Franjevci i misije
Nedjelja, 04. listopada 2009. | Broj čitanja: 2216
 
 

Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći… i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio. (Mt 28,19) Ovu Isusovu rečenicu je sa velikom revnošću odmah prihvatio i sv. Franjo, te s ljubavlju poticao prvu braću da krenu i navijeste Evanđelje onima koji nisu čuli za Isusa. Sam je krenuo među Saracene (područje današnjeg Maroka). U ono vrijeme to je bio pohod koji je mnoge koštao života, a sv. Franjo je jedan od rijetkih koji su preživjeli, dapače sultan Melek el Kamel je slušao sv.Franju i doživio ga kao čovjeka kojemu nema slična kako to navodi Toma Čelanski.

 


Fratri do danas uživaju određene povlastice kada je u pitanju arapski svijet, tako da u Maroku postoji nekoliko samostana u kojima fratri svojom nazočnošću svjedoče kako je bio snažan Franjin pristup, toliko različit i autentičan da su ga i najveći neprijatelji kršćanstva prepoznali kao čovjeka mira.


Nažalost, danas ne znamo načina kako ovu nazočnost pretvorit u dijalog, ali je pohvalno da i jedan naš franjevac, član Bosne Srebrene, fra Ivica Pavlović, već sedam godina kao misionar daje doprinos ovom nastojanju.


Na sreću, za rad u većini afričkih zemalja ne treba nikakav poseban pristup. Dovoljna je franjevačka jednostavnost i poniznost, a prihvaćanje tih jednostavnih i siromašnih ljudi u franjevačkom duhu donosi nevjerojatne rezultate. Fratri danas žive i rade u čak 25 afričkih zemalja.


Naša Hercegovačka franjevačka provincija može biti ponosna na ono što su naši misionari učinili u Kongu i što čine danas čine. Tamo imamo četvoricu braće: fra Filipa Sučića, fra Antu Kutlešu, fra Stojana Zrnu i fra Peru Čuića, svi oni sa velikom ljubavlju nastavljaju djelo u kojem su sudjelovali i pokojni fra Blago Brkić i fra Jozo Vasilj.


Fra Blago je u Africi proveo 25 godina i, uz ostalo, preveo Sveto Pismo na kiluba jezik. Donijeti afričkom narodu Radosnu vijest na afričkom jeziku je neprocjenjivi dar, ali napor koji može podnijeti samo onaj tko je predan, vjeran i uporan kao fra Blago.


Fra Jozo Vasilj je uspio Teološki fakultet u Kinshasi pripojiti Sveučilištu Antonianum u Rimu, te tako omogućio studentima u Kongu da dobiju diplomu koja ima međunarodnu vrijednost. Fra Jozo je bio posebno omiljen među afričkim fratrima pa su ga izabrali i za Provincijala, a kada se vraćao u Hercegovinu mnogi su ga ispratili sa suzama.


Braća u Kongu i dalje neumorno grade crkve, škole, bolnice, a što je još važnije grade svijet nade i ljubavi koji je tako potreban. Ove godine je 40-ta obljetnica naše nazočnosti u Kongu, pa će naša Hercegovačka franjevačka provincija pomoći izgradnju jedne crkve posvećene Uznesenju Blažene Djevice Marije, a s obzirom da je i 800-ta obljetnica našeg reda, onda se i cijela Mostarsko-Duvanjska biskupija ove godine odlučila za akciju Pomozimo crkvu u kongu.


Među prioritetima našeg Reda, kada je u pitanju misijski rad, uvijek je i naša Kustodija u Svetoj zemlji. Posebna pažnja se posvećuje nazočnosti i brizi za Sveta mjesta i Red uvijek nastoji iznova slati mlade fratre da dadnu svoj doprinos studiju i radu u Svetoj zemlji. Postoji nekoliko misijskih projekata novijeg datuma, koji se također dosta potenciraju u Redu, a to su projekt Rusija-Kazahstan i projekt Tajland-Kina.


U radu u Rusiji i Kazahstanu misionari se sureću sa poteškoćama uzrokovanim dugim godinama socijalizma i ateizma, a ni Pravoslavna Crkva ne gleda blagonaklono na misionare koji tamo odlaze, pa je potrebno puno žrtve i strpljenja.


Što se tiče Kine situacija je još gora kada su u pitanju kineske vlasti, tako da se pripreme za rad u Kini obavljaju na Tajlandu, a misionari borave određeno vrijeme u Kini koliko im vlast dopusti pa se vraćaju na Tajland, zanimljivo je da u Kini još uvijek postoje doline gubavaca i da ovaj ekonomski procvat o kojem se govori za velik broj siromašnih ne znači ništa. Veliki doprinos i pomoć radu u Kini daje i Franjevačka provincija iz Južne Koreje koja je dobro organizirana i duhovno jaka, a nastala je zahvaljujući predanom radu fratara iz Baskije u Španjolskoj.


Franjo je na jedinstven način pozivao braću da pođu u prostrani samostan svijeta kako je on to govorio, da ne ostanu zatvoreni i navezani na određeni prostor već da budu darovani, da ne pristanu na light stil života, proročki svjedoče da su mogući bratstvo, malenost i sloboda!


Na lijep način je misiju opisao biskup Helder Camara: Misija znači krenuti, koračati, ostaviti sve, izaći iz samih sebe, slomiti ljusku egoizma koja nas zatvara u naše ja; prestati kružiti oko nas samih kao da smo središte svijeta i života; ne dopustiti da se zatvorimo u probleme malog svijeta kojemu pripadamo: čovječanstvo je veće. Misija uvijek znači krenuti, ali ne znači gutati kilometre. Onda je, osobito, otvoriti se drugima kao braći, otkriti ih i susresti. I ako je da ih susreli i ljubili, potrebno prijeći mora i letjeti nebom, tada misija znači krenuti sve do kraja svijeta. 
 

- fra Drago Vujević - Njegovim stopama/9
 Facebook  Myspace RSS    |   E-mail  Print
Ostali članci:
»Arhiva Fokusa«
Najčitanije novosti
Stol riječi
Usnuo sam san da razgovaram s Bogom... “Dakle, ti bi želio razgovarati sa mnom?” reče Bog. “Ako imaš vremena” rekoh. Bog se nasmiješi. “Moje je vrijeme vječnost. Što si me kanio pitati?” “Što te najviše iznenađuje kod ljudi?” Bog odgovori: “Što im je djetinjstvo dosadno. Žure odrasti, a potom bi željeli ponovno biti djeca. Što troše zdravlje da bi stekli novac, a potom troše novac da bi vratili zdravlje. Što razmišljaju tjeskobno o budućnosti, zaboravljajući sadašnjost. Na taj način ne žive ni u sadašnjosti, ni u budućnosti. Što žive kao da nikada neće umrijeti, a onda umiru kao da nikada nisu živjeli.” Bog me primi za ruku. Ostadosmo na trenutak u tišini. Tada upitah: “Kao roditelj, koje bi životne pouke želio da tvoja djeca nauče?” Osmjehujući se, Bog odgovori: “Da nauče da nikoga ne mogu prisiliti da ih voli. Mogu samo voljeti. Da nauče da nije navrijednije ono što posjeduju, nego tko su u svom životu. Da nauče kako se nije dobro uspoređivati s drugima… Da nauče kako nije bogat onaj čovjek koji najviše ima, nego onaj kojem najmanje treba. Da nauče kako je dovoljno samo nekoliko sekundi da se duboko povrijedi voljeno biće, a potom su potrebne godine da se izliječi. Da nauče opraštati tako da sami opraštaju. Da spoznaju kako postoje osobe koje ih nježno vole, ali to ne znaju izreći, niti pokazati. Da nauče da se novcem može kupiti sve. Osim sreće. Da nauče da dvije osobe mogu promatrati istu stvar, a vidjeti je različito. Da nauče da je pravi prijatelj onaj koji zna sve o njima… a ipak ih voli. Da nauče kako nije uvijek dovoljno da im drugi oproste. Moraju i sami sebi opraštati.” Ljudi će zaboraviti što si rekao. Ljudi će zaboraviti što si učinio. Ali nikada neće zaboraviti kakve si osjećaje u njima pobudio.” 
Naša La Verna
Dragi dnevniče, Znam da sam neodgovorna. Opet tvoje plave korice nisam otvorila danima. Ali, imam ti ispričati mnogo toga. Ovo ljeto je bilo puno dobrih, ali i loših stvari. No, život je svejedno jedna dobra stvar između dvije loše i jedna loša stvar između dvije dobre. Poput valova u moru.   No, prva lekcija koju sam naučila je iščekivanje. Nećeš razumjeti dok ti ne objasnim: Ako vjeruješ da je nešto ili netko zaista tvoj, ili tvoje, ne trebaš se brinuti pri puštanju te stvari. Ono što je Bog odredio za tebe ne treba biti stisnuto u tvom grčevitom zagrljaju ili zatvoreno u kavezu. Ne moraš biti opsjednut time ili se boriti za to, niti se trebaš brinuti da će ti pobjeći. Ako je tvoje, ako je namjenjeno za tebe, budi siguran– tvoje je. Svemogući je to zapisao u knjigu koja se zove Tvoj život. Ali, ako nije za tebe, primjetit ćeš da se, iako pokušavaš, nikada ne uspije zadržati. I na neki način, to je blagoslov. Iako osjetiš kratkotrajnu tugu, shvatiš da ti Otac govori da bolja vremena dolaze, ona visina vala koju sam ti maloprije spomenula. Da Gospodin šalje svoj plan u sobu tvog života. I trebaš napraviti mjesta za njega.   Druga lekcija je samopouzdanje: Nemoj nikad pustiti da ti prijete Ikarom kad govoriš o snovima koji se čine kilometrima daleko. Izmolit ćeš ti već za njih. Nemoj im dopustiti da ti kažu: "Past ćeš poput njega." Da je Bog tu, pomogao bi ti pričvrstiti krila na leđa i pustio bi Ikara da leti pokraj tebe dok gledaš nebeska prostranstva. Ali, ako se odlučiš prkositi ljudima, nemoj Bogu. Ako se odlučiš na križanju života hodati manje prohodnom stazom, moli se. Uzmi zraka i moli trnovitim putem do zvijezda. Trebaš Milost da budeš spreman za ono što slijedi. U ovom godišnjem dobu, bit će uspona i padova. I tisuću prilika da naučiš rasti. Samo se svaki put kad padneš sjeti: Stvoritelj neba, Kreator mora, Otac svake predivne stvari je i tebe napravio i utkao te u sebe. Napravio je visoke planine, široke rijeke, nepregledne prašume. Govori suncu kad treba izaći i zaći, i poklonio ti je sve što ti treba. Život.   Treća lekcija je Ljubav: Činjenica da si još živ da ispričaš priču svog života je znak Njegove Ljubavi (koja je oduvijek bila u tebi) koja raste jačom i jačom svake minute svakog dana, podsjećajući te da postoji način da pređeš svaku teškoću. Polako ćeš početi vjerovati, "Možda, čak sada, dok ovo čitam, postoje skriveni dijelovi moje priče i postoji toliko različitih dijelova mene u tuđim umovima, ali nadam se da su svi protkani Očevom Ljubavlju. Pa čak i da nisu, to me neće skrenuti sa trnovite staze o kojoj sam čitao u drugoj lekciji, da ću ipak završiti tamo gdje trebam biti. Tamo gdje me je Svemogući odredio."   Do sljedećeg puta, dnevniče.   Tvoj Franjin suputnik.