Papa Franjo: Crkva, poput Isusa, treba uvijek biti radosna
Petak, 06. prosinca 2013. | Broj čitanja: 964
 
 

 Crkva, poput Isusa, treba uvijek biti radosna – ustvrdio je papa Franjo na svetoj misi u kapeli doma Sveta Marta. Isto je tako podvukao da je Crkva, svojoj djeci, pozvana prenositi Gospodinovu radost; radost koja daruje istinski mir. Mir i radost – dva su pojma na kojima je Papa oslonio svoju propovijed. U knjizi proroka Izaije opažamo želju za mirom, koju svi u sebi imamo. Mir koji nas – kako kaže Izaija – vodi k Mesiji. U Evanđelju možemo donekle naslutiti Isusovu dušu; njegovo Srce koje je radosno.


Stalno zamišljamo Isusa kako propovijeda, ozdravlja, kako hodi i izlazi na ulice, pa i na Posljednjoj večeri… Ali nemamo ga običaj vidjeti ga kao radosna i kako se smije. Isus je bio radostan; prožet radošću. U svojoj intimnoj povezanosti s Ocem: „Uskliknu Isus u Duhu Svetom i slavu dade Ocu“ – kazao je Papa, parafrazirajući Evanđelje. To je njegova nutarnja radost, koju i nama posreduje.

I ta radost – kazao je – istinski je mir: nije dakle nekakav statični, tihi mir… – Ne; kršćanski je mir radostan, jer je radostan i naš Gospodin. Radostan je i kad razgovara s Ocem. On toliko ljubi Oca, da bez radosti, o Njemu ne može govoriti. Naš je Bog radostan – kazao je papa Franjo – i Isus je htio da njegova Zaručnica – Crkva, također bude radosna.

Crkvu se ne može zamisliti bez radosti, a radost Crkve je ovo: naviještati Isusovo Ime. Reći: On jest Gospodin. Moj je Zaručnik, Gospodin i Bog. On nas spašava i s nama hodi. To je radost Crkve, koja u svojoj radosti Zaručnice, postaje majkom. Pavao VI. je kazao da je radost Crkve naviještati Evanđelje; ići naprijed i govoriti svima o svom Zaručniku. Također, ovu radost prenositi novoj djeci koju rađa; i koju odgaja.

Kontemplirajmo mir o kojemu Izaija kaže da je mir koji je tako pokretan; koji je mir radosti i hvale; takoreći: bučan mir u slavljenju; plodan u novoj djeci. Mir koji – kako kaže Papa – dolazi upravo iz radosne hvale upućene Trojstvu te iz evangeliziranja drugih naroda, govoreći im o Isusu. Mir i radost: Tako ti se svidjelo, da se ne objaviš mudrima, nego malenima – kazao je Sveti Otac, ponavljajući donekle Isusove riječi.

Pa i u ozbiljnim stvarima, Isus je radostan; Crkva je radosna. I treba biti radosna pa i u svome udovištvu – kazao je papa Franjo – jer Crkva je djelomično udovica u iščekivanju svog Zaručnika da se vrati. I u svome udovištvu, dakle, Crkva je radosna u svojoj nadi. Neka nam Gospodin svima podari ovu radost; Isusovu radost slavljenja Boga u Duhu (Svetomu). Radost naše Majke Crkve u evangeliziranju i naviještanju njezinoga Zaručnika.

 

- bitno.net
 Facebook  Myspace RSS    |   E-mail  Print
Ostali članci:
»Arhiva Fokusa«
Najčitanije novosti
Stol riječi
Usnuo sam san da razgovaram s Bogom... “Dakle, ti bi želio razgovarati sa mnom?” reče Bog. “Ako imaš vremena” rekoh. Bog se nasmiješi. “Moje je vrijeme vječnost. Što si me kanio pitati?” “Što te najviše iznenađuje kod ljudi?” Bog odgovori: “Što im je djetinjstvo dosadno. Žure odrasti, a potom bi željeli ponovno biti djeca. Što troše zdravlje da bi stekli novac, a potom troše novac da bi vratili zdravlje. Što razmišljaju tjeskobno o budućnosti, zaboravljajući sadašnjost. Na taj način ne žive ni u sadašnjosti, ni u budućnosti. Što žive kao da nikada neće umrijeti, a onda umiru kao da nikada nisu živjeli.” Bog me primi za ruku. Ostadosmo na trenutak u tišini. Tada upitah: “Kao roditelj, koje bi životne pouke želio da tvoja djeca nauče?” Osmjehujući se, Bog odgovori: “Da nauče da nikoga ne mogu prisiliti da ih voli. Mogu samo voljeti. Da nauče da nije navrijednije ono što posjeduju, nego tko su u svom životu. Da nauče kako se nije dobro uspoređivati s drugima… Da nauče kako nije bogat onaj čovjek koji najviše ima, nego onaj kojem najmanje treba. Da nauče kako je dovoljno samo nekoliko sekundi da se duboko povrijedi voljeno biće, a potom su potrebne godine da se izliječi. Da nauče opraštati tako da sami opraštaju. Da spoznaju kako postoje osobe koje ih nježno vole, ali to ne znaju izreći, niti pokazati. Da nauče da se novcem može kupiti sve. Osim sreće. Da nauče da dvije osobe mogu promatrati istu stvar, a vidjeti je različito. Da nauče da je pravi prijatelj onaj koji zna sve o njima… a ipak ih voli. Da nauče kako nije uvijek dovoljno da im drugi oproste. Moraju i sami sebi opraštati.” Ljudi će zaboraviti što si rekao. Ljudi će zaboraviti što si učinio. Ali nikada neće zaboraviti kakve si osjećaje u njima pobudio.” 
Naša La Verna
Dragi dnevniče, Znam da sam neodgovorna. Opet tvoje plave korice nisam otvorila danima. Ali, imam ti ispričati mnogo toga. Ovo ljeto je bilo puno dobrih, ali i loših stvari. No, život je svejedno jedna dobra stvar između dvije loše i jedna loša stvar između dvije dobre. Poput valova u moru.   No, prva lekcija koju sam naučila je iščekivanje. Nećeš razumjeti dok ti ne objasnim: Ako vjeruješ da je nešto ili netko zaista tvoj, ili tvoje, ne trebaš se brinuti pri puštanju te stvari. Ono što je Bog odredio za tebe ne treba biti stisnuto u tvom grčevitom zagrljaju ili zatvoreno u kavezu. Ne moraš biti opsjednut time ili se boriti za to, niti se trebaš brinuti da će ti pobjeći. Ako je tvoje, ako je namjenjeno za tebe, budi siguran– tvoje je. Svemogući je to zapisao u knjigu koja se zove Tvoj život. Ali, ako nije za tebe, primjetit ćeš da se, iako pokušavaš, nikada ne uspije zadržati. I na neki način, to je blagoslov. Iako osjetiš kratkotrajnu tugu, shvatiš da ti Otac govori da bolja vremena dolaze, ona visina vala koju sam ti maloprije spomenula. Da Gospodin šalje svoj plan u sobu tvog života. I trebaš napraviti mjesta za njega.   Druga lekcija je samopouzdanje: Nemoj nikad pustiti da ti prijete Ikarom kad govoriš o snovima koji se čine kilometrima daleko. Izmolit ćeš ti već za njih. Nemoj im dopustiti da ti kažu: "Past ćeš poput njega." Da je Bog tu, pomogao bi ti pričvrstiti krila na leđa i pustio bi Ikara da leti pokraj tebe dok gledaš nebeska prostranstva. Ali, ako se odlučiš prkositi ljudima, nemoj Bogu. Ako se odlučiš na križanju života hodati manje prohodnom stazom, moli se. Uzmi zraka i moli trnovitim putem do zvijezda. Trebaš Milost da budeš spreman za ono što slijedi. U ovom godišnjem dobu, bit će uspona i padova. I tisuću prilika da naučiš rasti. Samo se svaki put kad padneš sjeti: Stvoritelj neba, Kreator mora, Otac svake predivne stvari je i tebe napravio i utkao te u sebe. Napravio je visoke planine, široke rijeke, nepregledne prašume. Govori suncu kad treba izaći i zaći, i poklonio ti je sve što ti treba. Život.   Treća lekcija je Ljubav: Činjenica da si još živ da ispričaš priču svog života je znak Njegove Ljubavi (koja je oduvijek bila u tebi) koja raste jačom i jačom svake minute svakog dana, podsjećajući te da postoji način da pređeš svaku teškoću. Polako ćeš početi vjerovati, "Možda, čak sada, dok ovo čitam, postoje skriveni dijelovi moje priče i postoji toliko različitih dijelova mene u tuđim umovima, ali nadam se da su svi protkani Očevom Ljubavlju. Pa čak i da nisu, to me neće skrenuti sa trnovite staze o kojoj sam čitao u drugoj lekciji, da ću ipak završiti tamo gdje trebam biti. Tamo gdje me je Svemogući odredio."   Do sljedećeg puta, dnevniče.   Tvoj Franjin suputnik.