Korizma Frame Hercegovina – Mladi, vjera i razlučivanje zvanja
Utorak, 28. veljače 2017. | Broj čitanja: 1183
 
 

Papa Franjo uputio je 13. siječnja jedno pismo mladima iz cijeloga svijeta. Ako kojim slučajem niste upratili, nakon čitanja uvodnih riječi toga pisma bit će vam puno toga jasnije: Predragi mladi, s radošću u srcu navješćujem vam da će se u listopadu 2018. g. održati Biskupska sinoda na temu: „Mladi, vjera i razlučivanje zvanja.“ Želio sam da upravo vi budete u središtu pozornosti jer vas posebno nosim na srcu.

 

Nakon Sinode o novoj evangelizaciji i dviju sinoda posvećenima obitelji, na red su došli mladi. Uz Papino pismo, objavljen je i pripremni dokument koji bi mladima trebao poslužiti kao kompas na ovom putu njihove priprave za sinodu. U tom dokumentu jasno se može iščitati što se misli pod pojmom razlučivanje zvanja. Ono se sastoji u pozivu na ljubav što se ostvaruje preko onih životnih izbora koji se tiču temeljnih životnih staleža – braka, svećeništva i redovništva – kao i zvanja što se očituju u načinima društvenog i političkog djelovanja, načina života općenito, upravljanja vremenom i novcem, itd. Cilj razlučivanja zvanja bila bi preobrazba svih ovih stvarnosti u svjetlu vjere, kako bismo iskoračili prema punini radosti na koju smo svi pozvani. Papa nas, stoga, u svom pismu poziva na slušanje glasa Božjega koji dahom Duha Svetoga odzvanja u vašim srcima. Što je Bog želio reći Abrahamu pozivajući ga na „izlazak“? Zasigurno ne da bi pobjegao od svojih i od svijeta. Radilo se, naprotiv, o snažnom pozivu, zbog kojeg treba ostaviti sve i otići u jednu novu zemlju. Koja je za nas danas ta nova zemlja, ako ne jedno pravednije i bratskije društvo za kojim u dubini duše čeznete i koje želite izgraditi sve do periferija svijeta?

 

 

Želim vas također podsjetiti na Isusove riječi što ih je jednom uputio učenicima nakon što su ga upitali: „Učitelju, gdje stanuješ?“. On im odgovori: „Dođite i vidite“ (Iv 1, 38-39). Isus je i u vas upro svoj pogled pozivajući vas da mu krenete ususret. Predragi mladi, jeste li se već susreli s tim pogledom? Jeste li čuli taj glas? Jeste li osjetili taj poticaj koji vas zove na put? Siguran sam da, premda se čini kako zaglušujuća buka vlada svijetom, ovaj poziv nastavlja odzvanjati u vašoj duši otvarajući ju punini radosti. To će biti moguće u onoj mjeri u kojoj, također uz pomoć dobroga stručnoga vodstva, uzmognete krenuti na put razlučivanja kako bi otkrili Božji naum u vašem životu. I onda kada vam je isti život označen nestalnostima i padovima, Bog, bogat milosrđem, pruža vam ruku kojom vas podiže.

 

Netko bi mogao pomisliti da će tek jedna skupina odabranih na sinodi pričati o mladima, bez da mlade itko išta pita. No, papa Franjo u svom pismu nastavlja: Bolji svijet se gradi zahvaljujući i vama, vašoj volji za promjenama i vašoj dobrohotnosti. Ne bojte se slušati Duha Svetoga koji vas potiče na odvažne izbore, ne oklijevajte kada savjest od vas traži i rizik u nasljedovanju Učitelja. I Crkva želi čuti vaš glas, vašu osjetljivost, vašu vjeru; čak i vaše sumnje i vaše kritike. Neka se čuje vaš vapaj, neka odjekne u vašim zajednicama kako bi dopro i do pastira! Sveti Benedikt preporučivao je opatima posavjetovati se i s mladima prije svake važne odluke, jer „često upravo najmlađemu Gospodin objavljuje bolje rješenje“ (Pravilo sv. Benedikta, III., 3). Na koji način će se ovaj glas mladih čuti? U spomenutom pripremnom dokumentu nalazi se i jedan upitnik, na koji su mladi u dobi između 16 i 29 godina pozvani odgovoriti. Vjerujem da se sada u mnogima rađa pitanje kako i kome poslati odgovore. O načinima sudjelovanja u pripremi za sinodu zasigurno će se za sebe očitovati svako crkveno tijelo kojemu je spomenuti dokument upućen. I naša franjevačka obitelj pozvana je dati svoj doprinos u ovoj pripremi.

 

 

FRAMA Hercegovina rado se odazvala Papinom pozivu. Ovom prigodom naš duhovni asistent, fra Antonio Šakota, zajedno s dvoje framaša iz Mostara, Mariom Rajičem i Andreom Jurić, priredio je jednu knjižicu. Ona počinje Papinim pismom kako bi se framaši već na početku upoznali s onim što ih u narednom razdoblju čeka, a završava upitnikom na kojeg su pozvani odgovoriti do 1. lipnja, kako bi se sav materijal sabrao, uredio i poslao u franjevačku generalnu kuriju do 1. rujna. Znajući da svemu u životu treba pristupiti s prethodnom pripremom, središnji dio knjižice ispunjen je molitvom. Naš duhovni asistent sastavio je molitvu sv. Ivanu, apostolu i evanđelistu, ljubljenom učeniku, koji je vrlo mlad odlučio svoju mladost posvetiti Kristu. Sama molitva sastoji se od 6 razmatranja, s biblijskim odlomcima u kojemu se spominje apostol Ivan i prigodnim meditacijama. Budući da je od Čiste srijede do Velike subote 46 dana, a FRAMA u Hercegovini 23, svako će mjesno bratstvo u korizmi na sebe uzeti dva dana ispunjajući ih molitvom kako bismo u ovogodišnjem korizmenom hodu tražili od Boga snagu i mudrost, a od sv. Ivana zagovor i zaštitu, na putu koji nam predstoji.

 

Dragi framaši, želimo vam blagoslovljen i radostan ovaj korizmeni hod koji započinjemo, kako bismo po zagovoru sv. Ivana smogli snage hrabro zakoračiti putem evanđelja i otvoreni poticajima Duha Božjega odgovoriti na Kristov poziv u svom životu.

- frama-hercegovina.com
 Facebook  Myspace RSS    |   E-mail  Print
Ostali članci:
»Arhiva Fokusa«
Najčitanije novosti
» Izabrano novo Vijeće naše Frame
14/10/17 | Čitanja: 781
» Naš petak: Molitveni sastanak
21/10/17 | Čitanja: 253
Stol riječi
 Gospodine Isuse, i večeras u tišini prebirem svoje misli. Svjesna sam toga da puno stvari ne štima. Cijelo ljeto je za mojim leđima i puno se stvari dogodilo, i svi ti događaji kao da su se prelomili u meni. Prohujali su samo tako i sad se s okusom gorčine u ustima pitam „Jesam li mogla bolje?“ Odmor se približio kraju, ali ja ne osjećam radost u sebi. Osjećam neku težinu koja iz dana u dan pritišće moje biće. Prošla su ta tri mjeseca gdje je bilo previše svega, a premalo Tebe. Letio je dan za danom, a ja sam ostala zatvorena u svojoj ljusci daleko od Tebe.   Isuse, trebam Te. Isuse, dođi i nahrani moje srce, poravnaj sve ono krivudavo, dodirni me svojom ljubavlju. Ispred mene je puno toga, bliže se i naša primanja i obećanja. Pripremi moje srce da ti odlučno i iskreno obećam da ću Te slijediti. Daj mi samo djelić Tvoje snage da krenem ispočetka, da ne očajavam nego da budem uistinu radosna što Te imam za prijatelja. Isuse, pruži mi svoju ruku i povedi me na pravi put. Hvala Ti, jer već osjetim da rasvjetljuješ ovu tamu koja se nastanila u meni.   Kroz glavu mi prolaze Tvoje riječi :“ Gdje su vladari naroda, gdje gospodari zvijeri zemaljskih, gdje oni koji se igrahu ptica nebeskih i oni koji zgrtahu srebro i zlato- u što se ljudi uzdaju, te ne bijaše kraja njihovu zgrtanju? I gdje su oni koji s tolikim trudom srebro kovahu da im djela nitko natkriliti ne može? Isčezli su, otišli u Podzemlje.“ Tvoje me riječi Isuse još jednom podsjećaju da trebam usporiti svoj korak i ostati blizu Tebi. Pomozi mi da se ne izgubim u vrtlogu svojih želja, zaboravljajući da samo Ti možeš pružiti ono što moja žedna duša traži. Hvala Ti, dragi moj Prijatelju <3
Naša La Verna
Vruć neki dan. Devetnice počele. Navještaj početka nove školske godine. Ja opet odlutala, kao uvijek ljeti. Ali, poslije devetnice bilo je klanjanje. Bila sam na klanjanju i ostavila dušu na crkvenoj klupi. Isplakala potok za sve ožednjele vukove u šumi. Pogledala u onaj tamjan kako pleše po najljepšoj crkvi na svijetu. Svojim plesom me zadivio. Duh Sveti. Znam, to je bio On. U jednom trenutku sam osjetila nenormalne trnce. Neke vruće trnce, koji u meni gore i hoće živjeti. Mislila sam da mi je došlo zlo i onda sam se odjednom sjetila što sam večer prije molila Boga. Molila sam ga da pokopa čovjeka koji je nekad u davnoj prošlosti ostavio svoje korijenje u mom tijelu i s vremena na vrijeme izađe na vidjelo. Htjela sam svim srcem pokopati tu staru osobu i u potpunosti završiti gradnju nove. Ti trnci. To je bio lijek. Za moje misli, moju dušu, srce i tijelo. Ti trnci su bili čisti Duh Sveti koji mi uslišava molitvu i koji dopušta mom novom, boljem biću da diše, da diše plućima koje je stari čovjek gušio. I osjetim, ja dišem. I osjetim duša mi je izliječena. I osjetim da me opet primio. Osjetim da Ga moje srce opet shvaća kao Najboljeg Prijatelja, a na jedno vrijeme je u potpunosti zaboravilo na Njega. Nisi mi jasan Isuse, iako toliko silno želim biti barem nalik Tebi. Nije mi jasno što me primaš svako 3 mjeseca, što me primaš nakon svakog mog lutanja? Nije mi jasno zašto ja ne mogu prema Tebi biti barem upola dobra kao što si Ti prema meni? Sama sebi nisam jasna, kako uopće uspijem zalutat pokraj takve ljubavi. Najveće i čiste. Najčišće na ovom svijetu. Kako uspijem otići od svjetlosti u tamu. Zašto, kako, koliko još puta? To mora da je ono ljudsko u meni što mi ne da mira, i čega se uporno pokušavam riješiti ali nisam dovoljno jaka. Ali nekako mislim da jesam dovoljno Tvoja. Ustvari znam samo da sam Tebi u svakom slučaju dovoljna, a ostalo je na meni. Na meni je birati: svjetlo ili tama, ljubav ili mržnja, blizina ili udaljenost. Sasvim slučajno znam za što se od sada odlučno borim. Isuse, vjeruj mi, ovaj put Ti stvarno vjerujem i ovaj put ću stati uz tvoju svjetlost vješto krijući tamu ljudskosti koja mi ne da mira, koja mi ne da Tebe. Ali Isuse, biti Tvoja je sve što ja želim biti, sve što trebam i sve što već jesam. Samo moram malo bolje kopati, u sebi, da iskopam još više Tebe. Jer ja znam Isuse, tu si. Uvijek si tu. Ti nikada i nisi otišao, hvala Ti na tome.