"Nagrada Majka Tereza iz Kalkute" majkama Europe
Srijeda, 12. prosinca 2012. | Broj čitanja: 1575
 
 

U ponedjeljak, 10. prosinca, dok se u Oslu Nobelova nagrada za mir dodjeljivala Europskoj Uniji, u rimskoj je vijećnici Europska nagrada uručena majkama Europe. Svečanosti uručenja "Nagrade Majka Tereza iz Kalkute" trima herojskim majkama predsjedao je europarlamentarac Carlo Casini, predsjednik Povjerenstva za ustavne poslove Europskog parlamenta i predsjednik Talijanskog pokreta za život.

 

Nagrada je dodijeljna Chiari Corbello Petrillo koja je žrtvovala život da rodi živo dijete, nagradu je primio njezin muž, mami Ireni Bertoni di Nomadelfia te Sabrini Pietrangeli Paluzzi, utemeljiteljici i predsjednici udruge „Tisućugodišnji hrast“.

 

Otvarajući svečanost Casini je podsjetio na riječi pape Pavla VI. koji je u prigodi Svjetskoga dana za mir, 1. siječnja 1977. godine, ustvrdio: „Ako želiš mir, brani život“. To je potvrdila i majka Tereza iz Kalkute 1979. godine primajući Nobelove nagradu za mir: Ako odobravamo majci da uništi plod svoje utrobe što nam ostaje? Pobačaj je počelo opasnosti za mir u svijetu“.

 

Nažalost, nastavio je Casini, u današnjoj Europi ima više od milijun dragovoljnih prekida trudnoće. Stoga je Ivan Pavao II. govoreći europskim biskupima 1985. godine govorio „o porazu Europe“. U ovome je kontekstu Europska nagrada za život, dodijeljena majkama Europe, okrenuta budućnosti, jer bez djece nema budućnosti i jer, kako je rekao, bezbrojne i tihe europske majke šire i promiču vrijednosti koje Europa proglašava ali ih često ne uvažava.

 

Andrea Riccardi, talijanski ministar za međunarodnu suradnju i integraciju i utemeljitelj Zajednice svetoga Egidija, zahvalio je Carlu Casiniju jer kao „neustrašivi hodočasnik za pravo na život uporno kuca na vrata europskih i talijanskih ustanova“. Ministar je istaknuo da je Europa srce humanizma, gdje se proglašavaju prava i jednakost, nadahnuti na općoj Povelji ljudskih prava, ali i gdje je očita proturječnost glede začete i nikad rođene djece.

 

Ministar je uvjeren da bez života nema ni prava, te da je Europi potreban život ako želi biti luč čovječanstva i prava u svijetu. Divim se radu Pokreta za život, jer njegovi članovi omogućuju nadvladavanje očaja, a pokret je istinski savez za život gdje se strah preobražava u opće poštivanje. Ministar je objasnio da u našem društvu ima dvije vrste ljudi, anakronični ili proročki. A borba za život je proročka, jer bez života Europa umire – ustvrdio je ministar Riccardi. 

- Radio Vatikan
 Facebook  Myspace RSS    |   E-mail  Print
Ostali članci:
»Arhiva Fokusa«
Najčitanije novosti
Stol riječi
Usnuo sam san da razgovaram s Bogom... “Dakle, ti bi želio razgovarati sa mnom?” reče Bog. “Ako imaš vremena” rekoh. Bog se nasmiješi. “Moje je vrijeme vječnost. Što si me kanio pitati?” “Što te najviše iznenađuje kod ljudi?” Bog odgovori: “Što im je djetinjstvo dosadno. Žure odrasti, a potom bi željeli ponovno biti djeca. Što troše zdravlje da bi stekli novac, a potom troše novac da bi vratili zdravlje. Što razmišljaju tjeskobno o budućnosti, zaboravljajući sadašnjost. Na taj način ne žive ni u sadašnjosti, ni u budućnosti. Što žive kao da nikada neće umrijeti, a onda umiru kao da nikada nisu živjeli.” Bog me primi za ruku. Ostadosmo na trenutak u tišini. Tada upitah: “Kao roditelj, koje bi životne pouke želio da tvoja djeca nauče?” Osmjehujući se, Bog odgovori: “Da nauče da nikoga ne mogu prisiliti da ih voli. Mogu samo voljeti. Da nauče da nije navrijednije ono što posjeduju, nego tko su u svom životu. Da nauče kako se nije dobro uspoređivati s drugima… Da nauče kako nije bogat onaj čovjek koji najviše ima, nego onaj kojem najmanje treba. Da nauče kako je dovoljno samo nekoliko sekundi da se duboko povrijedi voljeno biće, a potom su potrebne godine da se izliječi. Da nauče opraštati tako da sami opraštaju. Da spoznaju kako postoje osobe koje ih nježno vole, ali to ne znaju izreći, niti pokazati. Da nauče da se novcem može kupiti sve. Osim sreće. Da nauče da dvije osobe mogu promatrati istu stvar, a vidjeti je različito. Da nauče da je pravi prijatelj onaj koji zna sve o njima… a ipak ih voli. Da nauče kako nije uvijek dovoljno da im drugi oproste. Moraju i sami sebi opraštati.” Ljudi će zaboraviti što si rekao. Ljudi će zaboraviti što si učinio. Ali nikada neće zaboraviti kakve si osjećaje u njima pobudio.” 
Naša La Verna
Dragi dnevniče, Znam da sam neodgovorna. Opet tvoje plave korice nisam otvorila danima. Ali, imam ti ispričati mnogo toga. Ovo ljeto je bilo puno dobrih, ali i loših stvari. No, život je svejedno jedna dobra stvar između dvije loše i jedna loša stvar između dvije dobre. Poput valova u moru.   No, prva lekcija koju sam naučila je iščekivanje. Nećeš razumjeti dok ti ne objasnim: Ako vjeruješ da je nešto ili netko zaista tvoj, ili tvoje, ne trebaš se brinuti pri puštanju te stvari. Ono što je Bog odredio za tebe ne treba biti stisnuto u tvom grčevitom zagrljaju ili zatvoreno u kavezu. Ne moraš biti opsjednut time ili se boriti za to, niti se trebaš brinuti da će ti pobjeći. Ako je tvoje, ako je namjenjeno za tebe, budi siguran– tvoje je. Svemogući je to zapisao u knjigu koja se zove Tvoj život. Ali, ako nije za tebe, primjetit ćeš da se, iako pokušavaš, nikada ne uspije zadržati. I na neki način, to je blagoslov. Iako osjetiš kratkotrajnu tugu, shvatiš da ti Otac govori da bolja vremena dolaze, ona visina vala koju sam ti maloprije spomenula. Da Gospodin šalje svoj plan u sobu tvog života. I trebaš napraviti mjesta za njega.   Druga lekcija je samopouzdanje: Nemoj nikad pustiti da ti prijete Ikarom kad govoriš o snovima koji se čine kilometrima daleko. Izmolit ćeš ti već za njih. Nemoj im dopustiti da ti kažu: "Past ćeš poput njega." Da je Bog tu, pomogao bi ti pričvrstiti krila na leđa i pustio bi Ikara da leti pokraj tebe dok gledaš nebeska prostranstva. Ali, ako se odlučiš prkositi ljudima, nemoj Bogu. Ako se odlučiš na križanju života hodati manje prohodnom stazom, moli se. Uzmi zraka i moli trnovitim putem do zvijezda. Trebaš Milost da budeš spreman za ono što slijedi. U ovom godišnjem dobu, bit će uspona i padova. I tisuću prilika da naučiš rasti. Samo se svaki put kad padneš sjeti: Stvoritelj neba, Kreator mora, Otac svake predivne stvari je i tebe napravio i utkao te u sebe. Napravio je visoke planine, široke rijeke, nepregledne prašume. Govori suncu kad treba izaći i zaći, i poklonio ti je sve što ti treba. Život.   Treća lekcija je Ljubav: Činjenica da si još živ da ispričaš priču svog života je znak Njegove Ljubavi (koja je oduvijek bila u tebi) koja raste jačom i jačom svake minute svakog dana, podsjećajući te da postoji način da pređeš svaku teškoću. Polako ćeš početi vjerovati, "Možda, čak sada, dok ovo čitam, postoje skriveni dijelovi moje priče i postoji toliko različitih dijelova mene u tuđim umovima, ali nadam se da su svi protkani Očevom Ljubavlju. Pa čak i da nisu, to me neće skrenuti sa trnovite staze o kojoj sam čitao u drugoj lekciji, da ću ipak završiti tamo gdje trebam biti. Tamo gdje me je Svemogući odredio."   Do sljedećeg puta, dnevniče.   Tvoj Franjin suputnik.