Korizma Frame Hercegovina – Mladi, vjera i razlučivanje zvanja
Utorak, 28. veljače 2017. | Broj čitanja: 1843
 
 

Papa Franjo uputio je 13. siječnja jedno pismo mladima iz cijeloga svijeta. Ako kojim slučajem niste upratili, nakon čitanja uvodnih riječi toga pisma bit će vam puno toga jasnije: Predragi mladi, s radošću u srcu navješćujem vam da će se u listopadu 2018. g. održati Biskupska sinoda na temu: „Mladi, vjera i razlučivanje zvanja.“ Želio sam da upravo vi budete u središtu pozornosti jer vas posebno nosim na srcu.

 

Nakon Sinode o novoj evangelizaciji i dviju sinoda posvećenima obitelji, na red su došli mladi. Uz Papino pismo, objavljen je i pripremni dokument koji bi mladima trebao poslužiti kao kompas na ovom putu njihove priprave za sinodu. U tom dokumentu jasno se može iščitati što se misli pod pojmom razlučivanje zvanja. Ono se sastoji u pozivu na ljubav što se ostvaruje preko onih životnih izbora koji se tiču temeljnih životnih staleža – braka, svećeništva i redovništva – kao i zvanja što se očituju u načinima društvenog i političkog djelovanja, načina života općenito, upravljanja vremenom i novcem, itd. Cilj razlučivanja zvanja bila bi preobrazba svih ovih stvarnosti u svjetlu vjere, kako bismo iskoračili prema punini radosti na koju smo svi pozvani. Papa nas, stoga, u svom pismu poziva na slušanje glasa Božjega koji dahom Duha Svetoga odzvanja u vašim srcima. Što je Bog želio reći Abrahamu pozivajući ga na „izlazak“? Zasigurno ne da bi pobjegao od svojih i od svijeta. Radilo se, naprotiv, o snažnom pozivu, zbog kojeg treba ostaviti sve i otići u jednu novu zemlju. Koja je za nas danas ta nova zemlja, ako ne jedno pravednije i bratskije društvo za kojim u dubini duše čeznete i koje želite izgraditi sve do periferija svijeta?

 

 

Želim vas također podsjetiti na Isusove riječi što ih je jednom uputio učenicima nakon što su ga upitali: „Učitelju, gdje stanuješ?“. On im odgovori: „Dođite i vidite“ (Iv 1, 38-39). Isus je i u vas upro svoj pogled pozivajući vas da mu krenete ususret. Predragi mladi, jeste li se već susreli s tim pogledom? Jeste li čuli taj glas? Jeste li osjetili taj poticaj koji vas zove na put? Siguran sam da, premda se čini kako zaglušujuća buka vlada svijetom, ovaj poziv nastavlja odzvanjati u vašoj duši otvarajući ju punini radosti. To će biti moguće u onoj mjeri u kojoj, također uz pomoć dobroga stručnoga vodstva, uzmognete krenuti na put razlučivanja kako bi otkrili Božji naum u vašem životu. I onda kada vam je isti život označen nestalnostima i padovima, Bog, bogat milosrđem, pruža vam ruku kojom vas podiže.

 

Netko bi mogao pomisliti da će tek jedna skupina odabranih na sinodi pričati o mladima, bez da mlade itko išta pita. No, papa Franjo u svom pismu nastavlja: Bolji svijet se gradi zahvaljujući i vama, vašoj volji za promjenama i vašoj dobrohotnosti. Ne bojte se slušati Duha Svetoga koji vas potiče na odvažne izbore, ne oklijevajte kada savjest od vas traži i rizik u nasljedovanju Učitelja. I Crkva želi čuti vaš glas, vašu osjetljivost, vašu vjeru; čak i vaše sumnje i vaše kritike. Neka se čuje vaš vapaj, neka odjekne u vašim zajednicama kako bi dopro i do pastira! Sveti Benedikt preporučivao je opatima posavjetovati se i s mladima prije svake važne odluke, jer „često upravo najmlađemu Gospodin objavljuje bolje rješenje“ (Pravilo sv. Benedikta, III., 3). Na koji način će se ovaj glas mladih čuti? U spomenutom pripremnom dokumentu nalazi se i jedan upitnik, na koji su mladi u dobi između 16 i 29 godina pozvani odgovoriti. Vjerujem da se sada u mnogima rađa pitanje kako i kome poslati odgovore. O načinima sudjelovanja u pripremi za sinodu zasigurno će se za sebe očitovati svako crkveno tijelo kojemu je spomenuti dokument upućen. I naša franjevačka obitelj pozvana je dati svoj doprinos u ovoj pripremi.

 

 

FRAMA Hercegovina rado se odazvala Papinom pozivu. Ovom prigodom naš duhovni asistent, fra Antonio Šakota, zajedno s dvoje framaša iz Mostara, Mariom Rajičem i Andreom Jurić, priredio je jednu knjižicu. Ona počinje Papinim pismom kako bi se framaši već na početku upoznali s onim što ih u narednom razdoblju čeka, a završava upitnikom na kojeg su pozvani odgovoriti do 1. lipnja, kako bi se sav materijal sabrao, uredio i poslao u franjevačku generalnu kuriju do 1. rujna. Znajući da svemu u životu treba pristupiti s prethodnom pripremom, središnji dio knjižice ispunjen je molitvom. Naš duhovni asistent sastavio je molitvu sv. Ivanu, apostolu i evanđelistu, ljubljenom učeniku, koji je vrlo mlad odlučio svoju mladost posvetiti Kristu. Sama molitva sastoji se od 6 razmatranja, s biblijskim odlomcima u kojemu se spominje apostol Ivan i prigodnim meditacijama. Budući da je od Čiste srijede do Velike subote 46 dana, a FRAMA u Hercegovini 23, svako će mjesno bratstvo u korizmi na sebe uzeti dva dana ispunjajući ih molitvom kako bismo u ovogodišnjem korizmenom hodu tražili od Boga snagu i mudrost, a od sv. Ivana zagovor i zaštitu, na putu koji nam predstoji.

 

Dragi framaši, želimo vam blagoslovljen i radostan ovaj korizmeni hod koji započinjemo, kako bismo po zagovoru sv. Ivana smogli snage hrabro zakoračiti putem evanđelja i otvoreni poticajima Duha Božjega odgovoriti na Kristov poziv u svom životu.

- frama-hercegovina.com
 Facebook  Myspace RSS    |   E-mail  Print
Ostali članci:
»Arhiva Fokusa«
Najčitanije novosti
» VI. Sabor Frame Hercegovina - Treći dan
20/06/18 | Čitanja: 238
» VI. Sabor Frame Hercegovina - Prvi dan
20/06/18 | Čitanja: 225
» VI. Sabor Frame Hercegovina - Drugi dan
20/06/18 | Čitanja: 188
Stol riječi
 U jednom španjolskom selu kći zamoli svećenika da pođe u njezin dom kako bi se na trenutak pomolio s njezinim jako bolesnim ocem. Ušavši u siromašnu kuću, svećenik ugleda muškarca u krevetu kako leži glave uzdignute na dva jastuka.   Pokraj kreveta nalazila se stolica. Svećenik pomisli da je tu postavljena zbog njegovog posjeta. – Pretpostavljam da ste me očekivali – reče mu. – Ne, tko ste vi? – upita ga bolesnik. – Ja sam svećenik kojega je vaša kći pozvala da se pomoli s vama. Kad sam ušao primijetio sam praznu stolicu pokraj vašega kreveta i pomislio sam da je tu postavljena za mene.   – Ah, stolica – reče muškarac. Zatim nastavi: – Biste li bili tako ljubazni da zatvorite vrata? Svećenik, iznenađen, zatvori vrata. Bolesnik mu reče: – Ovo nisam nikada nikome rekao. Čitav sam život proveo ne znajući kako moliti. Dolazeći u crkvu uvijek bih slušao kako mi se govori o potrebi molitve, kako valja moliti i o blagodatima koje sa sobom donosi molitva… međutim, sve su mi te riječi, ni sam ne znam zašto, ulazile na jedno, a izlazile na drugo uho. Jednom riječju, nisam znao kako moliti. Onda sam napokon jednoga dana sasvim prestao moliti. Tako sam nastavio sve do pred oko četiri godine. Jednog sam dana o tome razgovarao sa svojim najboljim prijateljem koji mi reče:   – Josipe, moliti zapravo znači razgovarati s Isusom. Predlažem ti da učiniš sljedeće: – Sjedni na stolicu i postavi drugu praznu stolicu pred sebe, zatim s vjerom pogledaj Isusa koji sjedi pred tobom. Nije to nikakva glupost, jer nam je On sam rekao: „Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta.” Zatim mu govori i slušaj ga isto tako kao što to sada činiš sa mnom. – Pokušao sam jedanput, zatim drugi put i toliko mi se dopalo da to odonda činim barem nekoliko puta na dan. Uvijek dobro pazim da me moja kći ne vidi… inače bi me odmah zatvorila u ludnicu.   Svećenik je na te riječi bio vrlo ganut. Zatim objasni Josipu kako je ono što čini jako dobro i savjetova mu da to nikada ne prestane činiti. Zatim se pomolio s njim, blagoslovio ga i vratio se u crkvu.   Dva dana kasnije nazvala ga je Josipova kći kako bi mu saopćila da je njezin otac umro. Svećenik je upita: – Je li umro smireno? – Da. Kad ste izašli iz kuće, pozvao me u dva sata poslije podne. – Došla sam k njemu i ugledala ga u njegovom krevetu. Rekao mi je da me puno voli i poljubio me. Izašla sam u kupovinu, a kad sam se nakon sat vremena vratila pronašla sam ga mrtva. Ima tu međutim nešto čudnoga. Izgleda da se malo prije nego je umro digao i približio stolici koja je bila kraj kreveta. Vrativši se, našla sam ga glave naslonjene na stolicu. Što vi mislite o tome? Svećenik, duboko ganut, obrisa suzne oči i odgovori: – O, kad bi bar svi mi mogli tako umrijeti!
Naša La Verna
Ponekad se pitam, Bože, je li stvarno bilo potrebno da Te toliko dugo ne znam? Da Te toliko dugo ne poznajem, ne prepoznajem? Znam da si Ti tu glavni, Oče. Ponekad ja prelako odustanem. Bacim sve ovo izgrađeno nazad u rupu i počinjem ispočetka. Ne kažem da je ispočetka nužno loše, ali kažem da nije ni najbolje. Da se ne trebam sramiti onoga što jesam. Da ne trebam kriti svoje pravo lice, puno nesavršenosti. A Ti, Bože. Ti vidiš te nesavršenosti, i opet me voliš. Tvoje oči vide ravno kroz mene, a nije Te strah ljudske gluposti koju vidiš. Jer znaš da sam slabašna u usporedbi s tobom. Ja, živo biće, i Ti, Stvoritelj. Treba dugo vremena da se shvati Tvoja ogromna ljubav prema meni. Prema svemu. Stvorio si me, a ja svaki dan sve više i više nezahvalna na tome. Previše sam pogrešnih stvari odabrala u životu, pa sve krivim na Tebe. Uporno. Uporno guram dalje, kroz šikaru i draču iz koje me izvučeš, a ja nazad po svom. Magare, magare. Znam, Oče, da je ovo toliko nepovezano, neznatno, nevažno. Ali znam i da Ti uvijek vidiš moje proturječnosti, da znaš da pokušavam. Ali, Bože, ja sam samo čovjek. Jedno malo Ništa. Veliko u Tvojim očima. Zato se i utječem Tebi, da me spasiš od zla koje polako ruši ovaj svijet. Ne daj da sruši i mene. Molim Te.