Papa Franjo: Ljubav je ta koja spašava, a ne puko pridržavanje zapovijedi
Ponedjeljak, 16. rujna 2013. | Broj čitanja: 833
 
 

 Božje će milosrđe, a ne ljudska pravda, spasiti svijet, rekao je papa Franjo u podnevnom nagovoru u nedjelju, 15. rujna, obraćajući se velikom mnoštvu ljudi okupljenih na Trgu svetoga Petra, unatoč kišnom danu, prenosi Radio Vatikan. U središtu Papina razmišljanja bilo je Evanđelje iz jučerašnje liturgije, s tri prispodobe o milosrđu: onoj o izgubljenoj ovci, o izgubljenoj drahmi, te o rasipnom sinu, i sinu koji se smatra pravednim, svetim. Prispodobe su to koje govore o Božjoj radosti. Ali što je Božja radost, upitao je Papa te istaknuo: Božja je radost praštanje! To je radost pastira koji ponovno pronađe svoju ovčicu; radost žene koja pronađe drahmu; to je radost oca koji ponovno primi sina koji se bio izgubio, koji je bio kao mrtav te se vratio u život, vratio se kući. Tu je cijelo Evanđelje, tu je cijelo kršćanstvo, istaknuo je papa Franjo te upozorio: Ali, pazite, to nije osjećaj, nije to ‘pretjerana dobrota’! Naprotiv, milosrđe je prava snaga koja može spasiti čovjeka i svijet od ‘raka’ grijeha, moralnoga i duhovnoga zla. Samo ljubav ispunja praznine i negativne ponore koje zlo otvara u srcu i cijeloj povijesti. Samo ljubav to može učiniti, i to je Božja radost, istaknuo je Sveti Otac.

Isus je sav milosrđe, On je sav ljubav; On je Bog koji je postao čovjekom, rekao je Papa. A svatko je od nas ona izgubljena ovca, ona izgubljena drahma; svatko je od nas onaj sin koji je upropastio svoju slobodu nasljedujući lažne idole i privide sreće, i sve izgubio. Ali, Bog nas ne zaboravlja, Otac nas nikada ne napušta. On je strpljivi Otac, uvijek nas čeka! Poštuje našu slobodu, ali uvijek ostaje vjeran, napomenuo je Sveti Otac te dodao: A kada Mu se vratimo, prima nas kao djecu, u svoju kuću, jer nikada nas ne prestaje čekati, pa ni na trenutak, i to s ljubavlju. I Njegovo se srce raduje svakom djetetu koje se vrati. Za Boga je to radost, kada netko od nas grješnika dođe k Njemu i traži Njegovo oproštenje.

Opasnost je, međutim, to da si umišljamo da smo pravednici, pa sudimo druge. Ali na taj način, prema Papinim riječima, osuđujemo i Boga, jer mislimo da bi trebao kazniti grješnike, osuditi ih na smrt, umjesto da im prašta. U tom bismo slučaju mogli ostati izvan Očeve kuće! Poput starijega brata iz prispodobe koji, umjesto da bude zadovoljan zbog toga što se brat vratio, naljuti se na oca zato što ga je primio i što priprema slavlje.

Ako u našem srcu nema milosrđa, radosti praštanja, nismo u zajedništvu s Bogom, premda poštujemo sve zapovijedi, jer ljubav je ta koja spašava, a ne samo pridržavanje zapovijedî. Po ljubavi prema Bogu i bližnjemu ispunjavamo sve zapovijedi. A Božja ljubav, Njegova radost, jest praštanje, rekao je Papa te napomenuo da nas Bog uvijek čeka. Ako netko u svojemu srcu ima neki teret, On te čeka! On je otac, uvijek nas čeka, istaknuo je papa Franjo.

Napomenuvši potom da ako pak živimo po zakonu „oko za oko, zub za zub”, Sveti je Otac rekao da nikada nećemo izići iz uvojnice zla. Zli je lukav, i zavarava nas da svojom ljudskom pravednošću možemo spasiti sebe i svijet. Zapravo nas samo Božja pravednost može spasiti, istaknuo je, dodavši da se Božja pravednost očitovala na križu. Križ je Božji sud o svima nama i o svijetu. Ali, kako Bog sudi, upitao je Sveti Otac. Dajući život za nas! To je najviši čin pravednosti koji je jednom zauvijek pobijedio sve knezove ovoga svijeta. A taj najviši čin pravednosti, upravo je i najviši čin milosrđa, rekao je Sveti Otac ističući kako Isus poziva sve nas da idemo tim putom: „Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan”.

Molim vas sada jednu stvar, rekao je papa Franjo započinjući dijalog s nazočnim mnoštvom: „Učinimo to svi, u tišini. Neka svatko pomisli na osobu s kojom se ne osjeća dobro, na koju se ljuti, koju ne voli. Mislimo na tu osobu u tišini, u ovom trenutku, molimo za tu osobu i budimo milosrdni prema toj osobi”, potaknuo je Sveti Otac.

Nakon molitve Anđeoskoga pozdravljenja, Papa je podsjetio da je u subotu u Argentini blaženim proglašen José Gabriel Brochero, primjeran svećenik, kako je rekao, koji je na mazgi neumorno prolazio teškim putovima svoje župe, tražeći ljude koji su mu bili povjereni kako bi ih doveo do Boga. Prelazio je kilometre i kilometre, jašući planinskim putovima, na svojoj mazgi koja se zvala ‘Ružnolice’, jer, dodao je Papa smiješeći se, nije baš bila lijepa…. Išao je i kad je kišilo, bio je hrabar… Ali i vi ste hrabri, kad ste po ovoj kiši sada ovdje, bravo, rekao je Sveti Otac te dodao da je novi blaženik na kraju oslijepio i obolio od gube, ali je ostao pun radosti, radosti Dobroga Pastira, radosti milosrdnoga Pastira.

-
 Facebook  Myspace RSS    |   E-mail  Print
Ostali članci:
»Arhiva Fokusa«
Najčitanije novosti
Stol riječi
Usnuo sam san da razgovaram s Bogom... “Dakle, ti bi želio razgovarati sa mnom?” reče Bog. “Ako imaš vremena” rekoh. Bog se nasmiješi. “Moje je vrijeme vječnost. Što si me kanio pitati?” “Što te najviše iznenađuje kod ljudi?” Bog odgovori: “Što im je djetinjstvo dosadno. Žure odrasti, a potom bi željeli ponovno biti djeca. Što troše zdravlje da bi stekli novac, a potom troše novac da bi vratili zdravlje. Što razmišljaju tjeskobno o budućnosti, zaboravljajući sadašnjost. Na taj način ne žive ni u sadašnjosti, ni u budućnosti. Što žive kao da nikada neće umrijeti, a onda umiru kao da nikada nisu živjeli.” Bog me primi za ruku. Ostadosmo na trenutak u tišini. Tada upitah: “Kao roditelj, koje bi životne pouke želio da tvoja djeca nauče?” Osmjehujući se, Bog odgovori: “Da nauče da nikoga ne mogu prisiliti da ih voli. Mogu samo voljeti. Da nauče da nije navrijednije ono što posjeduju, nego tko su u svom životu. Da nauče kako se nije dobro uspoređivati s drugima… Da nauče kako nije bogat onaj čovjek koji najviše ima, nego onaj kojem najmanje treba. Da nauče kako je dovoljno samo nekoliko sekundi da se duboko povrijedi voljeno biće, a potom su potrebne godine da se izliječi. Da nauče opraštati tako da sami opraštaju. Da spoznaju kako postoje osobe koje ih nježno vole, ali to ne znaju izreći, niti pokazati. Da nauče da se novcem može kupiti sve. Osim sreće. Da nauče da dvije osobe mogu promatrati istu stvar, a vidjeti je različito. Da nauče da je pravi prijatelj onaj koji zna sve o njima… a ipak ih voli. Da nauče kako nije uvijek dovoljno da im drugi oproste. Moraju i sami sebi opraštati.” Ljudi će zaboraviti što si rekao. Ljudi će zaboraviti što si učinio. Ali nikada neće zaboraviti kakve si osjećaje u njima pobudio.” 
Naša La Verna
Dragi dnevniče, Znam da sam neodgovorna. Opet tvoje plave korice nisam otvorila danima. Ali, imam ti ispričati mnogo toga. Ovo ljeto je bilo puno dobrih, ali i loših stvari. No, život je svejedno jedna dobra stvar između dvije loše i jedna loša stvar između dvije dobre. Poput valova u moru.   No, prva lekcija koju sam naučila je iščekivanje. Nećeš razumjeti dok ti ne objasnim: Ako vjeruješ da je nešto ili netko zaista tvoj, ili tvoje, ne trebaš se brinuti pri puštanju te stvari. Ono što je Bog odredio za tebe ne treba biti stisnuto u tvom grčevitom zagrljaju ili zatvoreno u kavezu. Ne moraš biti opsjednut time ili se boriti za to, niti se trebaš brinuti da će ti pobjeći. Ako je tvoje, ako je namjenjeno za tebe, budi siguran– tvoje je. Svemogući je to zapisao u knjigu koja se zove Tvoj život. Ali, ako nije za tebe, primjetit ćeš da se, iako pokušavaš, nikada ne uspije zadržati. I na neki način, to je blagoslov. Iako osjetiš kratkotrajnu tugu, shvatiš da ti Otac govori da bolja vremena dolaze, ona visina vala koju sam ti maloprije spomenula. Da Gospodin šalje svoj plan u sobu tvog života. I trebaš napraviti mjesta za njega.   Druga lekcija je samopouzdanje: Nemoj nikad pustiti da ti prijete Ikarom kad govoriš o snovima koji se čine kilometrima daleko. Izmolit ćeš ti već za njih. Nemoj im dopustiti da ti kažu: "Past ćeš poput njega." Da je Bog tu, pomogao bi ti pričvrstiti krila na leđa i pustio bi Ikara da leti pokraj tebe dok gledaš nebeska prostranstva. Ali, ako se odlučiš prkositi ljudima, nemoj Bogu. Ako se odlučiš na križanju života hodati manje prohodnom stazom, moli se. Uzmi zraka i moli trnovitim putem do zvijezda. Trebaš Milost da budeš spreman za ono što slijedi. U ovom godišnjem dobu, bit će uspona i padova. I tisuću prilika da naučiš rasti. Samo se svaki put kad padneš sjeti: Stvoritelj neba, Kreator mora, Otac svake predivne stvari je i tebe napravio i utkao te u sebe. Napravio je visoke planine, široke rijeke, nepregledne prašume. Govori suncu kad treba izaći i zaći, i poklonio ti je sve što ti treba. Život.   Treća lekcija je Ljubav: Činjenica da si još živ da ispričaš priču svog života je znak Njegove Ljubavi (koja je oduvijek bila u tebi) koja raste jačom i jačom svake minute svakog dana, podsjećajući te da postoji način da pređeš svaku teškoću. Polako ćeš početi vjerovati, "Možda, čak sada, dok ovo čitam, postoje skriveni dijelovi moje priče i postoji toliko različitih dijelova mene u tuđim umovima, ali nadam se da su svi protkani Očevom Ljubavlju. Pa čak i da nisu, to me neće skrenuti sa trnovite staze o kojoj sam čitao u drugoj lekciji, da ću ipak završiti tamo gdje trebam biti. Tamo gdje me je Svemogući odredio."   Do sljedećeg puta, dnevniče.   Tvoj Franjin suputnik.