Blagdan Terezije Avilske
Četvrtak, 15. listopada 2015. | Broj čitanja: 777
 
 

Današnja sveta zaštitnica, velika Terezija Avilska ili Terezija od Isusa, karmelićanka i crkvena naučiteljica, rodila se 28. ožujka 1515. u Gotarrenduri kod Ávile (Castilla) kao Teresa Sánchez de Cepeda y Ahumada. Ljupka, vedra i živahna djevojčica, u mladosti je čitala živote svetaca, ali i viteške romane. U karmelićanski red stupila je 1535. u Ávili. Teško je oboljela, zapadala u duševne krize, a u svojim zanosima doživljavala je neobična viđenja i nadahnuća. Premda krhkog zdravlja, bila je žena jakog karaktera, čvrste volje i bistre glave, otvorena, jednostavna, nemirna, neumorna, vedra i duhovita.

 

Kao poduzetna i energična nadstojnica čitav život posvetila je obnovi karmelićanskoga reda i odgoju redovnica. Zajedno sa svetim Ivanom od Križa provela je reformu karmelićana, osnovala 32 nova samostana i organizirala provinciju bosonogih karmelićanki. U brojnim djelima, tiskanima posmrtno, opisala je svoja duhovna i mistična iskustva koja odišu optimizmom, razboritom i umjerenom askezom.

 

U “Knjizi o životu” zabilježila je etape svojega duhovnoga razvitka, pa je to i svojevrsna rasprava o molitvi. “Put savršenosti” asketski je traktat usmjeren na vjerski odgoj redovnica i na borbu protiv reformacije. U svojem najvažnijem djelu “Unutarnji dvorac”, služeći se alegorijskim slikama, sažela je svoja asketska i mistična iskustva i opisala ljudsku dušu kao dvorac s mnogo odaja kroz koje se duša čisti i dolazi do središta gdje se sjedinjuje s Bogom. Sačuvana je i njena vrlo opsežna i zanimljiva korespondencija (oko 400 pisama). Svojim djelima, koja odišu živom imaginacijom, spontanim izričajem i prožeta su čestom uporabom slikovitih pučkih usporedbi, dala je ogroman prilog kršćanskoj duhovnosti i španjolskoj književnosti.

 

Izvanredna žena, bila je mističarka i vidovnjakinja, a istovremeno i vrlo realna i druželjubiva osoba. Bila je svjesna da nismo anđeli nego ljudi i priklanjala se Kristu, u kojem je vidjela Boga, ali i Čovjeka koji može shvatiti ljudske patnje. Naslućujući sve kušnje koje čekaju Crkvu i kršćanstvo sve do dana današnjega, vapila je: “O kršćani, vrijeme je da branite svoga Kralja te da se u tako velikoj zapuštenosti oko njega svrstate! Jer malen je broj vjernih koji ga još okružuje; veliko je naprotiv mnoštvo onih koji slijede Lucifera. No, najgore je što oni koji se prema vani očituju kao Gospodinovi prijatelji, potajno ga iznutra izdaju, tako da on ne nalazi gotovo nikoga na koga bi se mogao osloniti.”

 

Preminula je 4. listopada 1582. u Alba de Tormesu kod Salamance, u samostanu koji je osnovala. Blaženom ju je 1614. proglasio papa Pavao V., svetom 1622. papa Grgur XV., a crkvenom naučiteljicom 1970. papa Pavao VI. Zaštitnica je Španjolske, španjolske vojske, bolesnika (naročito onih koji pate od glavobolje), djece bez roditelja, čipkarica i čipkara, redovnica i redovnika, ljudi koji žude za milošću, ljudi koje ismijavaju zbog pobožnosti, te mnogih naselja, biskupija, župa i crkava širom svijeta i hrvatskih krajeva. 

- Preuzeto s Bitno.net
 Facebook  Myspace RSS    |   E-mail  Print
Ostali članci:
»Arhiva Fokusa«
Najčitanije novosti
Stol riječi
Usnuo sam san da razgovaram s Bogom... “Dakle, ti bi želio razgovarati sa mnom?” reče Bog. “Ako imaš vremena” rekoh. Bog se nasmiješi. “Moje je vrijeme vječnost. Što si me kanio pitati?” “Što te najviše iznenađuje kod ljudi?” Bog odgovori: “Što im je djetinjstvo dosadno. Žure odrasti, a potom bi željeli ponovno biti djeca. Što troše zdravlje da bi stekli novac, a potom troše novac da bi vratili zdravlje. Što razmišljaju tjeskobno o budućnosti, zaboravljajući sadašnjost. Na taj način ne žive ni u sadašnjosti, ni u budućnosti. Što žive kao da nikada neće umrijeti, a onda umiru kao da nikada nisu živjeli.” Bog me primi za ruku. Ostadosmo na trenutak u tišini. Tada upitah: “Kao roditelj, koje bi životne pouke želio da tvoja djeca nauče?” Osmjehujući se, Bog odgovori: “Da nauče da nikoga ne mogu prisiliti da ih voli. Mogu samo voljeti. Da nauče da nije navrijednije ono što posjeduju, nego tko su u svom životu. Da nauče kako se nije dobro uspoređivati s drugima… Da nauče kako nije bogat onaj čovjek koji najviše ima, nego onaj kojem najmanje treba. Da nauče kako je dovoljno samo nekoliko sekundi da se duboko povrijedi voljeno biće, a potom su potrebne godine da se izliječi. Da nauče opraštati tako da sami opraštaju. Da spoznaju kako postoje osobe koje ih nježno vole, ali to ne znaju izreći, niti pokazati. Da nauče da se novcem može kupiti sve. Osim sreće. Da nauče da dvije osobe mogu promatrati istu stvar, a vidjeti je različito. Da nauče da je pravi prijatelj onaj koji zna sve o njima… a ipak ih voli. Da nauče kako nije uvijek dovoljno da im drugi oproste. Moraju i sami sebi opraštati.” Ljudi će zaboraviti što si rekao. Ljudi će zaboraviti što si učinio. Ali nikada neće zaboraviti kakve si osjećaje u njima pobudio.” 
Naša La Verna
Dragi dnevniče, Znam da sam neodgovorna. Opet tvoje plave korice nisam otvorila danima. Ali, imam ti ispričati mnogo toga. Ovo ljeto je bilo puno dobrih, ali i loših stvari. No, život je svejedno jedna dobra stvar između dvije loše i jedna loša stvar između dvije dobre. Poput valova u moru.   No, prva lekcija koju sam naučila je iščekivanje. Nećeš razumjeti dok ti ne objasnim: Ako vjeruješ da je nešto ili netko zaista tvoj, ili tvoje, ne trebaš se brinuti pri puštanju te stvari. Ono što je Bog odredio za tebe ne treba biti stisnuto u tvom grčevitom zagrljaju ili zatvoreno u kavezu. Ne moraš biti opsjednut time ili se boriti za to, niti se trebaš brinuti da će ti pobjeći. Ako je tvoje, ako je namjenjeno za tebe, budi siguran– tvoje je. Svemogući je to zapisao u knjigu koja se zove Tvoj život. Ali, ako nije za tebe, primjetit ćeš da se, iako pokušavaš, nikada ne uspije zadržati. I na neki način, to je blagoslov. Iako osjetiš kratkotrajnu tugu, shvatiš da ti Otac govori da bolja vremena dolaze, ona visina vala koju sam ti maloprije spomenula. Da Gospodin šalje svoj plan u sobu tvog života. I trebaš napraviti mjesta za njega.   Druga lekcija je samopouzdanje: Nemoj nikad pustiti da ti prijete Ikarom kad govoriš o snovima koji se čine kilometrima daleko. Izmolit ćeš ti već za njih. Nemoj im dopustiti da ti kažu: "Past ćeš poput njega." Da je Bog tu, pomogao bi ti pričvrstiti krila na leđa i pustio bi Ikara da leti pokraj tebe dok gledaš nebeska prostranstva. Ali, ako se odlučiš prkositi ljudima, nemoj Bogu. Ako se odlučiš na križanju života hodati manje prohodnom stazom, moli se. Uzmi zraka i moli trnovitim putem do zvijezda. Trebaš Milost da budeš spreman za ono što slijedi. U ovom godišnjem dobu, bit će uspona i padova. I tisuću prilika da naučiš rasti. Samo se svaki put kad padneš sjeti: Stvoritelj neba, Kreator mora, Otac svake predivne stvari je i tebe napravio i utkao te u sebe. Napravio je visoke planine, široke rijeke, nepregledne prašume. Govori suncu kad treba izaći i zaći, i poklonio ti je sve što ti treba. Život.   Treća lekcija je Ljubav: Činjenica da si još živ da ispričaš priču svog života je znak Njegove Ljubavi (koja je oduvijek bila u tebi) koja raste jačom i jačom svake minute svakog dana, podsjećajući te da postoji način da pređeš svaku teškoću. Polako ćeš početi vjerovati, "Možda, čak sada, dok ovo čitam, postoje skriveni dijelovi moje priče i postoji toliko različitih dijelova mene u tuđim umovima, ali nadam se da su svi protkani Očevom Ljubavlju. Pa čak i da nisu, to me neće skrenuti sa trnovite staze o kojoj sam čitao u drugoj lekciji, da ću ipak završiti tamo gdje trebam biti. Tamo gdje me je Svemogući odredio."   Do sljedećeg puta, dnevniče.   Tvoj Franjin suputnik.