Ljetna duhovna obnova hercegovačkog područnog bratstva
Četvrtak, 30. kolovoza 2012. | Broj čitanja: 1081
 
 

Ljetna duhovna obnova Hercegovačkog područnog bratstva
povodom svetog Ljudevita, suzaštitnika FSR-a


Na blagdan sv. Ljudevita 25. kolovoza 2012., Franjevački svjetovni red Hercegovine imao je svoju duhovnu obnovu u Drinovcima pod geslom: S Marijom kroz „vrata vjere“. Duhovnu obnovu je priprmilo područno vijeće FSR-a u suradnji s mjesnim bratstvom Drinovci. U 16:30h ispred crkve sv. Mihovila okupilo se oko 200 članova FSR-a iz hercegovačkih bratstava. Susret je započeo pozdravima i dobrodošlicom područne ministre Marije Brekalo. Riječi dobrodošlice uputio nam je i drinovački župnik fra Marko Jurič. Potom je fra Josip Vlašić, područni duhovni asistent FSR-a, uz pozdrave uputio i riječi ohrabrenja da samo uz Božju pomoć možemo rasti u vršenju Božje volje i da je to idealan put da naš franjevački poziv procvjeta. Nakon toga uslijedilo je zaziv Duhu Svetomu koji smo zajedno izmolili. Uslijedilo je predavanje na temu: S Marijom kroz „vrata vjere“ koje je pripremila Ana Bago, ministra bratstva u Posušju i područna doministra FSR-a. Svoje izlaganje počela je molitvom Zdravo Marijo. Odmah na početku postavila nam je pitanje: Što znači vjera u Boga za nas kršćane? Odgovor je, kazala nam je, u Novom Zavjetu a to je prihvatiti navještaj Kristova kraljevstva. Ali, opet to je vlastito, posebno iskustvo i kao takvo možemo ga prenositi na druge. Spomenula je također da su vrata vjere uvijek za nas otvorena ali da je na nama kako ćemo prijeći prag. A Gospodin stoji na vratima i tiho čeka. Na tom putu pomaže nam Majka Marija koja je, postavši Kristova majka, svima nama darovala vječni život. Kao njegova majka pratila ga je na svim njegovim putovima, od prvog čuda u Kani pa sve do raspeća i uskrsnuća. Nikad nije prestala vjerovati i samim time je sačuvala vjeru svih nas. Marija nam je najkraći put do Isusa, štit od zamki a primjer za to su nam svi svetci koji su joj se utjecali. Naš Serafski Otac ju je posebno štovao i u Pravilu nalaže da ju svi častimo i bezuvjetno ljubimo. Ona je zaštitnica našega reda. Ona je primjer kako živjeti Evanđelje a to je stalno davati život i prostor Isusu! „ I nama je, kao i Mariji, živjeti od vjere u teškim trenutcima jer je jedino križ put u novi život!“, kazala je sestra Ana. Marija je odgojiteljica Crkve i zaštitnica svijeta jer joj se svi utječu. Što god je Eva izgubila neposluhom, Marija je spasila vjernošću i posluhom. I na kraju se postavlja pitanje kako joj zahvaliti a odgovor je: Nasljedovati ju! Sestra Ana je završila izlaganje uz misao da trebamo koračati s Marijom do Gospodina i prepustiti joj da upravlja našim koracima.

 


Nakon predavanja uslijedila je sveta misa koju je predvodio fra Josip Vlašić uz koncelebraciju fra Marka Juriča i fra Željka Grubišića, duhovnog asistenta FSR-a Gorica. Sveto misno slavlje uzveličao je zbor Frame Drinovci. U svojoj propovijedi fra Josip nas je upoznao sa likom svetog Ljudevita i potaknuo nas da nam, baš kao i sv. Ljudevitu, obitelj bude prvo mjesto gdje treba živjeti svoj franjevački poziv. Također nam je svima učiti od njega o poniznosti, strpljivosti a napose da budemo velikodušni u žrtvi i praštanju. Sveti Ljudevit neka bude uzor svima, posebno muževima i muškarcima. Fra Josip je završio riječima: „Slušajte ljude, slušajte Crkvu i živite svojim ritmom!“ Nakon svete mise uslijedilo je kratko Klanjanje Presvetom oltarskom sakramentu. Na koncu smo svi radosno otpjevali himnu Franjevačke mladeži u BiH Usudi se.


Nakon duhovne okrijepe svi smo se uputili u crkveno dvorište gdje nas je čekala zakuska koju su pripremile vrijedne ruke naše braće iz bratstva Drinovci. Uz okrjepu i razgovor ostali smo u bratskom zajedništvu, zahvaljući Gospodinu za ljepotu bratstva.


tekst preuzet sa svjetovni-franjevci.info
 

- Božica Ivanković, FSR Mostar
 Facebook  Myspace RSS    |   E-mail  Print
Ostali članci:
»Arhiva Fokusa«
Najčitanije novosti
Stol riječi
Usnuo sam san da razgovaram s Bogom... “Dakle, ti bi želio razgovarati sa mnom?” reče Bog. “Ako imaš vremena” rekoh. Bog se nasmiješi. “Moje je vrijeme vječnost. Što si me kanio pitati?” “Što te najviše iznenađuje kod ljudi?” Bog odgovori: “Što im je djetinjstvo dosadno. Žure odrasti, a potom bi željeli ponovno biti djeca. Što troše zdravlje da bi stekli novac, a potom troše novac da bi vratili zdravlje. Što razmišljaju tjeskobno o budućnosti, zaboravljajući sadašnjost. Na taj način ne žive ni u sadašnjosti, ni u budućnosti. Što žive kao da nikada neće umrijeti, a onda umiru kao da nikada nisu živjeli.” Bog me primi za ruku. Ostadosmo na trenutak u tišini. Tada upitah: “Kao roditelj, koje bi životne pouke želio da tvoja djeca nauče?” Osmjehujući se, Bog odgovori: “Da nauče da nikoga ne mogu prisiliti da ih voli. Mogu samo voljeti. Da nauče da nije navrijednije ono što posjeduju, nego tko su u svom životu. Da nauče kako se nije dobro uspoređivati s drugima… Da nauče kako nije bogat onaj čovjek koji najviše ima, nego onaj kojem najmanje treba. Da nauče kako je dovoljno samo nekoliko sekundi da se duboko povrijedi voljeno biće, a potom su potrebne godine da se izliječi. Da nauče opraštati tako da sami opraštaju. Da spoznaju kako postoje osobe koje ih nježno vole, ali to ne znaju izreći, niti pokazati. Da nauče da se novcem može kupiti sve. Osim sreće. Da nauče da dvije osobe mogu promatrati istu stvar, a vidjeti je različito. Da nauče da je pravi prijatelj onaj koji zna sve o njima… a ipak ih voli. Da nauče kako nije uvijek dovoljno da im drugi oproste. Moraju i sami sebi opraštati.” Ljudi će zaboraviti što si rekao. Ljudi će zaboraviti što si učinio. Ali nikada neće zaboraviti kakve si osjećaje u njima pobudio.” 
Naša La Verna
Dragi dnevniče, Znam da sam neodgovorna. Opet tvoje plave korice nisam otvorila danima. Ali, imam ti ispričati mnogo toga. Ovo ljeto je bilo puno dobrih, ali i loših stvari. No, život je svejedno jedna dobra stvar između dvije loše i jedna loša stvar između dvije dobre. Poput valova u moru.   No, prva lekcija koju sam naučila je iščekivanje. Nećeš razumjeti dok ti ne objasnim: Ako vjeruješ da je nešto ili netko zaista tvoj, ili tvoje, ne trebaš se brinuti pri puštanju te stvari. Ono što je Bog odredio za tebe ne treba biti stisnuto u tvom grčevitom zagrljaju ili zatvoreno u kavezu. Ne moraš biti opsjednut time ili se boriti za to, niti se trebaš brinuti da će ti pobjeći. Ako je tvoje, ako je namjenjeno za tebe, budi siguran– tvoje je. Svemogući je to zapisao u knjigu koja se zove Tvoj život. Ali, ako nije za tebe, primjetit ćeš da se, iako pokušavaš, nikada ne uspije zadržati. I na neki način, to je blagoslov. Iako osjetiš kratkotrajnu tugu, shvatiš da ti Otac govori da bolja vremena dolaze, ona visina vala koju sam ti maloprije spomenula. Da Gospodin šalje svoj plan u sobu tvog života. I trebaš napraviti mjesta za njega.   Druga lekcija je samopouzdanje: Nemoj nikad pustiti da ti prijete Ikarom kad govoriš o snovima koji se čine kilometrima daleko. Izmolit ćeš ti već za njih. Nemoj im dopustiti da ti kažu: "Past ćeš poput njega." Da je Bog tu, pomogao bi ti pričvrstiti krila na leđa i pustio bi Ikara da leti pokraj tebe dok gledaš nebeska prostranstva. Ali, ako se odlučiš prkositi ljudima, nemoj Bogu. Ako se odlučiš na križanju života hodati manje prohodnom stazom, moli se. Uzmi zraka i moli trnovitim putem do zvijezda. Trebaš Milost da budeš spreman za ono što slijedi. U ovom godišnjem dobu, bit će uspona i padova. I tisuću prilika da naučiš rasti. Samo se svaki put kad padneš sjeti: Stvoritelj neba, Kreator mora, Otac svake predivne stvari je i tebe napravio i utkao te u sebe. Napravio je visoke planine, široke rijeke, nepregledne prašume. Govori suncu kad treba izaći i zaći, i poklonio ti je sve što ti treba. Život.   Treća lekcija je Ljubav: Činjenica da si još živ da ispričaš priču svog života je znak Njegove Ljubavi (koja je oduvijek bila u tebi) koja raste jačom i jačom svake minute svakog dana, podsjećajući te da postoji način da pređeš svaku teškoću. Polako ćeš početi vjerovati, "Možda, čak sada, dok ovo čitam, postoje skriveni dijelovi moje priče i postoji toliko različitih dijelova mene u tuđim umovima, ali nadam se da su svi protkani Očevom Ljubavlju. Pa čak i da nisu, to me neće skrenuti sa trnovite staze o kojoj sam čitao u drugoj lekciji, da ću ipak završiti tamo gdje trebam biti. Tamo gdje me je Svemogući odredio."   Do sljedećeg puta, dnevniče.   Tvoj Franjin suputnik.