Urbi et orbi na Božić 2008.
Subota, 27. prosinca 2008. | Broj čitanja: 1555
 
 

Apparuit gratia Salvatoris nostri omnibus hominibus (Tit 2,11)

 

Draga braćo i sestre, riječima apostola Pavla ponavljam radostan navještaj Kristova rođenja: "pojavila se milost Božja, spasiteljica svih ljudi"!


Pojavila se! To je ono što danas Crkva slavi. Milost Božja, bogata dobrotom i blagošću, nije više sakrivena, nego se "pojavila", očitovala se u tijelu, pokazala je svoje lice. Gdje? U Betlehemu. Kada? Pod carem Augustom, za prvoga popisa, o kojemu govori evanđelist Luka. A tko je objavitelj? Jedno novorođenče, Sin Djevice Marije. U njemu se pojavila milost Boga našega Spasitelja. Stoga se to Dijete naziva Jehošua, Isus, što znači "Bog spasava".


Milost Božja se pojavila: evo zašto je Božić blagdan svjetlosti. Ne potpune svjetlosti koja sve obuhvaća za punoga dana, nego sjaja koji zablista u noći te se širi počevši od jedne točno određene točke svemira: iz betlehemske spilje, gdje je božansko Djetešce ugledalo svjetlo dana. Zapravo je on samo svjetlo koje se širi, kako je to dobro oslikano u tolikim prikazima njegova rođenja. On je svjetlost koje, pojavivši se, kida maglu, razgoni tmine te nam dozvoljava da razumijemo smisao i vrijednost našega života i povijesti. Svake jaslice jednostavan su i rječit poziv na otvaranje srca i uma otajstvu života. Susret je to s besmrtnim Životom, koji je postao smrtnim u otajstvenom božićnom prizoru; prizoru kojem se možemo diviti i ovdje, na ovom trgu, kao i u bezbrojnim crkvama i kapelama čitavoga svijeta, ali i u svakoj kući u kojoj se časti ime Isusovo.
 

Milost Božja pojavila se za sve ljude. Da, Isus, lik Boga koji spašava, nije se objavio samo nekima i malobrojnima, nego svima. Istina, u poniznom i neuglednom prebivalištu u Betlehemu susrela ga je tek nekolicina osoba, no on je došao za sve: Židove i pogane, bogate i siromašne, bliske i daleke, vjernike i nevjernike... sve. Nadnaravna milost, po Božjoj volji, određena je za svako stvorenje. Potrebno je međutim da je ljudsko biće prihvati, da izgovori svoje "da" poput Marije, da mu tako srce bude rasvijetljenom zrakom toga božanskoga svjetla. Utjelovljenu Riječ te su noći primili Marija i Josip koji su ga s ljubavlju iščekivali, te pastiri koji su bdjeli uz svoja stada (usp. Lk 2,1-20). Malena zajednica, dakle, koja je pohitala pokloniti se Djetešcu Isusu; malena zajednica koja predstavlja Crkvu i sve ljude dobre volje. I danas, oni koji ga u svome životu iščekuju i traže, susreću Boga koji je iz ljubavi postao našim bratom; svi kojima je srce upravljeno prema njemu žele upoznati njegov lik i pridonijeti dolasku njegova Kraljevstva. Sam Isus to će reći u svojoj propovijedi: siromašni duhom, ožalošćeni, krotki, gladni pravednosti, milosrdni, čisti srcem, djelatnici mira, progonjeni zbog pravednosti (usp. Mt 5,3-10). Oni prepoznaju u Isusu lik Božji i odlaze, poput betlehemskih pastira, srca obnovljena radošću i ljubavlju.
 

Braći i sestre koji me slušate, svim ljudima upravljen je navještaj nade koja predstavlja srž božićne poruke. Za sve se rodio Isus i, kao što ga je Marija u Betlehemu pokazala pastirima, tako ga danas Crkva pokazuje čitavom čovječanstvu, da svaka osoba, svaka ljudska situacija iskusi moć spasiteljske milosti Božje, koja jedino može preoblikovati zlo u dobro, koja jedina može promijeniti srce čovjekovo i učiniti ga oazom mira.
 

Neka iskuse moć spasiteljske milosti Božje brojni narodi koji još žive u tminama i sjenama smrti (usp. Lk 1,79). Betlehemsko božansko svjetlo neka se proširi Svetom zemljom, gdje za Izraelci i Palestince izgledi ponovno postaju mračni; neka se proširi Libanonom, Irakom i posvuda Bliskim istokom. Neka oplodi napore svih koji se ne predaju pokvarenoj logici sukoba i nasilja, nego tome nasuprot daju prednost putu dijaloga i pregovora, da bi nadišli napetosti unutar pojedinih zemalja i našli pravedna i trajna rješenja sukoba koji muče to područje. To Svjetlo koje preoblikuje i obnavlja traže stanovnici Zimbabvea, u Africi, predugo vremena u zagrljaju političke i socijalne krize koja se, nažalost, pogoršava, kao i muškarci i žene Demokratske Republike Kongo, posebice u izmučenom području Kivu, stanovnici Darfura, u Sudanu, te u Somaliji, čije su beskrajne patnje posljedica nedostatka stabilnosti i mira. Ovo Svjetlo iščekuju ponajprije djeca tih zemalja i svih zemalja u teškoćama, da se povrati nada njihovoj budućnosti.
 

Gdje su povrijeđeni dostojanstvo i prava osobe; gdje osobni ili grupni egoizmi nadjačavaju opće dobro; gdje se riskira podlijeganje bratoubilačkoj mržnji i izrabljivanju čovjeka; gdje borbe dijele skupine i narode, onemogućavajući suživot; gdje nastavlja pogađati terorizam; gdje nedostaje potrebno za preživljavanje; gdje se s brigom gleda prema budućnosti koja postaje sve nesigurnija, pa i u zemljama blagostanja: ondje neka zasvijetli Svjetlost Božića i ohrabri sve da poduzmu koliko je do njih, u duhu istinske solidarnosti. Ako svatko misli samo na svoje interese, svijet mora propasti.
 

Draga braćo i sestre, danas se "pojavila milost Božja, spasiteljica svih ljudi" (usp. Tit 2,11), u ovom našem svijetu, s njegovim mogućnostima i njegovim slabostima, s njegovim napretcima i njegovim krizama, s njegovim nadama i njegovim tjeskobama. Danas sjaji svjetlost Isusa Krista, Sina Svevišnjega i sina Djevice Marije: "Boga od Boga, Svjetla od Svjetla, pravoga Boga od pravoga Boga, koji je radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao s nebesa." Klanjamo mu se danas, u svakom kraju svijeta, povijenom u pelene i položenom u siromašne jasle. Klanjamo mu se u tišini dok on, još nejak, kao da nas tješi riječima: Ne bojte se, "Ja sam Bog, nema drugoga" (Iz 45,22). Dođite k meni, muškarci i žene, narodi i države, dođite k meni, ne bojte se: došao sam da vam donesem ljubav Očevu, da vam pokažem put mira.
 

Pođimo dakle, braćo! Pohitajmo, poput pastira u betlehemskoj noći. Bog nam je došao ususret i pokazao nam je svoje lice, bogato milošću i milosrđem! Neka nam ne bude uzaludan njegov dolazak! Tražimo Isusa, dozvolimo da budemo privučeni njegovim svjetlom koje iz čovjekova srca razgoni žalost i strah; približimo se s povjerenjem; s poniznošću padnimo ničice da mu se poklonimo. Sretan Božić svima!

- papa Benedikt XVI.
 Facebook  Myspace RSS    |   E-mail  Print
Ostali članci:
»Arhiva Fokusa«
Najčitanije novosti
Stol riječi
Usnuo sam san da razgovaram s Bogom... “Dakle, ti bi želio razgovarati sa mnom?” reče Bog. “Ako imaš vremena” rekoh. Bog se nasmiješi. “Moje je vrijeme vječnost. Što si me kanio pitati?” “Što te najviše iznenađuje kod ljudi?” Bog odgovori: “Što im je djetinjstvo dosadno. Žure odrasti, a potom bi željeli ponovno biti djeca. Što troše zdravlje da bi stekli novac, a potom troše novac da bi vratili zdravlje. Što razmišljaju tjeskobno o budućnosti, zaboravljajući sadašnjost. Na taj način ne žive ni u sadašnjosti, ni u budućnosti. Što žive kao da nikada neće umrijeti, a onda umiru kao da nikada nisu živjeli.” Bog me primi za ruku. Ostadosmo na trenutak u tišini. Tada upitah: “Kao roditelj, koje bi životne pouke želio da tvoja djeca nauče?” Osmjehujući se, Bog odgovori: “Da nauče da nikoga ne mogu prisiliti da ih voli. Mogu samo voljeti. Da nauče da nije navrijednije ono što posjeduju, nego tko su u svom životu. Da nauče kako se nije dobro uspoređivati s drugima… Da nauče kako nije bogat onaj čovjek koji najviše ima, nego onaj kojem najmanje treba. Da nauče kako je dovoljno samo nekoliko sekundi da se duboko povrijedi voljeno biće, a potom su potrebne godine da se izliječi. Da nauče opraštati tako da sami opraštaju. Da spoznaju kako postoje osobe koje ih nježno vole, ali to ne znaju izreći, niti pokazati. Da nauče da se novcem može kupiti sve. Osim sreće. Da nauče da dvije osobe mogu promatrati istu stvar, a vidjeti je različito. Da nauče da je pravi prijatelj onaj koji zna sve o njima… a ipak ih voli. Da nauče kako nije uvijek dovoljno da im drugi oproste. Moraju i sami sebi opraštati.” Ljudi će zaboraviti što si rekao. Ljudi će zaboraviti što si učinio. Ali nikada neće zaboraviti kakve si osjećaje u njima pobudio.” 
Naša La Verna
Dragi dnevniče, Znam da sam neodgovorna. Opet tvoje plave korice nisam otvorila danima. Ali, imam ti ispričati mnogo toga. Ovo ljeto je bilo puno dobrih, ali i loših stvari. No, život je svejedno jedna dobra stvar između dvije loše i jedna loša stvar između dvije dobre. Poput valova u moru.   No, prva lekcija koju sam naučila je iščekivanje. Nećeš razumjeti dok ti ne objasnim: Ako vjeruješ da je nešto ili netko zaista tvoj, ili tvoje, ne trebaš se brinuti pri puštanju te stvari. Ono što je Bog odredio za tebe ne treba biti stisnuto u tvom grčevitom zagrljaju ili zatvoreno u kavezu. Ne moraš biti opsjednut time ili se boriti za to, niti se trebaš brinuti da će ti pobjeći. Ako je tvoje, ako je namjenjeno za tebe, budi siguran– tvoje je. Svemogući je to zapisao u knjigu koja se zove Tvoj život. Ali, ako nije za tebe, primjetit ćeš da se, iako pokušavaš, nikada ne uspije zadržati. I na neki način, to je blagoslov. Iako osjetiš kratkotrajnu tugu, shvatiš da ti Otac govori da bolja vremena dolaze, ona visina vala koju sam ti maloprije spomenula. Da Gospodin šalje svoj plan u sobu tvog života. I trebaš napraviti mjesta za njega.   Druga lekcija je samopouzdanje: Nemoj nikad pustiti da ti prijete Ikarom kad govoriš o snovima koji se čine kilometrima daleko. Izmolit ćeš ti već za njih. Nemoj im dopustiti da ti kažu: "Past ćeš poput njega." Da je Bog tu, pomogao bi ti pričvrstiti krila na leđa i pustio bi Ikara da leti pokraj tebe dok gledaš nebeska prostranstva. Ali, ako se odlučiš prkositi ljudima, nemoj Bogu. Ako se odlučiš na križanju života hodati manje prohodnom stazom, moli se. Uzmi zraka i moli trnovitim putem do zvijezda. Trebaš Milost da budeš spreman za ono što slijedi. U ovom godišnjem dobu, bit će uspona i padova. I tisuću prilika da naučiš rasti. Samo se svaki put kad padneš sjeti: Stvoritelj neba, Kreator mora, Otac svake predivne stvari je i tebe napravio i utkao te u sebe. Napravio je visoke planine, široke rijeke, nepregledne prašume. Govori suncu kad treba izaći i zaći, i poklonio ti je sve što ti treba. Život.   Treća lekcija je Ljubav: Činjenica da si još živ da ispričaš priču svog života je znak Njegove Ljubavi (koja je oduvijek bila u tebi) koja raste jačom i jačom svake minute svakog dana, podsjećajući te da postoji način da pređeš svaku teškoću. Polako ćeš početi vjerovati, "Možda, čak sada, dok ovo čitam, postoje skriveni dijelovi moje priče i postoji toliko različitih dijelova mene u tuđim umovima, ali nadam se da su svi protkani Očevom Ljubavlju. Pa čak i da nisu, to me neće skrenuti sa trnovite staze o kojoj sam čitao u drugoj lekciji, da ću ipak završiti tamo gdje trebam biti. Tamo gdje me je Svemogući odredio."   Do sljedećeg puta, dnevniče.   Tvoj Franjin suputnik.