Papa svećenicima: Ne smijemo ostati zatvoreni u župe, u naše zajednice, kada tolike osobe iščekuju e
Subota, 27. srpnja 2013. | Broj čitanja: 801
 
 

U mnogim sredinama utrla si je put kultura isključivanja, kultura odbacivanja. Nema mjesta ni za starije ni za neželjeno dijete; čovjek nema vremena da se zaustavi kraj siromaha na pločniku. Ponekad se čini da se neki ljudski odnosi ravnaju prema dvije moderne dogme: djelotvornost i pragmatizam. Imajte hrabrosti ići protiv struje, rekao je Papa te pozvao okupljene da hrabro promiču kulturu susreta

 

Draga braćo i sestre, Bog nas je pozvao naviještati evanđelje i hrabro promicati kulturu susreta, tim je pozivom zaključena Papina homilija na misi koju je jutros slavio u katedrali Sv. Sebastijana u Rio de Janeira s biskupima, svećenicima, osobama posvećenog života i bogoslovima i sjemeništarcima koji sudjeluju na Svjetskom danu mladih. Katedrala u kojoj je Papa slavio misu šestog dana svog apostolskog pohoda Brazilu povodom Svjetskog dana mladih posvećena je 1979. Svojim izgledom podsjeća na piramidu drevnih Maja u čast južnoameričkih narodâ koje su evangelizirali prvi misionari. Na misi je sudjelovalo 650 biskupa, 700 đakona, 9.000 redovnika, 7.000 sjemeništaraca i bogoslova, 11.000 svećenika. Na ulazu u katedralu Papu je pozdravio mons. Orani João Tempesta i uputio mu pozdrav uime svih okupljenih.

Budimo služitelji zajedništva i kulture susreta, morali bismo biti gotovo opsesivni u tome smislu, rekao je Papa. Ne želimo biti preuzetni namećući naše istine, istaknuo je papa Franjo podsjećajući biskupe da „ono što nas vodi je ponizna i sretna sigurnost onoga kojeg je pronašla, zahvatila i preobrazila Istina koja je Krist i on je naprosto ne može ne naviještati. Papa je u tome smislu biskupima, svećenicima, osobama posvećenog života stavio za uzor Mariju, „zvijezdu koja sigurno vodi naše korake ususret Gospodinu. Kada smo pomalo rastreseni zamolimo za pomoć Majku da bismo išli ususret onima koji žive na periferiji, gdje vlada tolika žeđ za Bogom a nema nikoga da naviješta Krista. Molimo Mariju da nas potakne da izađemo iz svog doma, na taj način pokazujemo da smo Gospodinovi učenici”, rekao je Papa.

Nažalost, u mnogim sredinama, upozorio je zatim Papa, utrla si je put kultura isključivanja, kultura odbacivanja. Nema mjesta ni za starije ni za neželjeno dijete; čovjek nema vremena da se zaustavi kraj siromaha na pločniku. Ponekad se čini da se neki ljudski odnosi ravnaju prema dvije moderne dogme: djelotvornost i pragmatizam. Imajte hrabrosti ići protiv struje, pozvao je Papa biskupe, svećenike, redovnike, redovnice, bogoslove i sjemeništarce. Ne odričimo se ovoga Božjeg dara: jedne ljudske obitelj njegove djece. Susret i prihvaćanje svih, solidarnost i bratstvo, su elementi koji naše društvo čine uistinu ljudskim, rekao je Papa.

Plodove ne jamči pastoralna kreativnost, susreti ili planiranja, već vjernost Isusu, koji nam ustrajno govori: ostanite u meni i ja u vama, rekao je Papa koji je u svojoj homiliji više put citirao Ivanovo Evanđelje. U nastavku homilije, usredotočene, kako je rekao, „na tri aspekta našeg poziva: pozvani od Boga, pozvani naviještati Evanđelje, pozvani promicati kulturu susreta”, Papa je istaknuo: Ovdje smo da slavimo Gospodina, i to činimo ponovno potvrđujući svoju volju da budemo njegova oruđa, kako bi svi narodi, a ne samo neki, slavili Boga. Istom Pavlovom i Barnabinom smjelošću naviještajmo evanđelje našim mladima, da susretnu Krista, to svjetlo za životni put, i postanu graditelji svijeta koji će biti više bratski, pozvao je Papa. Život u Kristu, istaknuo je zatim, je ono što jamči našu apostolsku djelotvornost, plodonosnost naše službe. Ostati s Kristom ne znači izolirati se već predstavlja jedan „ostati” da bi se išlo ususret drugima, objasnio je Papa preporučujući „vjernost molitvenom životu, u našem svakodnevnom susretu s njim prisutnim u euharistiji i osobama koje su u najvećoj potrebi”. Primjer koji nam valja slijediti je onaj Majke Terezije iz Kolkate, prema kojoj se u favelama, u siromašnim kućama mora ići tražiti i služiti Krista.


Ne smijemo ostati zatvoreni u župe, u naše zajednice, kada tolike osobe iščekuju evanđelje, opomenuo je Papa te pojasnio: Nije dovoljno samo otvoriti vrata drugome da uđe, moramo izaći i tražiti, susretati druge. Hrabro osmislimo svoj pastoral polazeći od periferije, polazeći od onih koji su najdalje, koji obično ne pohađaju župu. Pomozimo mladima da shvate da biti učenici-misionari je posljedica njihova krštenja, bitni dio kršćanstva, i da je prvo mjesto u kojem se evangelizira vlastiti dom, obrazovna i radna sredina, obitelj i prijatelji. Ne štedimo svoje snage u odgoju i izobrazbi mladih, pozvao je Papa. Pomozimo našim mladima da ponovno otkriju hrabrost i radost vjere, radost što ih Bog osobno ljubi. Učimo ih misiji, izlaženju, hodu. Isus je tako činio sa svojim učenicima: nije ih držao čvrsto uz sebe kao kokoš svoje piliće, već ih je slao u razna mjesta, rekao je Papa u homiliji.

- bitno.net
 Facebook  Myspace RSS    |   E-mail  Print
Ostali članci:
»Arhiva Fokusa«
Najčitanije novosti
Stol riječi
Usnuo sam san da razgovaram s Bogom... “Dakle, ti bi želio razgovarati sa mnom?” reče Bog. “Ako imaš vremena” rekoh. Bog se nasmiješi. “Moje je vrijeme vječnost. Što si me kanio pitati?” “Što te najviše iznenađuje kod ljudi?” Bog odgovori: “Što im je djetinjstvo dosadno. Žure odrasti, a potom bi željeli ponovno biti djeca. Što troše zdravlje da bi stekli novac, a potom troše novac da bi vratili zdravlje. Što razmišljaju tjeskobno o budućnosti, zaboravljajući sadašnjost. Na taj način ne žive ni u sadašnjosti, ni u budućnosti. Što žive kao da nikada neće umrijeti, a onda umiru kao da nikada nisu živjeli.” Bog me primi za ruku. Ostadosmo na trenutak u tišini. Tada upitah: “Kao roditelj, koje bi životne pouke želio da tvoja djeca nauče?” Osmjehujući se, Bog odgovori: “Da nauče da nikoga ne mogu prisiliti da ih voli. Mogu samo voljeti. Da nauče da nije navrijednije ono što posjeduju, nego tko su u svom životu. Da nauče kako se nije dobro uspoređivati s drugima… Da nauče kako nije bogat onaj čovjek koji najviše ima, nego onaj kojem najmanje treba. Da nauče kako je dovoljno samo nekoliko sekundi da se duboko povrijedi voljeno biće, a potom su potrebne godine da se izliječi. Da nauče opraštati tako da sami opraštaju. Da spoznaju kako postoje osobe koje ih nježno vole, ali to ne znaju izreći, niti pokazati. Da nauče da se novcem može kupiti sve. Osim sreće. Da nauče da dvije osobe mogu promatrati istu stvar, a vidjeti je različito. Da nauče da je pravi prijatelj onaj koji zna sve o njima… a ipak ih voli. Da nauče kako nije uvijek dovoljno da im drugi oproste. Moraju i sami sebi opraštati.” Ljudi će zaboraviti što si rekao. Ljudi će zaboraviti što si učinio. Ali nikada neće zaboraviti kakve si osjećaje u njima pobudio.” 
Naša La Verna
Dragi dnevniče, Znam da sam neodgovorna. Opet tvoje plave korice nisam otvorila danima. Ali, imam ti ispričati mnogo toga. Ovo ljeto je bilo puno dobrih, ali i loših stvari. No, život je svejedno jedna dobra stvar između dvije loše i jedna loša stvar između dvije dobre. Poput valova u moru.   No, prva lekcija koju sam naučila je iščekivanje. Nećeš razumjeti dok ti ne objasnim: Ako vjeruješ da je nešto ili netko zaista tvoj, ili tvoje, ne trebaš se brinuti pri puštanju te stvari. Ono što je Bog odredio za tebe ne treba biti stisnuto u tvom grčevitom zagrljaju ili zatvoreno u kavezu. Ne moraš biti opsjednut time ili se boriti za to, niti se trebaš brinuti da će ti pobjeći. Ako je tvoje, ako je namjenjeno za tebe, budi siguran– tvoje je. Svemogući je to zapisao u knjigu koja se zove Tvoj život. Ali, ako nije za tebe, primjetit ćeš da se, iako pokušavaš, nikada ne uspije zadržati. I na neki način, to je blagoslov. Iako osjetiš kratkotrajnu tugu, shvatiš da ti Otac govori da bolja vremena dolaze, ona visina vala koju sam ti maloprije spomenula. Da Gospodin šalje svoj plan u sobu tvog života. I trebaš napraviti mjesta za njega.   Druga lekcija je samopouzdanje: Nemoj nikad pustiti da ti prijete Ikarom kad govoriš o snovima koji se čine kilometrima daleko. Izmolit ćeš ti već za njih. Nemoj im dopustiti da ti kažu: "Past ćeš poput njega." Da je Bog tu, pomogao bi ti pričvrstiti krila na leđa i pustio bi Ikara da leti pokraj tebe dok gledaš nebeska prostranstva. Ali, ako se odlučiš prkositi ljudima, nemoj Bogu. Ako se odlučiš na križanju života hodati manje prohodnom stazom, moli se. Uzmi zraka i moli trnovitim putem do zvijezda. Trebaš Milost da budeš spreman za ono što slijedi. U ovom godišnjem dobu, bit će uspona i padova. I tisuću prilika da naučiš rasti. Samo se svaki put kad padneš sjeti: Stvoritelj neba, Kreator mora, Otac svake predivne stvari je i tebe napravio i utkao te u sebe. Napravio je visoke planine, široke rijeke, nepregledne prašume. Govori suncu kad treba izaći i zaći, i poklonio ti je sve što ti treba. Život.   Treća lekcija je Ljubav: Činjenica da si još živ da ispričaš priču svog života je znak Njegove Ljubavi (koja je oduvijek bila u tebi) koja raste jačom i jačom svake minute svakog dana, podsjećajući te da postoji način da pređeš svaku teškoću. Polako ćeš početi vjerovati, "Možda, čak sada, dok ovo čitam, postoje skriveni dijelovi moje priče i postoji toliko različitih dijelova mene u tuđim umovima, ali nadam se da su svi protkani Očevom Ljubavlju. Pa čak i da nisu, to me neće skrenuti sa trnovite staze o kojoj sam čitao u drugoj lekciji, da ću ipak završiti tamo gdje trebam biti. Tamo gdje me je Svemogući odredio."   Do sljedećeg puta, dnevniče.   Tvoj Franjin suputnik.