Papa: ''Isus Krist je tajna kršćanske velikodušnosti''
Utorak, 18. lipnja 2013. | Broj čitanja: 772
 
 

 Za kršćanina Isus je sve, a odatle potječe kršćanska velikodušnost – istaknuo je papa Franjo u propovijedi na jučerašnjoj svetoj misi u kapeli Doma Sveta Marta

Papa je rekao da je Isusova pravednost veća od pravednosti pismoznanaca, veća od ‘oko za oko’, ‘zub za zub’. Na misi su sudjelovali djelatnici Vatikanskih muzeja, a sa svetim su Ocem suslavili kardinal Attilio Nicora, te kardinal Luis Antonio Tagle, nadbiskup Manile.

„Pljusne li te tko po desnom obrazu, okreni mu i drugi“. Papa je propovijed usredotočio na Isusove riječi upućene učenicima, zbog kojih najviše ismijavaju kršćane. Normalna logika u životu uči da se imamo boriti, da moramo braniti svoje mjesto, a ako nam daju pljusku, da uzvratimo s dvije, tako ćemo se braniti. Kad roditeljima savjetujem da ukore svoju djecu uvijek velim: Nikada po obrazu, jer obraz je dostojanstvo. Isus pak veli da se nakon primljene pljuske ide naprijed, da se ponudi i ogrtač, da se odreknemo svega što imamo – kazao je Sveti Otac.

Isusova je pravednost – nastavio je Papa – drugačija, posve različita od ‘oko za oko, zub za zub’. To možemo shvatiti iz Pavlova govora o kršćanima ‘kao onima koji ništa nemaju, a sve posjeduju’. Kršćanska je sigurnost upravo u Isusu. Isus je sve. Sve drugo je ništa za kršćanina. Naprotiv, bogatstva, ugledna mjesta, ispraznost su sve za svjetovni duh, a Isus je ništa. Isus Krist je dakle tajna kršćanske velikodušnosti, koja je nerazdvojna od blagosti – objasnio je Papa.

Kršćanin velikodušno širi svoje srce, jer ima sve, a to je Isus Krist. Sve druge stvari su bezvrijedne; dobre su, služe, ali u usporedbi kršćanin odabire Isusa Krista, s blagošću, kršćanskom blagošću koja je obilježje Isusovih učenika: blagost dakle i velikodušnost. Nije lako tako živjeti, jer zaista te pljuskaju, i te kako. I to po oba obraza.. Ali, kršćanin je blag, velikodušan je kršćanin: širi svoje srce. Kad naiđemo na kršćane sa suženim srcem, s umanjenim srcem, koji ne idu naprijed… to nije kršćanstvo, to je sebičnost zaodjenuta kršćanstvom – rekao je papa Franjo.

Pravi kršćanin zna riješiti suprotnost između dvije krajnosti: sve i ništa; naučio nas je Isus: Tražite najprije kraljevstvo Božje i njegovu pravednost, a ostalo će vam se nadodati. Kraljevstvo Božje je sve, ostalo je sporedno, nije bitno. Svi grijesi kršćana, svi grijesi Crkve, svi naši grijesi proizlaze iz toga kad velimo da je ništa sve, a da nam ‘Sve’ ne znači ništa. Nije lako nasljedovati Isusa, nije lako – ponovio je Papa, ali nije ni teško, jer na putu ljubavi Gospodin nas osposobljava da idemo dalje, Gospodin širi naše srce – ustvrdio je Papa.

Moramo moliti Gospodina da proširi naše srce, da možemo biti velikodušni i blagi, da se ne borimo svaki dan za nevažne stvari. Kada se netko opredijeli za nebitno, onda nastaju sukobi u obitelji, s prijateljima, u društvu, čak se ratuje radi ničega. Ništa je sjeme rata, uvijek!, jer je sjeme egoizma. Sve je Isus. Molimo Gospodina da proširi naše srce, da nas učini poniznima i velikodušnima, da sve imamo u Njemu i da nas očuva od stvaranja svakodnevnih problema radi ničega – potaknuo je Sveti Otac.

- bitno.net
 Facebook  Myspace RSS    |   E-mail  Print
Ostali članci:
»Arhiva Fokusa«
Najčitanije novosti
Stol riječi
Usnuo sam san da razgovaram s Bogom... “Dakle, ti bi želio razgovarati sa mnom?” reče Bog. “Ako imaš vremena” rekoh. Bog se nasmiješi. “Moje je vrijeme vječnost. Što si me kanio pitati?” “Što te najviše iznenađuje kod ljudi?” Bog odgovori: “Što im je djetinjstvo dosadno. Žure odrasti, a potom bi željeli ponovno biti djeca. Što troše zdravlje da bi stekli novac, a potom troše novac da bi vratili zdravlje. Što razmišljaju tjeskobno o budućnosti, zaboravljajući sadašnjost. Na taj način ne žive ni u sadašnjosti, ni u budućnosti. Što žive kao da nikada neće umrijeti, a onda umiru kao da nikada nisu živjeli.” Bog me primi za ruku. Ostadosmo na trenutak u tišini. Tada upitah: “Kao roditelj, koje bi životne pouke želio da tvoja djeca nauče?” Osmjehujući se, Bog odgovori: “Da nauče da nikoga ne mogu prisiliti da ih voli. Mogu samo voljeti. Da nauče da nije navrijednije ono što posjeduju, nego tko su u svom životu. Da nauče kako se nije dobro uspoređivati s drugima… Da nauče kako nije bogat onaj čovjek koji najviše ima, nego onaj kojem najmanje treba. Da nauče kako je dovoljno samo nekoliko sekundi da se duboko povrijedi voljeno biće, a potom su potrebne godine da se izliječi. Da nauče opraštati tako da sami opraštaju. Da spoznaju kako postoje osobe koje ih nježno vole, ali to ne znaju izreći, niti pokazati. Da nauče da se novcem može kupiti sve. Osim sreće. Da nauče da dvije osobe mogu promatrati istu stvar, a vidjeti je različito. Da nauče da je pravi prijatelj onaj koji zna sve o njima… a ipak ih voli. Da nauče kako nije uvijek dovoljno da im drugi oproste. Moraju i sami sebi opraštati.” Ljudi će zaboraviti što si rekao. Ljudi će zaboraviti što si učinio. Ali nikada neće zaboraviti kakve si osjećaje u njima pobudio.” 
Naša La Verna
Dragi dnevniče, Znam da sam neodgovorna. Opet tvoje plave korice nisam otvorila danima. Ali, imam ti ispričati mnogo toga. Ovo ljeto je bilo puno dobrih, ali i loših stvari. No, život je svejedno jedna dobra stvar između dvije loše i jedna loša stvar između dvije dobre. Poput valova u moru.   No, prva lekcija koju sam naučila je iščekivanje. Nećeš razumjeti dok ti ne objasnim: Ako vjeruješ da je nešto ili netko zaista tvoj, ili tvoje, ne trebaš se brinuti pri puštanju te stvari. Ono što je Bog odredio za tebe ne treba biti stisnuto u tvom grčevitom zagrljaju ili zatvoreno u kavezu. Ne moraš biti opsjednut time ili se boriti za to, niti se trebaš brinuti da će ti pobjeći. Ako je tvoje, ako je namjenjeno za tebe, budi siguran– tvoje je. Svemogući je to zapisao u knjigu koja se zove Tvoj život. Ali, ako nije za tebe, primjetit ćeš da se, iako pokušavaš, nikada ne uspije zadržati. I na neki način, to je blagoslov. Iako osjetiš kratkotrajnu tugu, shvatiš da ti Otac govori da bolja vremena dolaze, ona visina vala koju sam ti maloprije spomenula. Da Gospodin šalje svoj plan u sobu tvog života. I trebaš napraviti mjesta za njega.   Druga lekcija je samopouzdanje: Nemoj nikad pustiti da ti prijete Ikarom kad govoriš o snovima koji se čine kilometrima daleko. Izmolit ćeš ti već za njih. Nemoj im dopustiti da ti kažu: "Past ćeš poput njega." Da je Bog tu, pomogao bi ti pričvrstiti krila na leđa i pustio bi Ikara da leti pokraj tebe dok gledaš nebeska prostranstva. Ali, ako se odlučiš prkositi ljudima, nemoj Bogu. Ako se odlučiš na križanju života hodati manje prohodnom stazom, moli se. Uzmi zraka i moli trnovitim putem do zvijezda. Trebaš Milost da budeš spreman za ono što slijedi. U ovom godišnjem dobu, bit će uspona i padova. I tisuću prilika da naučiš rasti. Samo se svaki put kad padneš sjeti: Stvoritelj neba, Kreator mora, Otac svake predivne stvari je i tebe napravio i utkao te u sebe. Napravio je visoke planine, široke rijeke, nepregledne prašume. Govori suncu kad treba izaći i zaći, i poklonio ti je sve što ti treba. Život.   Treća lekcija je Ljubav: Činjenica da si još živ da ispričaš priču svog života je znak Njegove Ljubavi (koja je oduvijek bila u tebi) koja raste jačom i jačom svake minute svakog dana, podsjećajući te da postoji način da pređeš svaku teškoću. Polako ćeš početi vjerovati, "Možda, čak sada, dok ovo čitam, postoje skriveni dijelovi moje priče i postoji toliko različitih dijelova mene u tuđim umovima, ali nadam se da su svi protkani Očevom Ljubavlju. Pa čak i da nisu, to me neće skrenuti sa trnovite staze o kojoj sam čitao u drugoj lekciji, da ću ipak završiti tamo gdje trebam biti. Tamo gdje me je Svemogući odredio."   Do sljedećeg puta, dnevniče.   Tvoj Franjin suputnik.