Zaređen novi krčki biskup Ivica Petanjak
Ponedjeljak, 23. ožujka 2015. | Broj čitanja: 674
 
 

Tijekom euharistijskoga slavlja s obredom biskupskoga ređenja franjevac kapucin mons. Ivica Petanjak zaređen je u nedjelju 22. ožujka u krčkoj katedrali Uznesenja Marijina za krčkoga biskupa. Zaredio ga je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, a suzareditelji su bili apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj Alessandro D'Errico i dosadašnji krčki biskup Valter Župan.


Za oltarom krčke katedrale okupilo se 35 biskupa, među kojima su bili gotovo svi hrvatski biskupi, njih 22, petorica iz Bosne i Hercegovine, trojica iz Slovenije, dvojica iz Srbije, jedan iz Crne Gore, a na ređenje je došao i prijatelj mons. Petanjka grčki biskup Jannis Spiteris. Slavlju su prisustvovali roditelji i rodbina novoga krčkog biskupa, hodočasnici, brojni provincijali i provincijalke, svećenici, redovnici i redovnice, izaslanik Predsjednice Republike Erik Fabijanić, predsjednik Hrvatskoga sabora Josip Leko te gradonačelnici i načelnici s područja krčke biskupije.


Sve nazočne uvodno je pozdravio dosadašnji krčki biskup, a sadašnji apostolski administrator mons. Valter Župan, koji je svome nasljedniku poručio da ga starodrevna krčka biskupija dočekuje s ponosom te da slavlje biskupskoga ređenja nagovješćuje budućnost građenu na solidnoj prošlosti. „Današnjim danom garant te budućnosti postajete Vi, dragi imenovani biskupe Ivica. Ne boj se, budi junak! Ivica, ne boj se! Biskupe, ne bojte se. Vi ovim danom postajete duhovni stup krčke Crkve.“, ohrabrio je mons. Petanjka njegov prethodnik Valter Župan.


U središnjem dijelu slavlja, obredu biskupskoga ređenja, nakon predstavljanja izabranika te čitanja apostolskog naloga i pristanka svih za izbor biskupa, kardinal Josip Bozanić izrekao je homiliju u kojoj je podsjetio na neprekinutost slijeda biskupa po kojima se prenosi crkvena predaja te da „sam Krist Isusovom mudrošću i razborom vodi narod Božji na zemaljskom hodočašću“. Novoga krčkog biskupa kardinal Bozanić povjerio je zagovoru bl. Alojzija Stepinca i poručio mu: „Prepusti Gospodinu putove svoje da donosiš plodove Njegove. I Tebe Gospodin Isus poziva iz Hrvatske kapucinske provincije svetog Leopolda Bogdana Mandića, kojoj si do sada pripadao. On te šalje i povezuje najsvetijim vezom s vjernicima na sjevernojadranskim otocima: Rabu i Pagu, Lošinju, Iloviku, Susku, Unijama i Srakanama, Cresu i Krku.“ Zareditelj mons. Petanjka podsjetio je na poziv pape Franje na „misionarski izlazak“ kršćana, crkvene zajednice i čitave Crkve i važnost naviještanja Evanđelja svima, u svim mjestima, u svim okolnostima, bez oklijevanja, nevoljkosti i straha: „I ova drevna Krčka Crkva pozvana je danas na tu misijsku radost pod vodstvom biskupa Ivice u zajedništvu klera i Božjega naroda.“


Nakon homilije mons. Petanjak obećao je da će vjerno i ustrajno propovijedati Kristovo evanđelje, čuvati poklad vjere čistim i cjelovitim, graditi Crkvu i iskazivati posluh papi u jedinstvu sa zborom biskupa, brinuti se za Božji narod, biti milosrdan prema siromasima i svima koji oskudijevaju te kao pastir tražiti zalutale ovce. Nakon litanija Svih svetih uslijedilo je polaganje ruku i molitva ređenja u kojoj se molilo: „Podaj, Oče, poznavaoče srdaca, ovom svome sluzi kojega si izabrao za biskupstvo, da pase tvoje sveto stado i da besprijekorno vrši službu vrhovnog svećeništva služeći ti danju i noću.“ Potom je glavni zareditelj pomazao glavu novome biskupu svetim uljem krizme, predao mu evanđelistar, na ruku mu stavio prsten, a na glavu mitru i predao mu pastirski štap. Dugim aplauzom vjernici su u krčkoj katedrali pozdravili novoga krčkog biskupa, a potom su mu svi biskupi čestitali cjelovom mira.


Misu je nakon završetka obreda biskupskoga ređenja nastavio predslaviti novi krčki biskup Ivica Petanjak. Na kraju mise s biskupskim ređenjem nakon svečanoga himna „Tebe Boga hvalimo“ novome krčkom biskupu dobrodošlicu je poželio predsjednik HBK zadarski nadbiskup Želimir Puljić govoreći o biskupskom poslanju: „Uz hitan poziv da se izveze na pučinu i 'na periferije', njegovo je poslanje prepoznatljivo u onoj Pavlovoj preporuci učeniku Timoteju: 'Propovijedaj kori, prijeti, opominji, bilo zgodno bilo zgodno ili nezgodno; posvećuj i upravljaj'. Jer biskup nije 'privatni vjernik, već javni svjedok'.“


Uime krčkog Stolnog kaptola, svećenika, đakona, redovnika i redovnica, te svećeničkih kandidata Krčke biskupije čestitku je uputio prepozit Franjo Velčić.

Predsjednik Pokreta za život Krčke biskupije Šime Paparić čestitku biskupu Petanjku izrekao je u ime svih vjernika laika Krčke biskupije.

Novozaređeni biskup Ivica Petanjak održao je nastupni govor na početku kojega je zahvalio Bogu što se „poslužio jednim malim redovnikom i svećenikom i doveo ga u ovu otočnu biskupiju“ koja je kako je rekao „po promislu Božjem povezala kontinentalnu i primorsku Hrvatsku“. Novi krčki biskup posvjedočio je da je prošloga ljeta, kad ga je provincijalni ministar pitao bi li pošao u Osijek za gvardijana samostana mislio da je Osijek „njegova Galileja“ i „kraj njegovih putova“, „kraj do kojega je trebalo stići“, a pokazalo se da je Osijek bio najkraće boravište mons. Petanjka, a on je u tome otkrio ljepotu i domišljatost Božjega odgoja. „Za mene krčka biskupija postaje početak potpuno novog života i novog poslanja. Ona postaje početak avanture ponovnog prepuštanja Gospodinu putova svojih… Nek se naš dobri Otac nebeski smiluje svima onima koji su 'umiješali svoje prste' u ovo biskupsko imenovanje i misle da sam ja prikladan za taj novi početak.“


Novozaređeni biskup zahvalio je svim nadbiskupima i biskupima iz domovine i inozemstva, predstavnicima vlasti, roditeljima i mnogobrojnoj rodbini, a pozdravio je i svu redovničku braću Hrvatske kapucinske provincije: „Promatram ovo biskupsko imenovanje i kao priznanje mojoj redovničkoj braći od kojih su neki sav svoj život posvetili Isusu Kristu i Crkvi u Hrvata, a trpjeli su za Crkvu i od Crkve. Zahvalan njima, ponosan i ponizan pred tolikom ljubavi, ulazim u njihov trud.“

Biskup Petanjak zahvalio je svojoj rodnoj župi sv. Mihaela iz Drenja i prisjetio se Zrina i njegove patničke povijesti iz kojeg izrastaju njegovi obiteljski korijeni. Osvrnuo se na razdoblje od imenovanja do biskupskoga ređenja: „U ova dva mjeseca sam na svojoj koži osjetio što redovnik, svećenik i biskup znače hrvatskom čovjeku vjernom Bogu i Katoličkoj Crkvi. Vaša ljubav prema meni otkrila mi je koliko ima dobra u vašim srcima i u ovome svijetu. Nakon ove spoznaje promatram ovu moju novu službu samo na jedan jedini način: svi ste vi sa mnom postali biskup, jer bez vas ne bi bilo ni mene. I da nije vas, tko bih bio ja?“


Biskup krčki u govoru se obratio svećenicima, đakonima i bogoslovima krčke biskupije: „Kad sam prije deset dana došao u ovaj grad i biskupiju nisam dovezao auto, niti sam dopremio ormare i pokućstvo. Došao sam u svome redovničkom habitu, uz nešto osobnih stvari i nešto više knjiga. Ne mogu vam ponuditi ono što nisam i ono što nemam. Ova biskupija nije moje vlasništvo. Nisam ja njezin gospodar. Nitko nije postao kršćanin radi mene. Ovo je biskupija Isusa Krista, a ja sam jedan od radnika na njivi Gospodnjoj. Mogu dati samo ono što jesam i što imam.“

Redovnički život proveden u trudu oko izgrađivanja samostanske zajednice i duhovne skrbi za vjernike nerazdruživo je vezan uz identitet biskupa Ivice Petanjka, kako je sam istaknuo. Zbog toga je obećao da će kao biskup uložiti svoje napore da izgradi što bolje odnose sa svećenicima, redovnicima i redovnicama: „Želim da svatko od vas tko uđe u ovaj grad, uđe u biskupski dom kao u svoju kuću, jer to je i vaša kuća. Želim da me doživite kao svoga brata budući da i ja vas doživljavam kao svoju braću. Žarko bih želio da naši susreti budu otvoreni, spontani, bratski i prijateljski.“


Pri kraju govora biskup Petanjak je rekao: „Dragi prijatelji! Uvjeren sam da ovo biskupsko ređenje neće podignuti zid između mene i vas. Broj mobitela imate, elektronska pošta vam je poznata, a kad naučim adresu stanovanja i broj telefona, javit ću vam. Sad vidite gdje stanujem. Nemojte doći, a da me zaobiđete“, a govor je zaključio pozivom: „Zajedničkim snagama izgradimo civilizaciju ljubavi koja će se temeljiti na Kristovom evanđelju.“


Geslo novoga krčkog biskupa je „Prepusti Gospodinu putove svoje“ (Ps 37), a biskupski grb sadrži četiri simbola: mučeništva svetog Kvirina sisačkog, biskupa i zaštitnika Krčke biskupije; pšenicu s tri klasa, koja simbolizira Presveto Trojstvo, euharistiju i Slavoniju u kojoj je novi biskup rođen; vinovu lozu.


Na kraju misnoga slavlja novozaređeni biskup u pratnji dvojice zareditelja prošao je krčkom katedralom i podijelio blagoslov. 

- Preuzeto s laudato.hr
 Facebook  Myspace RSS    |   E-mail  Print
Ostali članci:
»Arhiva Fokusa«
Najčitanije novosti
Stol riječi
Usnuo sam san da razgovaram s Bogom... “Dakle, ti bi želio razgovarati sa mnom?” reče Bog. “Ako imaš vremena” rekoh. Bog se nasmiješi. “Moje je vrijeme vječnost. Što si me kanio pitati?” “Što te najviše iznenađuje kod ljudi?” Bog odgovori: “Što im je djetinjstvo dosadno. Žure odrasti, a potom bi željeli ponovno biti djeca. Što troše zdravlje da bi stekli novac, a potom troše novac da bi vratili zdravlje. Što razmišljaju tjeskobno o budućnosti, zaboravljajući sadašnjost. Na taj način ne žive ni u sadašnjosti, ni u budućnosti. Što žive kao da nikada neće umrijeti, a onda umiru kao da nikada nisu živjeli.” Bog me primi za ruku. Ostadosmo na trenutak u tišini. Tada upitah: “Kao roditelj, koje bi životne pouke želio da tvoja djeca nauče?” Osmjehujući se, Bog odgovori: “Da nauče da nikoga ne mogu prisiliti da ih voli. Mogu samo voljeti. Da nauče da nije navrijednije ono što posjeduju, nego tko su u svom životu. Da nauče kako se nije dobro uspoređivati s drugima… Da nauče kako nije bogat onaj čovjek koji najviše ima, nego onaj kojem najmanje treba. Da nauče kako je dovoljno samo nekoliko sekundi da se duboko povrijedi voljeno biće, a potom su potrebne godine da se izliječi. Da nauče opraštati tako da sami opraštaju. Da spoznaju kako postoje osobe koje ih nježno vole, ali to ne znaju izreći, niti pokazati. Da nauče da se novcem može kupiti sve. Osim sreće. Da nauče da dvije osobe mogu promatrati istu stvar, a vidjeti je različito. Da nauče da je pravi prijatelj onaj koji zna sve o njima… a ipak ih voli. Da nauče kako nije uvijek dovoljno da im drugi oproste. Moraju i sami sebi opraštati.” Ljudi će zaboraviti što si rekao. Ljudi će zaboraviti što si učinio. Ali nikada neće zaboraviti kakve si osjećaje u njima pobudio.” 
Naša La Verna
Dragi dnevniče, Znam da sam neodgovorna. Opet tvoje plave korice nisam otvorila danima. Ali, imam ti ispričati mnogo toga. Ovo ljeto je bilo puno dobrih, ali i loših stvari. No, život je svejedno jedna dobra stvar između dvije loše i jedna loša stvar između dvije dobre. Poput valova u moru.   No, prva lekcija koju sam naučila je iščekivanje. Nećeš razumjeti dok ti ne objasnim: Ako vjeruješ da je nešto ili netko zaista tvoj, ili tvoje, ne trebaš se brinuti pri puštanju te stvari. Ono što je Bog odredio za tebe ne treba biti stisnuto u tvom grčevitom zagrljaju ili zatvoreno u kavezu. Ne moraš biti opsjednut time ili se boriti za to, niti se trebaš brinuti da će ti pobjeći. Ako je tvoje, ako je namjenjeno za tebe, budi siguran– tvoje je. Svemogući je to zapisao u knjigu koja se zove Tvoj život. Ali, ako nije za tebe, primjetit ćeš da se, iako pokušavaš, nikada ne uspije zadržati. I na neki način, to je blagoslov. Iako osjetiš kratkotrajnu tugu, shvatiš da ti Otac govori da bolja vremena dolaze, ona visina vala koju sam ti maloprije spomenula. Da Gospodin šalje svoj plan u sobu tvog života. I trebaš napraviti mjesta za njega.   Druga lekcija je samopouzdanje: Nemoj nikad pustiti da ti prijete Ikarom kad govoriš o snovima koji se čine kilometrima daleko. Izmolit ćeš ti već za njih. Nemoj im dopustiti da ti kažu: "Past ćeš poput njega." Da je Bog tu, pomogao bi ti pričvrstiti krila na leđa i pustio bi Ikara da leti pokraj tebe dok gledaš nebeska prostranstva. Ali, ako se odlučiš prkositi ljudima, nemoj Bogu. Ako se odlučiš na križanju života hodati manje prohodnom stazom, moli se. Uzmi zraka i moli trnovitim putem do zvijezda. Trebaš Milost da budeš spreman za ono što slijedi. U ovom godišnjem dobu, bit će uspona i padova. I tisuću prilika da naučiš rasti. Samo se svaki put kad padneš sjeti: Stvoritelj neba, Kreator mora, Otac svake predivne stvari je i tebe napravio i utkao te u sebe. Napravio je visoke planine, široke rijeke, nepregledne prašume. Govori suncu kad treba izaći i zaći, i poklonio ti je sve što ti treba. Život.   Treća lekcija je Ljubav: Činjenica da si još živ da ispričaš priču svog života je znak Njegove Ljubavi (koja je oduvijek bila u tebi) koja raste jačom i jačom svake minute svakog dana, podsjećajući te da postoji način da pređeš svaku teškoću. Polako ćeš početi vjerovati, "Možda, čak sada, dok ovo čitam, postoje skriveni dijelovi moje priče i postoji toliko različitih dijelova mene u tuđim umovima, ali nadam se da su svi protkani Očevom Ljubavlju. Pa čak i da nisu, to me neće skrenuti sa trnovite staze o kojoj sam čitao u drugoj lekciji, da ću ipak završiti tamo gdje trebam biti. Tamo gdje me je Svemogući odredio."   Do sljedećeg puta, dnevniče.   Tvoj Franjin suputnik.