Pobožnost 13 utoraka sv. Anti: šesti utorak
Utorak, 24. travnja 2012. | Broj čitanja: 1461
 
 

Prošao je i šesti utorak sv. Anti. Svetu Misu predvodio je fra Vitomir Musa.


U svojoj propovijedi svećenik je pričao o čistoći srca, a ja razmišljam o Malom princu. Hmm… Al nije to tako nespojivo. „Punina čovjeka u punom smislu je srce. Bogu je bitno ono što nosimo u srcu, ono što srce spoznaje i osjeća." I tu meni pade na pamet Mali princ, kojega sam čitala još u osnovnoj školi. Duboko urezana rečenica iz te knjige : 'Čovjek samo srcem dobro vidi, bitno je očima nevidljivo', cijelo se vrijeme motala po mojoj glavi.


Ja bi počela od svoje definicije srca. Srce je zapravo jedino bogatstvo koje se ne prodaje i ne kupuje, nego se poklanja. Mislim čak da raj nije gore, nego u čovjekovu srcu samo treba naučiti stvoriti ga. Za stvaranje raja u vlastitom srcu čovjek kao prvo treba biti sretan, a sreća se postiže vjerovanjem i čežnjom za Bogom. Ali, ljudsko srce je ugroženo i treba ga čuvati i čistiti od nečistoća. Na srce bi zapravo trebali gledati kao posebnu malenu sobu u koju nam Isus dolazi u goste. To je zapravo soba koju pretvaramo u naš mali privatni raj.


Raj bi kao prvo trebao biti čist, a čistoću naše sobice postižemo svetom ispovijedi. Također, raj bi treba biti pun svjetla, a svjetlo donosimo molitvom. Sada kada smo sobu očistili i otvorili prozor za sunčane zrake vrijeme je da je malo uredimo po našem guštu. Sada svi trebamo naći nekog uzora među svecima i prema njegovom životu uredit svoju sobu. Ja ću je urediti po uzoru na sv. Franju. Najprije, trebam izbaciti sve što mi ne treba, sve što me sputava. Ostavila sam samo ono što mi je najpotrebnije za živjeti. Ne treba srce zamarati glupostima jer ono je sveto i neponovljivo. Franjo je bio pametan i mudar, pa ću natrpati svoju sobu knjigama i poslovicama velikih svetaca koji će svakako obogatiti moje srce znanjem, ali i pomoći mi kroz život. Sada je u mojoj sobi ostao samo krevet, jedna stolica za Isusa, stol i polica s knjigama. Srce je i simbol dobrote, a kakav je to dobar čovjek koji ne živi u zajedništvu s drugima. Ne svjetiljkom, nego srcem treba tražiti ljude, jer samo će pred ljubavlju otvoriti svoja srca. Zato ću ja ipak u svoju sobu staviti još jednu stolicu, pa kad Isus bude tu da mogu zovnuti i nekoga od svojih prijatelja da ih upoznam s njim. Voljela bi da i oni vide kolika je Isus legenda. On je zapravo jedini koji me razumije i kojemu mogu sve reći. On je jedini koji zna što želim reći i kada šutim. On je jedini pravi prijatelj.


Srce je povezano sa svim organima u našem tijelu. To znači da je odgovorno za svaki naš pokret, svaku našu riječ, zapravo za sve što činimo u životu. Što je čišće sredstvo rada (srce) čišći će biti i put, a Isus je tu samo da nas povremeno upozori da nam se pojavila prašina na ormaru ili da nam otvori prozor da uđe malo svježeg zraka.

U našem se srcu nalazi savršen učitelj (Isus). Ne treba ga tražiti na drugim mjestima.
 

- Petra Mandić
 Facebook  Myspace RSS    |   E-mail  Print
Ostali članci:
»Arhiva Fokusa«
Najčitanije novosti
Stol riječi
Usnuo sam san da razgovaram s Bogom... “Dakle, ti bi želio razgovarati sa mnom?” reče Bog. “Ako imaš vremena” rekoh. Bog se nasmiješi. “Moje je vrijeme vječnost. Što si me kanio pitati?” “Što te najviše iznenađuje kod ljudi?” Bog odgovori: “Što im je djetinjstvo dosadno. Žure odrasti, a potom bi željeli ponovno biti djeca. Što troše zdravlje da bi stekli novac, a potom troše novac da bi vratili zdravlje. Što razmišljaju tjeskobno o budućnosti, zaboravljajući sadašnjost. Na taj način ne žive ni u sadašnjosti, ni u budućnosti. Što žive kao da nikada neće umrijeti, a onda umiru kao da nikada nisu živjeli.” Bog me primi za ruku. Ostadosmo na trenutak u tišini. Tada upitah: “Kao roditelj, koje bi životne pouke želio da tvoja djeca nauče?” Osmjehujući se, Bog odgovori: “Da nauče da nikoga ne mogu prisiliti da ih voli. Mogu samo voljeti. Da nauče da nije navrijednije ono što posjeduju, nego tko su u svom životu. Da nauče kako se nije dobro uspoređivati s drugima… Da nauče kako nije bogat onaj čovjek koji najviše ima, nego onaj kojem najmanje treba. Da nauče kako je dovoljno samo nekoliko sekundi da se duboko povrijedi voljeno biće, a potom su potrebne godine da se izliječi. Da nauče opraštati tako da sami opraštaju. Da spoznaju kako postoje osobe koje ih nježno vole, ali to ne znaju izreći, niti pokazati. Da nauče da se novcem može kupiti sve. Osim sreće. Da nauče da dvije osobe mogu promatrati istu stvar, a vidjeti je različito. Da nauče da je pravi prijatelj onaj koji zna sve o njima… a ipak ih voli. Da nauče kako nije uvijek dovoljno da im drugi oproste. Moraju i sami sebi opraštati.” Ljudi će zaboraviti što si rekao. Ljudi će zaboraviti što si učinio. Ali nikada neće zaboraviti kakve si osjećaje u njima pobudio.” 
Naša La Verna
Dragi dnevniče, Znam da sam neodgovorna. Opet tvoje plave korice nisam otvorila danima. Ali, imam ti ispričati mnogo toga. Ovo ljeto je bilo puno dobrih, ali i loših stvari. No, život je svejedno jedna dobra stvar između dvije loše i jedna loša stvar između dvije dobre. Poput valova u moru.   No, prva lekcija koju sam naučila je iščekivanje. Nećeš razumjeti dok ti ne objasnim: Ako vjeruješ da je nešto ili netko zaista tvoj, ili tvoje, ne trebaš se brinuti pri puštanju te stvari. Ono što je Bog odredio za tebe ne treba biti stisnuto u tvom grčevitom zagrljaju ili zatvoreno u kavezu. Ne moraš biti opsjednut time ili se boriti za to, niti se trebaš brinuti da će ti pobjeći. Ako je tvoje, ako je namjenjeno za tebe, budi siguran– tvoje je. Svemogući je to zapisao u knjigu koja se zove Tvoj život. Ali, ako nije za tebe, primjetit ćeš da se, iako pokušavaš, nikada ne uspije zadržati. I na neki način, to je blagoslov. Iako osjetiš kratkotrajnu tugu, shvatiš da ti Otac govori da bolja vremena dolaze, ona visina vala koju sam ti maloprije spomenula. Da Gospodin šalje svoj plan u sobu tvog života. I trebaš napraviti mjesta za njega.   Druga lekcija je samopouzdanje: Nemoj nikad pustiti da ti prijete Ikarom kad govoriš o snovima koji se čine kilometrima daleko. Izmolit ćeš ti već za njih. Nemoj im dopustiti da ti kažu: "Past ćeš poput njega." Da je Bog tu, pomogao bi ti pričvrstiti krila na leđa i pustio bi Ikara da leti pokraj tebe dok gledaš nebeska prostranstva. Ali, ako se odlučiš prkositi ljudima, nemoj Bogu. Ako se odlučiš na križanju života hodati manje prohodnom stazom, moli se. Uzmi zraka i moli trnovitim putem do zvijezda. Trebaš Milost da budeš spreman za ono što slijedi. U ovom godišnjem dobu, bit će uspona i padova. I tisuću prilika da naučiš rasti. Samo se svaki put kad padneš sjeti: Stvoritelj neba, Kreator mora, Otac svake predivne stvari je i tebe napravio i utkao te u sebe. Napravio je visoke planine, široke rijeke, nepregledne prašume. Govori suncu kad treba izaći i zaći, i poklonio ti je sve što ti treba. Život.   Treća lekcija je Ljubav: Činjenica da si još živ da ispričaš priču svog života je znak Njegove Ljubavi (koja je oduvijek bila u tebi) koja raste jačom i jačom svake minute svakog dana, podsjećajući te da postoji način da pređeš svaku teškoću. Polako ćeš početi vjerovati, "Možda, čak sada, dok ovo čitam, postoje skriveni dijelovi moje priče i postoji toliko različitih dijelova mene u tuđim umovima, ali nadam se da su svi protkani Očevom Ljubavlju. Pa čak i da nisu, to me neće skrenuti sa trnovite staze o kojoj sam čitao u drugoj lekciji, da ću ipak završiti tamo gdje trebam biti. Tamo gdje me je Svemogući odredio."   Do sljedećeg puta, dnevniče.   Tvoj Franjin suputnik.