Preminuo fra Zvjezdan Linić: Mnoštvo vjernika stiže u Kuću susreta Tabor
Subota, 07. prosinca 2013. | Broj čitanja: 1457
 
 

U Zagrebu je, nakon teške bolesti, u 73. godini preminuo fra Zvjezdan Linić. Mnoštvo vjernika stiglo je u Kuću susreta Tabor gdje je pred oltarom položen lijes ovog najpoznatijeg hrvatskog karizmatika.

 

Na Facebook stranici Kuće susreta Tabor rano jutros je objavljeno:

"Draga braćo i sestre, danas u subotu 7. prosinca 2013. godine, okrijepljen svetim sakramentima, blago je u Gospodinu preminuo naš brat fra Zvjezdan Linić u 73. godini života, 56. redovništva i 47. svećeništva.

O sprovodnim obredima javit ćemo Vam naknadno.

Pokoj vječni, daruj mu, Gospodine, i svjetlost vječna svijetlila mu. Počivao u miru Božjem!"

 

 

Vjernici stižu u Kuću susreta Tabor

Otkad se saznalo za tužnu vijest, vjernici u suzama stižu u Kuću susreta Tabor. Zahvalni su pateru Liniću što im je poogao u teškim trenucima, a mnoge izliječio. 'Dobili smo novog zagovornika na nebu', poručuju.

Lijes fra Zvjezdana je izložen pred oltarom u kapelici Sv. Franje.

 

Sprovod u srijedu

Sprovod će biti u srijedu na franjevačkom groblju u Samoboru, a u utorak u 18h će u kapelici Sv. Franje biti misa i bdijenje.

 

 

Teška bolest

Podsjetimo, nakon što mu je pozlilo fra Zvjezdan Linić je 6.ožujka primljen u bolnicu. Tada su mu pronađene tumorske tvorbe te su liječnici ubrzo započeli s terapijom zračenjem te kemoterapijom. Iz bolnice je bio pušten na kućnu njegu.

Da se fra Zvjezdan odlično nosio s teškom bolešću svjedočili su njegovi liječnici, a svakodnevno ga je u Taboru posjećivao njegov osobni liječnik dr. Slavko Lovasić. Brojni njegovi suradnici svakodnevno brinuli su za njega, a najviše njegova sestra Neda, koja je posljednjih mjeseci danonoćno bdjela uz svoga brata.

'Ovo je njegova najveća duhovna obnova. Naime, stotine i tisuće ljudi mole za njega otkako se razbolio. I nikako ne prestaju. Završe jednu devetnicu pa započnu drugu', rekla nam je njegova sestra Neda za jednog od naših nedavnih susreta.

Fra Zvjezdan Linić utemeljio je Kuću susreta Tabor u Samoboru, koja je postala središte duhovnih obnova i seminara koje je on vodio. Kroz Tabor godišnje bi prolazilo oko 25.000 vjernika iz cijele Hrvatske.

 

 

Pismo fra Zvjezdana Linića iz svibnja ove godine

U svibnju je na Facebook stranici Kuće susreta Tabor objavljeno njegovo pismo:

"Dugujem svim prijateljima Tabora, svim čitateljima biltena i svima koji me prate iz prve ruke nekoliko riječi u vezi moje bolesti, liječenja, budućnosti.

Ja imam 72 godine života. Smatram to već čudom Božjim, a pogotovo da mogu intenzivno raditi za Kraljevstvo Božje na način kako su mi to poglavari omogućili u zadnjih 16 godina u Kući susreta TABOR. Bogu sam zahvalan za sve godine moga svećeništva, a osobito za ove zadnje godine. Prema tome od Gospodina kao dar prepoznajem radosti dubokih susreta u vjeri, mogućnost svjedočenja, svaki susret u molitvi s pojedincima, svaku ispovijed, sve! Prihvaćam od Gospodina zdravlje, umor, bolest: sve se pretvara u milost Božju.

Sadašnja situacija: Početkom ožujka moj lokalni doktor koji redovito brine za moje zdravlje već godinama primijetio je intenzivniji umor i predložio je bolnički boravak zbog intenzivnijih pregleda. U KBC 'Sestre milosrdnice' u Vinogradskoj primljen sam i tamo boravio 10 dana. Bio sam okružen izuzetnom pažnjom, praćen vrlo profesionalno. Obavio puno pregleda i bio pod aparatima. Ja se volim našaliti: kad odeš na takve pretrage, liječnici moraju nešto naći. No, oni su se iskreno trudili da mi pomognu ako je stanje gdje oni to mogu. Našli su ne baš bezazlenu dijagnozu u glavi tumorozne naravi koja zahtijeva hitnu i radikalnu intervenciju. Oni to zovu 'Glioblastioncerebri' tumorozno. A možda sam i nešto krivo napisao. Svakako glavni koji tu kliniku vodi, dr. Rotim mi je rekao da je ozbiljno. On je u tom pogledu više operater, ali je sam predložio, zbog svega što on vidi iz nalaza, da bi bilo bolje odmah zračenje i kemoterapiju da se vidi može li se držati pod kontrolomi može li se smanjiti. I tako sam krenuo u terapiju i evo za par dana nadam se da ću završiti prvu udarnu terapiju: 30 radio zračenja i paralelno s time pijem u tabletama kemoterapiju. Izdržavam dobro, a na kraju će napraviti kontrolu i reći daljnju strategiju liječenja. Moram reći da sam izuzetno dirnut njihovom brigom, osobnim pristupom, ljubavlju. Jako vjerujem našim liječnicima. Molim Boga za njih, a i vi kad molite za mene molite i za njih da im Bog da svjetlo, pomoć u radu, snagu (a možda i čvršću vjeru!).

Internetom, osobito na Facebooku lutaju svemoguće izjave. Zadnja je da sam čudesno ozdravio. To nije iz mog izvora. Ja vjerujem. Ja se osjećam prilično dobro, ali fizički malo umorno jer sam oslabio 12 kg. I držim Isusa za ruku (pazite, ne doslovno fizički nego srcem!). Ali želim da liječnici potvrde moje ozdravljenje i znam da je onda to čudo Božje ljubavi. Prema tome 'stanovite glasine' da sam se rušio, da sam padao, da sam operiran, da sam ozdravio nisu od mene niti odgovaraju istini: ne volim da netko ni u ime svoje neke karizme spoznaje širi to kao od Duha Svetoga.

A nešto najljepše u mojoj priči ste mnogi od vas: dobivam tisuće poruka po svim elektroničkim pomagalima da se mole za mene; dobivam divne kratke i dulje molitve; dobivam izjave ljubavi i ohrabrenja. Svijet je pun ljubavi i ta spoznaja me grije i osjećam silnu zahvalnost za sve vas. Nemoguće je ne biti zdrav i veseo, zahvalan i pun nade pored svih vas. Vi ste moja logistika pred Bogom. Hvala vam. Zato sam odlučio nastaviti redovito raditi na Taboru s duhovnim obnovama jer to mi je najbolja terapija. Dođite! U ovom biltenu imate programe do Velike Gospe i malo dalje. Volim vas i blagoslivljam.

fra Zvjezdan Tabor, svibanj 2013."

- Dnevnik.hr
 Facebook  Myspace RSS    |   E-mail  Print
Ostali članci:
»Arhiva Fokusa«
Najčitanije novosti
Stol riječi
Usnuo sam san da razgovaram s Bogom... “Dakle, ti bi želio razgovarati sa mnom?” reče Bog. “Ako imaš vremena” rekoh. Bog se nasmiješi. “Moje je vrijeme vječnost. Što si me kanio pitati?” “Što te najviše iznenađuje kod ljudi?” Bog odgovori: “Što im je djetinjstvo dosadno. Žure odrasti, a potom bi željeli ponovno biti djeca. Što troše zdravlje da bi stekli novac, a potom troše novac da bi vratili zdravlje. Što razmišljaju tjeskobno o budućnosti, zaboravljajući sadašnjost. Na taj način ne žive ni u sadašnjosti, ni u budućnosti. Što žive kao da nikada neće umrijeti, a onda umiru kao da nikada nisu živjeli.” Bog me primi za ruku. Ostadosmo na trenutak u tišini. Tada upitah: “Kao roditelj, koje bi životne pouke želio da tvoja djeca nauče?” Osmjehujući se, Bog odgovori: “Da nauče da nikoga ne mogu prisiliti da ih voli. Mogu samo voljeti. Da nauče da nije navrijednije ono što posjeduju, nego tko su u svom životu. Da nauče kako se nije dobro uspoređivati s drugima… Da nauče kako nije bogat onaj čovjek koji najviše ima, nego onaj kojem najmanje treba. Da nauče kako je dovoljno samo nekoliko sekundi da se duboko povrijedi voljeno biće, a potom su potrebne godine da se izliječi. Da nauče opraštati tako da sami opraštaju. Da spoznaju kako postoje osobe koje ih nježno vole, ali to ne znaju izreći, niti pokazati. Da nauče da se novcem može kupiti sve. Osim sreće. Da nauče da dvije osobe mogu promatrati istu stvar, a vidjeti je različito. Da nauče da je pravi prijatelj onaj koji zna sve o njima… a ipak ih voli. Da nauče kako nije uvijek dovoljno da im drugi oproste. Moraju i sami sebi opraštati.” Ljudi će zaboraviti što si rekao. Ljudi će zaboraviti što si učinio. Ali nikada neće zaboraviti kakve si osjećaje u njima pobudio.” 
Naša La Verna
Dragi dnevniče, Znam da sam neodgovorna. Opet tvoje plave korice nisam otvorila danima. Ali, imam ti ispričati mnogo toga. Ovo ljeto je bilo puno dobrih, ali i loših stvari. No, život je svejedno jedna dobra stvar između dvije loše i jedna loša stvar između dvije dobre. Poput valova u moru.   No, prva lekcija koju sam naučila je iščekivanje. Nećeš razumjeti dok ti ne objasnim: Ako vjeruješ da je nešto ili netko zaista tvoj, ili tvoje, ne trebaš se brinuti pri puštanju te stvari. Ono što je Bog odredio za tebe ne treba biti stisnuto u tvom grčevitom zagrljaju ili zatvoreno u kavezu. Ne moraš biti opsjednut time ili se boriti za to, niti se trebaš brinuti da će ti pobjeći. Ako je tvoje, ako je namjenjeno za tebe, budi siguran– tvoje je. Svemogući je to zapisao u knjigu koja se zove Tvoj život. Ali, ako nije za tebe, primjetit ćeš da se, iako pokušavaš, nikada ne uspije zadržati. I na neki način, to je blagoslov. Iako osjetiš kratkotrajnu tugu, shvatiš da ti Otac govori da bolja vremena dolaze, ona visina vala koju sam ti maloprije spomenula. Da Gospodin šalje svoj plan u sobu tvog života. I trebaš napraviti mjesta za njega.   Druga lekcija je samopouzdanje: Nemoj nikad pustiti da ti prijete Ikarom kad govoriš o snovima koji se čine kilometrima daleko. Izmolit ćeš ti već za njih. Nemoj im dopustiti da ti kažu: "Past ćeš poput njega." Da je Bog tu, pomogao bi ti pričvrstiti krila na leđa i pustio bi Ikara da leti pokraj tebe dok gledaš nebeska prostranstva. Ali, ako se odlučiš prkositi ljudima, nemoj Bogu. Ako se odlučiš na križanju života hodati manje prohodnom stazom, moli se. Uzmi zraka i moli trnovitim putem do zvijezda. Trebaš Milost da budeš spreman za ono što slijedi. U ovom godišnjem dobu, bit će uspona i padova. I tisuću prilika da naučiš rasti. Samo se svaki put kad padneš sjeti: Stvoritelj neba, Kreator mora, Otac svake predivne stvari je i tebe napravio i utkao te u sebe. Napravio je visoke planine, široke rijeke, nepregledne prašume. Govori suncu kad treba izaći i zaći, i poklonio ti je sve što ti treba. Život.   Treća lekcija je Ljubav: Činjenica da si još živ da ispričaš priču svog života je znak Njegove Ljubavi (koja je oduvijek bila u tebi) koja raste jačom i jačom svake minute svakog dana, podsjećajući te da postoji način da pređeš svaku teškoću. Polako ćeš početi vjerovati, "Možda, čak sada, dok ovo čitam, postoje skriveni dijelovi moje priče i postoji toliko različitih dijelova mene u tuđim umovima, ali nadam se da su svi protkani Očevom Ljubavlju. Pa čak i da nisu, to me neće skrenuti sa trnovite staze o kojoj sam čitao u drugoj lekciji, da ću ipak završiti tamo gdje trebam biti. Tamo gdje me je Svemogući odredio."   Do sljedećeg puta, dnevniče.   Tvoj Franjin suputnik.