Hrkać
04/08/18 | Broj čitanja: 488 | Autor: frama.ba
» Mlada misa fra Jure Barišića
31/07/18 | Broj čitanja: 607 | Autor: frama.ba
»Arhiva Fokusa«
Najčitanije novosti
Stol riječi
 Svakog jutra, u malom bogatom kraljevstvu, neki je prosjak bez riječi donosio kralju jednu jabuku, a onda bi otišao. Kralj, koji je bio navikao primati mnogo skupocjenije darove od tog voća što je jutrom stizalo, volio se narugati na račun prosjaka, kad bi ovaj otišao.   Svi su na dvoru oponašali kralja: jer zaista ne bi bilo prikladno ne postupati ili ne misliti kao kralj. Prosjak se nije obeshrabrivao i svakog je jutra iznova dolazio i predavao kralju u ruke svoj dar. Iako mu je to bilo već dosadilo, kralj je ipak primao dar, uz smješak i odlagao ga u jednu košaru. Bila je već krcata i jedva je u nju više moglo stati sve voće koje je prosjak s ljubavlju, pažnjom i strpljivošću donosio. Jednog dana najdraži kraljev majmun uzeo je jedan komad tog voća i zagrizao ga, a onda ga je odmah bacio pred kralja. Kralj je, sav u čudu, ugledao usred jabuke dijamant. Istog trena je naredio da se otvori sve voće koje je bilo nagomilano u košari i u svakoj je jabuci našao dijamant. Još uvijek u čudu, kralj je dozvao neobičnog posjetioca i zatražio objašnjenje. Ovaj je odgovorio: “Donosio sam vam ove darove da shvatite da vam život svakoga jutra nudi poseban dar na koji vi zaboravljate radi silnog ovog bogatstva kojim ste okruženi. Taj dar je svaki novi dan koji započinje.” Mnoge stvari izgledaju isuviše važne, ali postoji jedno dobro koje sve nadilazi i koje je kao dijamant skriven u našem srcu – to je osmijeh što ga darujemo onome kome je potreban. Nosim li svakoga jutra nekome svoj dar?
Naša La Verna
Hvaljen Isus i Marija! U ovom mjesecu naša stranica započela je s obradom nekih novih tema gledanih iz naše perspektive, perspektive mladih ljudi koji se susreću s mnogobrojnim izazovima u svom odrastanju. Prva tema s kojom se započelo su IZLASCI. Kod nas se, u ovoj kršnoj Hercegovini, pod tim „izlasci“ najviše misli na odlazak u diskoteke, kafiće ili kojekakva druga mjesta gdje dominiraju alkohol, izazovno oblačenje i plesanje i najčešće jedna određena vrsta glazbe. Pretpostavljam da svi znate o kojoj vrsti glazbe se radi. Riječ je o tzv. cajkama, narodnjacima ili turbofolku, koji god naziv preferirate. Turbofolk je glazbeni stil nastao u Srbiji u ranim 90-im godinama. Nastao je iz pop-folk glazbenog stila, uz velik utjecaj modernih stilova, a sam naziv turbofolk smislio je crnogorski pjevač Rambo Amadeus: „Folk je narod. Turbo je sustav ubrizgavanja goriva pod tlakom u cilindar motora s unutarnjim izgaranjem. Turbofolk je gorenje naroda. Turbofolk nije glazba. Turbofolk je miljenica masa. Pobuđivanje najnižih strasti kod homo sapiensa. Turbofolk je sustav ubrizgavanja naroda. Ja nisam izmislio turbofolk, ja sam mu dao ime.“ Za turbofolk se veže čitava subkultura definirana vulgarnošću. Tekstovi su često o muškarcima koji se opijaju zbog nesretne ljubavi ili ženama koje imaju probleme s nevjernim muževima, o ženama od kojih se očekuje da izgledaju kao jeftine prostitutke, a od muškaraca se očekuje da imaju hrpu novaca i da sve takve žene pošteno plate i da izgledaju poput nekog mafijaša s pištoljem u ruci, velikom zlatnom lančinom oko vrata i tamnim sunčanim naočalama nataknutim na veliku glavu, bez obzira što se radnja odvija u prostorima gdje je praktički mrkli mrak i suncu nema ni traga. To je taj stil. Smatra se da je glavni promotor režim Slobodana Miloševića u Srbiji za vrijeme osvajačkog ratnog pohoda na Hrvatsku i BiH. Iz ovih par općenitih podataka možemo zaključiti o čemu se radi i što ova vrsta glazbe (ako se uopće može nazvati glazbom) nosi i prezentira. Poražavajuća je činjenica koliko se ta cajka duboko ukorijenila u naš hrvatski, katolički narod. Poslužit ću se jednom komičnom rečenicom s jednog popularnog Instagram profila: „JESAM SE ZAOVO BORIJO?“ I uistinu, jesu li se naši preci za ovo borili? Nije ovdje samo stvar što cajke dolaze iz Srbije (ustvari sad više i ne dolaze samo iz Srbije), jer u Srbiji ima mnoštvo odličnih izvođača koji ne pripadaju ovom jeftinom stilu. Cajke su kako je gore rečeno povezane s režimom koji je napadao nas Hrvate, ali cajke svojim nemoralom našu kulturu i sve naše vrijednosti za koje smo se borili od stoljeća sedmog odvode u propast. Ako pitate mlade zašto slušaju cajke, većina će ih odgovoriti da danas to svi slušaju, da je uz njih najbolji provod, da nitko više ne gleda tko je tko jer je glazba dobra, a provod lud i nezaboravan. Puno će ih reći kakve veze oni imaju s tim ratom, kako je to bilo prije njih, da oni ne znaju što je rat, kako je to bilo pa prošlo i da ih to i ne zanima previše. To je jedna velika šamarčina svima onima koji su branili domovinu i položili svoje živote za nju. Za svoju DOMOVINU i VJERU. To je šamar onima koji vole i poštuju svu tradiciju i kulturu koja se prenosila generacijama iste te domovine. Jedan grafit sa svojim natpisom „DANAŠNJA DICA SLUŠAJU CAJKE, PRIČE O VUKOVARU NJIMA SU BAJKE“, prikazuje bolnu istinu našeg društva. Reći kakve veze mi imamo s tim ratom i tim što su branitelji učinili za nas, možemo onda također sagledati i na jedan drugačiji način. Kakve veze mi onda imamo s nekime tko je raspet prije 2000 godina, nekime tko je za nas umro mučeničkom smrću na križu? Kakve? Zanimljivo je jedno sociološko istraživanje koje pokazuje da će, statistički gledano, turbofolk vjerojatnije slušati oni koji se deklariraju kao domoljubniji i konzervativniji. To se možda i najbolje vidi za vrijeme utakmica hrvatske reprezentacije, evo najsvježiji primjer je ovaj sa svjetskog nogometnog prvenstva gdje se za vrijeme hrvatskih utakmica snažno ističe domoljublje, kune se u svoju domovinu. A onda, po završetku te parade, vraća se svojim omiljenim „pevaljkama“. Nakon ovog fantastičnog uspjeha naših nogometaša na nedavnom svjetskom prvenstvu gdje su uspjeli ujediniti cijelu naciju savršeno do izražaja dolazi stih iz jedne Škorine pjesme: „Sad je moderno nositi kockasto, a poslije neka čudna muzika.“ Privodeći ovo piskaranje kraju zaključak je da je glazba dio kulture, a turbofolk i narodnjaci su odraz nekulture i primitivizma. U turbofolku je lako biti cool, bitno je da si tu gdje su svi, oskudno odjeven/a, „ušiven“ od alkohola, bitno je da si dio tog krkanluka koji se na kraju okarakterizira kao dobar provod. S druge strane, nije svaki žanr za svakoga - i to je savršeno uredu. Razlike treba poštivati te iz njih zapravo i učiti. No, cajke u sebi teško sadržavaju išta vrijedno. One prije predstavljaju svojevrsno nazadovanje i degradaciju kulture, što se ne očituje samo u glazbi, već i u samom načinu života na koji nas takva glazba potiče. Način života koji nas usmjerava na tjelesno i materijalno, način života koji nije u skladu s našim katoličkim vrijednostima kreposti i čistoće. Vrijednostima koje nam je Krist ostavio. Na nama je hoćemo li se izdići iznad toga i izabrati Krista, nevezano samo uz turbofolk i glazbu, već za naš cijeli život općenito. Pavao u svojoj poslanici Solunjanima kaže: „Sve provjeravajte: dobro zadržite, svake se sjene zla klonite!“ Uistinu dobra poruka za naš život, zar ne?   Mir i dobro!