Biskup Pozaić otvorio Vrata milosrđa u Mariji Bistrici
Utorak, 22. prosinca 2015. | Broj čitanja: 1024
 
 

U pozdravnom govoru na početku obreda otvaranja Vrata milosrđa, mons. Koren je izrazio radost i zahvalnost zbog milosnog događaja Jubileja kojeg je proglasio papa Franjo kao i zahvalnost nadbiskupu zagrebačkom kardinalu Josipu Bozaniću koji je bistričku Baziliku proglasio jubilejskom crkvom. U svom govoru ukazao je na prisutne simbole – dvije zastave sa znakom Jubileja koje su postavljene na pokrajnje kapele sv. Josipa i sv. Katarine, a koje su u procesiji nosili krizmanici bistričke župe; jubilejsku svijeću koja će gorjeti tijekom vremena Jubileja na glavnom oltaru upućujući na Božje svjetlo koje svojim milosrđem ne prestaje rasvjetljavati mrak i obnavljati ranjena ljudska srca, a sama Vrata milosrđa ukrašena su vijencem s pedeset ruža koje podsjećaju na 50. obljetnicu završetka II. Vatikanskog koncila koji je kao Božji dar Crkvi otvorio nove perspektive za nove milosne susrete između Božjeg milosrđa i čovjeka kroz Crkvu i po Crkvi i koji je kao takav trajan izazov.


„Kao Hrvati osobito smo zahvalni Svetom Ocu, papi Franji što je velikog hrvatskog sveca Leopolda Bogdana Mandića proglasio zaštitnikom Jubileja milosrđa. Njegov kip kojeg smo postavili u Baziliku podsjećat će svakoga tko kroči kroz Vrata milosrđa ove Bazilike na najizvrsniji znak Božjeg milosrđa – sakrament svete Ispovijedi, pomirenja i pokore“, rekao je mons. Koren izrazivši radost i zahvalnost što Vrata milosrđa na Bazilici Majke Božje Bistričke otvara biskup mons. Valentin Pozaić „sin bistričke župe koji je u ovoj Bazilici primio prve sakramente te slavio svoju Mladu misu.“


Nakon blagoslova zastava Jubileja i jubilejske svijeće, biskup Pozaić je otvorio Sveta vrata na bistričkoj bazilici. Uslijedilo je euharistijsko slavlje koje su svojim pjevanjem i sviranjem animirali župni zbor i limena glazba te za vrijeme pričesti klapa Kontra iz Splita.


U svojoj homiliji biskup Pozaić je, tumačeći evanđeoski odlomak iz misnih čitanja, rekao kako „od Isusova začeća nova bujica života teče, nezaustavljivo, i uskoro će umiti lice ove naše drage zemlje, lice svakog čovjeka, svakog od nas, na sliku Božju stvorena. Tako postajemo nova Božja stvorenja.“


Podsjetivši na otvorenje Jubileja milosrđa na svetkovinu Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije u Rimu, biskup Pozaić je istaknuo „da ta svetkovina pokazuje način Božjeg djelovanja od praiskona. Nakon grijeha Adama i Eve, Bog nije htio ostaviti čovječanstvo samo i prepušteno na milost i nemilost zlu. Zato je svrnuo svoj pogled na Mariju, svetu i bezgrješnu u ljubavi izabravši je za Majku Otkupitelja čovjeka. Na težinu grijeha – Bog odgovara puninom opraštanja. Milosrđe će biti uvijek veće od svakoga grijeha, i nitko ne će moći postaviti granicu ljubavi Boga koji oprašta.“


Pozvao je na zajedništvo i radost: „Radujmo se Bogu koji je među nama, i koji se raduje što prihvaćamo njegovo milosrđe, i što želimo i nastojimo živjeti u ljubavi s Bogom i našim bližnjima čineći tako svijet malo boljim i malo ljepšim boravkom za čovjeka.Upalili smo četvrtu Adventsku svijeću. Neka ta četvrta adventska svijeća, budnosti, molitve i pjesme, radosti i dobrote, putuje i dalje s nama i obasjava svojim
žarkim plamenom naše staze, i uvede nas u radost Božića.”


Svoju homiliju biskup Pozaić je završio ovim riječima: „Danas mi nismo ovdje slučajno u svetištu Majke Marije, Majke Božje Bistričke. Nosimo u srcu duboke težnje i želje, i mnoge molitve vruće. Uz zagovor Djevice Marije želimo postići ono jedino uistinu važno u našem životu: naći Isusa, susresti Isusa, upoznati Isusa – upravo takvog kakav on jest: naš put, istina, život i sreća. Na putu života Marija sretno vodit zna; uči nas kako da živimo Caritas za sve naše Elizabete i Ivane. To je sveta avantura: živjeti kulturu života. Mi smo danas posjetili Djevicu Mariju. I želimo učiti od nje. Kad Marija nekog posjeti, otvara mu svoje srce, i daruje ljubav, vodi ga u Betlehem. Danas to čini kroz ova sveta Vrata Milosrđa – koja smo otvorili. Neka nam ta vrata budu uvijek otvorena i – blagoslovljena.“


Obraćajući se prisutnim vjernicima, mons. Koren je pred kraj euharistijskog slavlja napomenuo da će se kroz cijelo vrijeme Jubileja svakoga četvrtka, kao poseban jubilejski program, održavati klanjanje Presvetom Oltarskom Sakramentu u bistričkoj bazilici od 19 do 21 sat za vrijeme kojega će biti mogućnost za sakrament Ispovijedi, pomirenja i pokore te razgovora sa svećenikom. Pobožnost klanjanja Euharistijskom Isusu sastojat će se od dva dijela – jednog u tišini i drugog koji će biti animiran.


„Neka ovo sveto vrijeme Jubileja milosrđa ispuni svakog čovjeka, svaku obitelj, našu domovinu i cijeli svijet“, zaključio je mons. Koren. 

- Preuzeto s Bitno.net
 Facebook  Myspace RSS    |   E-mail  Print
Ostali članci:
»Arhiva Fokusa«
Najčitanije novosti
Stol riječi
Usnuo sam san da razgovaram s Bogom... “Dakle, ti bi želio razgovarati sa mnom?” reče Bog. “Ako imaš vremena” rekoh. Bog se nasmiješi. “Moje je vrijeme vječnost. Što si me kanio pitati?” “Što te najviše iznenađuje kod ljudi?” Bog odgovori: “Što im je djetinjstvo dosadno. Žure odrasti, a potom bi željeli ponovno biti djeca. Što troše zdravlje da bi stekli novac, a potom troše novac da bi vratili zdravlje. Što razmišljaju tjeskobno o budućnosti, zaboravljajući sadašnjost. Na taj način ne žive ni u sadašnjosti, ni u budućnosti. Što žive kao da nikada neće umrijeti, a onda umiru kao da nikada nisu živjeli.” Bog me primi za ruku. Ostadosmo na trenutak u tišini. Tada upitah: “Kao roditelj, koje bi životne pouke želio da tvoja djeca nauče?” Osmjehujući se, Bog odgovori: “Da nauče da nikoga ne mogu prisiliti da ih voli. Mogu samo voljeti. Da nauče da nije navrijednije ono što posjeduju, nego tko su u svom životu. Da nauče kako se nije dobro uspoređivati s drugima… Da nauče kako nije bogat onaj čovjek koji najviše ima, nego onaj kojem najmanje treba. Da nauče kako je dovoljno samo nekoliko sekundi da se duboko povrijedi voljeno biće, a potom su potrebne godine da se izliječi. Da nauče opraštati tako da sami opraštaju. Da spoznaju kako postoje osobe koje ih nježno vole, ali to ne znaju izreći, niti pokazati. Da nauče da se novcem može kupiti sve. Osim sreće. Da nauče da dvije osobe mogu promatrati istu stvar, a vidjeti je različito. Da nauče da je pravi prijatelj onaj koji zna sve o njima… a ipak ih voli. Da nauče kako nije uvijek dovoljno da im drugi oproste. Moraju i sami sebi opraštati.” Ljudi će zaboraviti što si rekao. Ljudi će zaboraviti što si učinio. Ali nikada neće zaboraviti kakve si osjećaje u njima pobudio.” 
Naša La Verna
Dragi dnevniče, Znam da sam neodgovorna. Opet tvoje plave korice nisam otvorila danima. Ali, imam ti ispričati mnogo toga. Ovo ljeto je bilo puno dobrih, ali i loših stvari. No, život je svejedno jedna dobra stvar između dvije loše i jedna loša stvar između dvije dobre. Poput valova u moru.   No, prva lekcija koju sam naučila je iščekivanje. Nećeš razumjeti dok ti ne objasnim: Ako vjeruješ da je nešto ili netko zaista tvoj, ili tvoje, ne trebaš se brinuti pri puštanju te stvari. Ono što je Bog odredio za tebe ne treba biti stisnuto u tvom grčevitom zagrljaju ili zatvoreno u kavezu. Ne moraš biti opsjednut time ili se boriti za to, niti se trebaš brinuti da će ti pobjeći. Ako je tvoje, ako je namjenjeno za tebe, budi siguran– tvoje je. Svemogući je to zapisao u knjigu koja se zove Tvoj život. Ali, ako nije za tebe, primjetit ćeš da se, iako pokušavaš, nikada ne uspije zadržati. I na neki način, to je blagoslov. Iako osjetiš kratkotrajnu tugu, shvatiš da ti Otac govori da bolja vremena dolaze, ona visina vala koju sam ti maloprije spomenula. Da Gospodin šalje svoj plan u sobu tvog života. I trebaš napraviti mjesta za njega.   Druga lekcija je samopouzdanje: Nemoj nikad pustiti da ti prijete Ikarom kad govoriš o snovima koji se čine kilometrima daleko. Izmolit ćeš ti već za njih. Nemoj im dopustiti da ti kažu: "Past ćeš poput njega." Da je Bog tu, pomogao bi ti pričvrstiti krila na leđa i pustio bi Ikara da leti pokraj tebe dok gledaš nebeska prostranstva. Ali, ako se odlučiš prkositi ljudima, nemoj Bogu. Ako se odlučiš na križanju života hodati manje prohodnom stazom, moli se. Uzmi zraka i moli trnovitim putem do zvijezda. Trebaš Milost da budeš spreman za ono što slijedi. U ovom godišnjem dobu, bit će uspona i padova. I tisuću prilika da naučiš rasti. Samo se svaki put kad padneš sjeti: Stvoritelj neba, Kreator mora, Otac svake predivne stvari je i tebe napravio i utkao te u sebe. Napravio je visoke planine, široke rijeke, nepregledne prašume. Govori suncu kad treba izaći i zaći, i poklonio ti je sve što ti treba. Život.   Treća lekcija je Ljubav: Činjenica da si još živ da ispričaš priču svog života je znak Njegove Ljubavi (koja je oduvijek bila u tebi) koja raste jačom i jačom svake minute svakog dana, podsjećajući te da postoji način da pređeš svaku teškoću. Polako ćeš početi vjerovati, "Možda, čak sada, dok ovo čitam, postoje skriveni dijelovi moje priče i postoji toliko različitih dijelova mene u tuđim umovima, ali nadam se da su svi protkani Očevom Ljubavlju. Pa čak i da nisu, to me neće skrenuti sa trnovite staze o kojoj sam čitao u drugoj lekciji, da ću ipak završiti tamo gdje trebam biti. Tamo gdje me je Svemogući odredio."   Do sljedećeg puta, dnevniče.   Tvoj Franjin suputnik.