Brigita Bošnjak: Moj odlazak u klarise je ispunjenje poziva na koji sam pozvana!
Nedjelja, 18. prosinca 2016. | Broj čitanja: 4053
 
 

Potpuno se posvetiti Bogu, slijediti Isusa i reći zbogom svjetovnom životu, upravo je ono što je odlučila dvadesetdvogodišnja Brigita Bošnjak iz Orašca koja će ovih dana ući u 2. franjevački red sestre klarise, zatvoreni red gdje sestre posvećuju svoj život Bogu u strogoj klauzuri.

 

Brigita Bošnjak je rođena na Orašcu, osnovnu školu je završila u Ripcima, srednju školu i tri godine Teološkog studija u Mostaru.

 

Što je bilo presudno za ovakvu odluku?

Već 6 godina sam aktivna u FRAMi i to je jedno od ljepših razdoblja u mom životu. Tu sam osjetila što znači živjeti u bratstvu i prihvaćati svakoga s njegovim pozitivnim i negativnim stvarima. Kroz razne aktivnosti i druženja počela sam otkrivati Božju prisutnost u svom životu. To razdoblje mi je puno pomoglo u otkrivanju životnog poziva.

 

Kada si otkrila poziv i zašto baš klarise?

O pozivu sam počela razmišljati prije otprilike 6 godina. Prva misao mi je došla na klanjanju pred Presvetim Oltarskim Sakramentom. U početku sam bježala od tog poziva koji se pojavio u mom srcu i mislila sam da nikom ništa ne kažem i da će to nestati. Počela sam tražiti momka koji bi imao iste svjetonazore kao i ja, razmišljajući da će taj poziv u meni nestati. No nisam našla takve kakve sam tražila, već potpuno suprotno. Borila sam se s tim mislima tri godine, dok nisam napokon na jednoj misi osjetila da me cijelo vrijeme Bog poziva, da želi da idem za njim. Tada sam mu predala svo život i odlučno rekla “evo me”.

 

Kako si se nosila s tom odlukom?

Mislila sam da će svi problemi nestati kad donesem odluku, ali nije bilo tako. Zbog obiteljske situacije nisam mogla odmah otići u samostan, nego sam morala čekati. U tom razdoblju čekanja pojavio se i poziv za zatvoreni red. Ispočetka sam bježala od tih misli, ali s vremenom sam uvidjela da me Bog stvarno tamo želi i daje mi potpunu slobodu u odluci. Bilo mi je teško odlučiti, naravno, živjeti takvim načinom života, ali uz Božju pomoć uspjela sam se osloboditi svih kušnja i odlučno krenuti Njegovim putem.

 

Što je, dakle, bilo presudno?

U početku sam mislila da ću ići u otvorene sestre, nisam ni pomišljla da ću ići ogdje drugo, ali kako je moj molitveni život rastao, tako se u srcu počela pojavljivati želja za sve većim sjedinjenjem s Bogom, te sam naposljetku odlučila da to mogu ostvariti jedino kao klauzorna sestra.

 

Kaži nam nešto o klarisama.

Sestre klarise su 2. franjevački molitveni red i opredjelile su se za život u klauzuri i potpunoj odvojenosti od svijeta, kako bi što vjernije nasljedovale Krista. Trenutno je u Samostanu u Brestovskom kod Kiseljaku u koji idem, šest sestara, kojima uz svakodnevne obveze i molitvu svakog dana dolaze ljudi da se preporuče u njihove molitve.

 

Kako izgleda jedan dan u samostanu?

Postoji dnevni raspored kojeg se časne pridržavaju. Prva molitva započinje već u pola noći, sestre prekidaju san kako bi molile, zatim ustajanje je u 5,30, a u 6 sati je jutarnja molitva do 7,30, kada je sv. misa. Poslije mise je doručak, a zatim slijedi rad do 11,20 kada je opet molitva. U taj rad spada pečenje hostija, kućanski poslovi i obrađivanje vrta, kao i razgovor i odgovaranje na pitanja osobama koje traže naše savjete i molitvu. Oko 12,15 je ručak, te poslije rekreacija. Od 14 do 15 sati je stroga šutnja, gdje se sestre povlače u svoju sobu na osobnu molitvu, a u 15 sati je zajednička molitva u kapeli. U 16 se nastavlja s radom do 18,30 kada je opet molitva, a poslije večera.

 

Jesu li dozvoljene posjete?

Posjete su dozvoljene, ali mi ne možemo izlaziti iz dvorišta samostana. Moja obitelj me može nazvati, imamo jedan zajednički telefon, mogu me posjetiti, jedino ja ne mogu izlaziti. Slučajevi u kojima je dopušteno izlaziti su rijetki, jedino ako trebamo liječniku, radi produženja osobnih dokumenata, smrt roditelja i dolazak pape u državu.

 

 

Razmišljaš li o tome što te čeka u samostanu?

Kad ljudi čuju za kakav način života sam se odlučila ostaju zaprepašteni i pitaju me kako je moguće da netko može biti sretan u zatvorenom prostoru. Odgovor na to pitanje je za mene jednostavan. Osjetila sam da je to moj poziv, put na koji me Bog poziva i vjerujem da ću biti slobodna, jer znam da sam to svojevoljno odlučila.

 

Kako je na tvoju odluku reagirala tvoja obitelj i prijatelji?

U početku su bili šokirani, pokušali su me odgovoriti od toga, a poslije, kako su uvidjeli da sam uporna, počeli su prihvaćati, poštujući moju odluku.

 

Kako se osjećaš pred odlazak?

Ovih dana pozdravljam se s vanjskim načinom života, s prijateljima, poznanicima, ali sretna sam zbog svoje odluke, osjećam mir u srcu što je najvažnije i što je u biti ispunjenje poziva na koji sam pozvana.


Hoće li ti nedostajati dosadašnji način života?

Istina da se pozdravljam sa svim svjetovnim aktivnostima, poput ispijanja kava u kafićima, svadbi, odlazaka na more, društvenih mreža, koje nas danas toliko okupiraju i ne možemo bez njih, ali to mi ne predstavlja problem. Štoviše, jedva čekam ući u samostan. Već sam se odvojila od svih svjetovnih stvari, jer sam otkrila puno dublji smisao svog odlaska.

 

Je li bilo kušnji?

Naravno da jeste, kušnje su uvijek prisutne, sastavni su dio svakog puta, a posebno ovakvog. Bilo je teških trenutaka, ali sam ih uspjela sve prebroditi zahvaljujući Božjoj milosti koja me nosi.

 

Je li te strah, ipak ideš u nešto nepoznato?

U početku je strah stvarno bio prisutan. Pitala sam se hoću li uspjeti živjeti takvim načinom života, ali sada imam osjećaj da sam pobijedila sve strahove i vjerujem da će mi Bog dati snagu kad god mi bude teško.

 

Što bi poručila mladima?

Mladima bih poručila da se ne boje plivati protiv struje ovoga svijeta, te da u svin životnim odlukama budu ustrajni i uporni, jer samo slijedeći svoje srce mogu stići do cilja na koji ih Bog poziva.

- ramski-vjesnik.ba
 Facebook  Myspace RSS    |   E-mail  Print
Ostali članci:
»Arhiva Fokusa«
Najčitanije novosti
» Obred primanja i obećanja Frame Dubrava
17/04/18 | Čitanja: 607
» Akcija čišćenja Grabovine
15/04/18 | Čitanja: 539
» Naš petak: Grupni sastanak
14/04/18 | Čitanja: 472
» Naš petak: Zabavni sastanak
21/04/18 | Čitanja: 233
Stol riječi
    Jednom je jedan čovjek otišao u brijačnicu kako bi se ošišao i skratio dugačku bradu. Kako je brijač počeo raditi svoj posao, počeli su razgovarati o mnogim stvarima i raznolikim temama iz života. Kad su se u jednom trenutku dotakli teme Boga, brijač je rekao: „Ja ne vjerujem da Bog postoji.”   „Zašto to kažete?”, upitao je čovjek. „Pa samo trebate izaći na ulicu kako bi shvatili da Bog ne postoji. Recite mi, ako Bog postoji, zašto postoji toliko bolesnih ljudi? Zašto postoje napuštena djeca? Da Bog postoji, ne bi bilo ni patnje ni boli. Ne mogu zamisliti milostivog Boga koji bi dopustio sve te okrutne životne stvari.”   Čovjek se zamislio na trenutak, ali nije odgovorio jer nije htio pokrenuti beskonačnu raspravu. Kad je brijač završio svoj posao, čovjek je napustio brijačnicu. Odmah nakon što je napustio brijačnicu, ugleda čovjeka na ulici s dugom, ljepljivom, prljavom kosom i i dugačkom neurednom bradom. Izgledao je prljavo i zapušteno. Čovjek se okrenuo i vratio se u brijačnicu te rekao brijaču: „Znate što? Sada sam uvjeren da brijači ne postoje.” „Kako to možete reći?”, upitao je iznenađeno brijač. “Ja sam ovdje i ja sam brijač. Sad sam radio na vama!” „Ne!”, uzviknuo je čovjek.  „Brijači ne postoje, jer da postoje, ne bi po ulici šetali ljudi s dugom kosom i neurednom bradom, kao što je ovaj čovjek na ulici.” “Ah, ali postoje brijači! Međutim, to je ono što se događa kada ljudi ne dolaze k meni.” “Da, vrlo lijepo ste to rekli.” reče nasmiješeno čovjek i nastavi dalje svojim putem.  
Naša La Verna
 Jutros kao da je sunce drugačije sjalo, kao da su ptice pjevale neku drugačiju skladbu. Pjevale su „Uskrsnuo je“. Uskrsnuo je Sin Boga živoga. Pogledaj, kako je lijepo bilo probuditi se jutros, kako je lijepo danas disati, u svakodnevnici uživati. Ali znaš li zbog čeka sve to imaš? Zaboravljaš li tko te je otkupio? Život nismo zaslužili, život smo dobili po ljubavi. Jesi li ikada zahvalio ili zahvalila Bogu na svemu što imaš? Jeste li mu zahvalili? Prošlo je vrijeme Korizme, vrijeme kušnje, vrijeme odricanja i šutnje. Danas je svanuo novi dan koji ti daje snagu za nastaviti, za sve što te muči izdržati. Podigni glavu i pogledaj Njega, pogledaj onoga koji se ponizio, na križ prikovan bio kako bi ti punim plućima danas disao. Ne daj se obeshrabriti, nemoj odustati. On koji je Bog sve je prošao i bol i patnju, ali danas je uskrsnuo, danas je iz groba ustao. Htio ti je pokazati da možeš izdržati, da smiješ nastaviti, da te čeka nada, nada uskrsnuća. Upamti da je križ jedino što te dovodi do Uskrsa! Bog ti pokazuje da je u križu spas. Križ je nada za tebe, on je šansa koju ne trebaš prokockati. Danas se dogodilo nešto zaista posebno, Kristov grob se otvorio. Shvaćaš li što ti to govori? Ne, nije mrtav, živ je i danas živi. Živ je i u mome i tvome životu brate i sestro, framašu ili framašico, čovječe ma kakvu titulu nosio, danas čuj pjev ptica koje pjevaju: „Uskrsnuo je, Aleluja, Aleluja!“