Seminar FSR-a: Bratstvo kao mjesto i škola evangelizacije
Utorak, 08. studenog 2011. | Broj čitanja: 1639
 
 

Od 4. do 6 studenog 2011. u Međugorju, u Domus pacis, održan je seminar trajne formacije u FSR-u, kojeg je organiziralo Hercegovačko područno vijeće FSR-a, a sudjelovali su predstavnici i Hercegovačkog i Bosanskog područnog bratstva. Tema seminara bila je „Bratstvo kao mjesto i škola evangelizacije“. Znamo da je sv. Franjo sve nazivao bratom i sestrom, a također je dobio i poziv da evanđeoski oblik života živi u bratskom zajedništvu. I mi, braća i sestre svjetovni franjevci, imamo poziv da živimo Evanđelje po primjeru sv. Franje, dakle, da živimo u bratstvu. O životu u bratstvu, o radostima i poteškoćama takvoga života, dosta toga smo čuli na ovome seminaru, a imali smo priliku i međusobno razmijeniti iskustva života u bratstvu.

 

Nakon dolaska i smještaja, seminar smo započeli sv. misom u župnoj crkvi sv. Jakova koju je predvodio fra Josip Vlašić, duhovni asistent Hercegovačkog područnog bratstva. Na početku radnog dijela programa, pozdravila nas je područna ministra Hercegovačkog bratstva Marija Brekalo. Nakon njezinih uvodnih riječi svi sudionici su se predstavili a potom je Marijana Bošnjak podnijela sažeto izvješće s Generalnog kapitula FSR-a, koji je održan u Sao Paolu (Brazil) a na kojem je on, kao prvi predstavnik u povijest FSR-a u BiH, na njemu sudjelovala.

 

Tijekom seminara imali smo tri predavanja i tri rada po skupinama. Predavači su bili brat Stjepan Kelčić, ministar Hrvatskog nacionalnog bratstva FSR-a (FSR Zagreb - Kaptol), sestra Danijela Rebac, povjerenica za formaciju Hrvatskog bratstva FSR-a (FSR Zagreb - Dubrava) i sestra Mila Čuljak, područna povjerenica za formaciju (FSR Široki Brijeg). Tema prvog predavanja bila je „Ja i bratstvo“, a predavač je bio Stjepan. S nama je podijelio svoje iskustvo života u bratstvu i iznio nam što od nas zahtjeva život u bratstvu. Između ostalog je rekao da smo svi mi u bratstvu udovi tijela bratstva, a znamo da ako jedan ud zakaže pati cijelo tijelo. Stoga, život u bratstvu od nas traži osobnu prisutnost, djelatnu suradnju, raspoloživost za svu braću i sestre, odgovornost itd. Sastavni dio života svjetovnih franjevaca trebalo bi biti čitanje Biblije, Pravila i Generalnih konstitucija, Katekizma katoličke Crkve, a za življenje franjevaštva jako je važno da se često prisjetimo svoga zavjetovanja, odnosno riječi koje smo izrekli prilikom zavjetovanja.

 

Danijelino predavanje bilo je na temu „Dinamizam života u bratstvu“. Danijela nas je podsjetila što kažu Pravilo i Generalne konstitucije FSR-a o bratstvu, o životu u bratstvu i iznijela je prijedloge kako bi trebali izgledati različiti susreti mjesnog bratstva. Posebno je upozorila na faze formacije i na činjenicu da formacija ne završava zavjetovanjem, već tada stupamo u fazu trajne formacije. Rad po skupinama na temu Danijelinog izlaganja bio je dosta dinamičan. Razgovarali smo o životu naših bratstava, o načinu organiziranja susreta, o radu vijeća, ali i motivima našega ulaska u FSR.

 

Subotu večer smo proveli u zajedničkom druženju uz pjesmu i nekoliko originalnih i zabavnih igara, u kojima su sudjelovali svi sudionici seminara. Neki su vozili motor, neki čistili, zavijali žarulje, prali čarape i sl., neki čak prali slona, a netko je dobio i ponudu da ostare zajedno. Uglavnom, bilo je veselo i zabavno.

 

Nedjelju smo započeli jutarnjom molitvom iz Časoslova i svetom misom u kapelici. Potom je slijedilo predavanje a onda i rad po grupama. Treće predavanje bilo je „Evanđelje i život“ sestre Mile Čuljak. Polazna točka njezinog predavanja bila je broj 4. našega Pravila gdje stoji da se svjetovni franjevci trebaju obvezati „da će često čitati Evanđelje, prelazeći iz Evanđelja u život i iz života u Evanđelje“. Mila je pričala o svom osobnom iskustvu življenja u FSR-u, življenja Evanđelja. Naglasak je stavila na čl. 15 Konstitucija u kojemu se govori o življenju duha siromaštava. Mi se zavjetovanjem obvezujemo živjeti Evanđelje po Pravilu i Generalnim konstitucijama FSR-a, a to od nas traži da smanjujemo materijalne potrebe, da razmišljamo što nam je uistinu potrebno, jer navezanost na bilo što, a pogotovo na materijalne stvari, smanjuje našu slobodu.

 

Zadovoljni organizacijom seminara, predavanjima i predavačima svi smo otišli svojim kućama jedva čekajući idući susret svoga mjesnog bratstva kako bi sa ostalom braćom i sestrama podijelili ovo iskustvo i prenijeli im ono što smo čuli i naučili tijekom seminara.

 

Tekst preuzet sa stranice:svjetovni-franjevci.info

- Josipa Vukoja, FSR Mostar
 Facebook  Myspace RSS    |   E-mail  Print
Ostali članci:
»Arhiva Fokusa«
Najčitanije novosti
Stol riječi
Usnuo sam san da razgovaram s Bogom... “Dakle, ti bi želio razgovarati sa mnom?” reče Bog. “Ako imaš vremena” rekoh. Bog se nasmiješi. “Moje je vrijeme vječnost. Što si me kanio pitati?” “Što te najviše iznenađuje kod ljudi?” Bog odgovori: “Što im je djetinjstvo dosadno. Žure odrasti, a potom bi željeli ponovno biti djeca. Što troše zdravlje da bi stekli novac, a potom troše novac da bi vratili zdravlje. Što razmišljaju tjeskobno o budućnosti, zaboravljajući sadašnjost. Na taj način ne žive ni u sadašnjosti, ni u budućnosti. Što žive kao da nikada neće umrijeti, a onda umiru kao da nikada nisu živjeli.” Bog me primi za ruku. Ostadosmo na trenutak u tišini. Tada upitah: “Kao roditelj, koje bi životne pouke želio da tvoja djeca nauče?” Osmjehujući se, Bog odgovori: “Da nauče da nikoga ne mogu prisiliti da ih voli. Mogu samo voljeti. Da nauče da nije navrijednije ono što posjeduju, nego tko su u svom životu. Da nauče kako se nije dobro uspoređivati s drugima… Da nauče kako nije bogat onaj čovjek koji najviše ima, nego onaj kojem najmanje treba. Da nauče kako je dovoljno samo nekoliko sekundi da se duboko povrijedi voljeno biće, a potom su potrebne godine da se izliječi. Da nauče opraštati tako da sami opraštaju. Da spoznaju kako postoje osobe koje ih nježno vole, ali to ne znaju izreći, niti pokazati. Da nauče da se novcem može kupiti sve. Osim sreće. Da nauče da dvije osobe mogu promatrati istu stvar, a vidjeti je različito. Da nauče da je pravi prijatelj onaj koji zna sve o njima… a ipak ih voli. Da nauče kako nije uvijek dovoljno da im drugi oproste. Moraju i sami sebi opraštati.” Ljudi će zaboraviti što si rekao. Ljudi će zaboraviti što si učinio. Ali nikada neće zaboraviti kakve si osjećaje u njima pobudio.” 
Naša La Verna
Dragi dnevniče, Znam da sam neodgovorna. Opet tvoje plave korice nisam otvorila danima. Ali, imam ti ispričati mnogo toga. Ovo ljeto je bilo puno dobrih, ali i loših stvari. No, život je svejedno jedna dobra stvar između dvije loše i jedna loša stvar između dvije dobre. Poput valova u moru.   No, prva lekcija koju sam naučila je iščekivanje. Nećeš razumjeti dok ti ne objasnim: Ako vjeruješ da je nešto ili netko zaista tvoj, ili tvoje, ne trebaš se brinuti pri puštanju te stvari. Ono što je Bog odredio za tebe ne treba biti stisnuto u tvom grčevitom zagrljaju ili zatvoreno u kavezu. Ne moraš biti opsjednut time ili se boriti za to, niti se trebaš brinuti da će ti pobjeći. Ako je tvoje, ako je namjenjeno za tebe, budi siguran– tvoje je. Svemogući je to zapisao u knjigu koja se zove Tvoj život. Ali, ako nije za tebe, primjetit ćeš da se, iako pokušavaš, nikada ne uspije zadržati. I na neki način, to je blagoslov. Iako osjetiš kratkotrajnu tugu, shvatiš da ti Otac govori da bolja vremena dolaze, ona visina vala koju sam ti maloprije spomenula. Da Gospodin šalje svoj plan u sobu tvog života. I trebaš napraviti mjesta za njega.   Druga lekcija je samopouzdanje: Nemoj nikad pustiti da ti prijete Ikarom kad govoriš o snovima koji se čine kilometrima daleko. Izmolit ćeš ti već za njih. Nemoj im dopustiti da ti kažu: "Past ćeš poput njega." Da je Bog tu, pomogao bi ti pričvrstiti krila na leđa i pustio bi Ikara da leti pokraj tebe dok gledaš nebeska prostranstva. Ali, ako se odlučiš prkositi ljudima, nemoj Bogu. Ako se odlučiš na križanju života hodati manje prohodnom stazom, moli se. Uzmi zraka i moli trnovitim putem do zvijezda. Trebaš Milost da budeš spreman za ono što slijedi. U ovom godišnjem dobu, bit će uspona i padova. I tisuću prilika da naučiš rasti. Samo se svaki put kad padneš sjeti: Stvoritelj neba, Kreator mora, Otac svake predivne stvari je i tebe napravio i utkao te u sebe. Napravio je visoke planine, široke rijeke, nepregledne prašume. Govori suncu kad treba izaći i zaći, i poklonio ti je sve što ti treba. Život.   Treća lekcija je Ljubav: Činjenica da si još živ da ispričaš priču svog života je znak Njegove Ljubavi (koja je oduvijek bila u tebi) koja raste jačom i jačom svake minute svakog dana, podsjećajući te da postoji način da pređeš svaku teškoću. Polako ćeš početi vjerovati, "Možda, čak sada, dok ovo čitam, postoje skriveni dijelovi moje priče i postoji toliko različitih dijelova mene u tuđim umovima, ali nadam se da su svi protkani Očevom Ljubavlju. Pa čak i da nisu, to me neće skrenuti sa trnovite staze o kojoj sam čitao u drugoj lekciji, da ću ipak završiti tamo gdje trebam biti. Tamo gdje me je Svemogući odredio."   Do sljedećeg puta, dnevniče.   Tvoj Franjin suputnik.