Najstarija hrvatska klarisa proslavila 100. rođendan
Srijeda, 05. listopada 2011. | Broj čitanja: 2085
 
 

S. M. Izabela Radin još je pokretna, pamćenje je vrlo dobro služi, a sve donedavno obavljala je svoje radne dužnosti


Uoči blagdana sv. Franje, u ponedjeljak, 3. listopada u samostanu klarisa u Mikulićima u Zagrebu 100. rođendan proslavila je s. M. Izabela Radin. Slavlje je bilo obilježeno večernjim misnim slavljem te prigodnim pjesmama i čestitkama sestara. Svečarici čestitke su uputili i zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić i dubrovački biskup Mate Uzinić.

S. M. Izabela Radin, krsnim imenom Mare, rođena je u obitelji s petero djece, od oca Pera i majke Ane, r. Miljas u selu Mihanići, župa Pridvorje, Dubrovačka biskupija. U 9. godini ostaje bez oca, a sa 17. bez majke i brata, te je tako još maloljetna preuzela brigu za mlađeg brata i sestru. Mala obitelj uzdržavala se radom i prodajom povrća iz svog vrta. Premda je poziv za posvećeni život osjećala još kao djevojčica, konačnu odluku donijela je u 25. godini stupivši u Družbu sestara franjevki od Bezgrešnog Začeća na Dančama. Godine 1938. u drugoj skupini sestara odlazi u Argentinu, gdje preuzima brigu za napuštenu djecu u nekoliko zavoda. U Red sv. Klare prelazi 1960. godine ulaskom u samostan klarisa koje su tada još bile u Samoboru. U tom istom samostanu već je bila njezina mlađa sestra Luce (+2007.). U samostanu se odmah uključila u posao izrade misnoga ruha za potrebe novoosnovanog i siromašnog samostana. Kada su sestre prešle u Zagreb, s. Izabela je sudjelovala u podizanju betonskoga klauzurnog zida. Kasnije je vodila posao koji je bio glavni izvor prihoda za uzdržavanje zajednice: izrađivanje popluna.

S. M. Izabela ima još živućeg brata Stjepu (r. 1915.) koji s obitelji živi u Americi.
I u stotoj godini s. M. Izabela još je pokretna, pamćenje je vrlo dobro služi, dolazi koliko može na zajedničku molitvu, a sve donedavno obavljala je svoje radne dužnosti. Sestre joj se radu obraćaju za savjet pri radu, te vole poslušati njezina životna iskustva, koja iznosi sa svim potankostima.

- IKA
 Facebook  Myspace RSS    |   E-mail  Print
Ostali članci:
»Arhiva Fokusa«
Najčitanije novosti
Stol riječi
Usnuo sam san da razgovaram s Bogom... “Dakle, ti bi želio razgovarati sa mnom?” reče Bog. “Ako imaš vremena” rekoh. Bog se nasmiješi. “Moje je vrijeme vječnost. Što si me kanio pitati?” “Što te najviše iznenađuje kod ljudi?” Bog odgovori: “Što im je djetinjstvo dosadno. Žure odrasti, a potom bi željeli ponovno biti djeca. Što troše zdravlje da bi stekli novac, a potom troše novac da bi vratili zdravlje. Što razmišljaju tjeskobno o budućnosti, zaboravljajući sadašnjost. Na taj način ne žive ni u sadašnjosti, ni u budućnosti. Što žive kao da nikada neće umrijeti, a onda umiru kao da nikada nisu živjeli.” Bog me primi za ruku. Ostadosmo na trenutak u tišini. Tada upitah: “Kao roditelj, koje bi životne pouke želio da tvoja djeca nauče?” Osmjehujući se, Bog odgovori: “Da nauče da nikoga ne mogu prisiliti da ih voli. Mogu samo voljeti. Da nauče da nije navrijednije ono što posjeduju, nego tko su u svom životu. Da nauče kako se nije dobro uspoređivati s drugima… Da nauče kako nije bogat onaj čovjek koji najviše ima, nego onaj kojem najmanje treba. Da nauče kako je dovoljno samo nekoliko sekundi da se duboko povrijedi voljeno biće, a potom su potrebne godine da se izliječi. Da nauče opraštati tako da sami opraštaju. Da spoznaju kako postoje osobe koje ih nježno vole, ali to ne znaju izreći, niti pokazati. Da nauče da se novcem može kupiti sve. Osim sreće. Da nauče da dvije osobe mogu promatrati istu stvar, a vidjeti je različito. Da nauče da je pravi prijatelj onaj koji zna sve o njima… a ipak ih voli. Da nauče kako nije uvijek dovoljno da im drugi oproste. Moraju i sami sebi opraštati.” Ljudi će zaboraviti što si rekao. Ljudi će zaboraviti što si učinio. Ali nikada neće zaboraviti kakve si osjećaje u njima pobudio.” 
Naša La Verna
Dragi dnevniče, Znam da sam neodgovorna. Opet tvoje plave korice nisam otvorila danima. Ali, imam ti ispričati mnogo toga. Ovo ljeto je bilo puno dobrih, ali i loših stvari. No, život je svejedno jedna dobra stvar između dvije loše i jedna loša stvar između dvije dobre. Poput valova u moru.   No, prva lekcija koju sam naučila je iščekivanje. Nećeš razumjeti dok ti ne objasnim: Ako vjeruješ da je nešto ili netko zaista tvoj, ili tvoje, ne trebaš se brinuti pri puštanju te stvari. Ono što je Bog odredio za tebe ne treba biti stisnuto u tvom grčevitom zagrljaju ili zatvoreno u kavezu. Ne moraš biti opsjednut time ili se boriti za to, niti se trebaš brinuti da će ti pobjeći. Ako je tvoje, ako je namjenjeno za tebe, budi siguran– tvoje je. Svemogući je to zapisao u knjigu koja se zove Tvoj život. Ali, ako nije za tebe, primjetit ćeš da se, iako pokušavaš, nikada ne uspije zadržati. I na neki način, to je blagoslov. Iako osjetiš kratkotrajnu tugu, shvatiš da ti Otac govori da bolja vremena dolaze, ona visina vala koju sam ti maloprije spomenula. Da Gospodin šalje svoj plan u sobu tvog života. I trebaš napraviti mjesta za njega.   Druga lekcija je samopouzdanje: Nemoj nikad pustiti da ti prijete Ikarom kad govoriš o snovima koji se čine kilometrima daleko. Izmolit ćeš ti već za njih. Nemoj im dopustiti da ti kažu: "Past ćeš poput njega." Da je Bog tu, pomogao bi ti pričvrstiti krila na leđa i pustio bi Ikara da leti pokraj tebe dok gledaš nebeska prostranstva. Ali, ako se odlučiš prkositi ljudima, nemoj Bogu. Ako se odlučiš na križanju života hodati manje prohodnom stazom, moli se. Uzmi zraka i moli trnovitim putem do zvijezda. Trebaš Milost da budeš spreman za ono što slijedi. U ovom godišnjem dobu, bit će uspona i padova. I tisuću prilika da naučiš rasti. Samo se svaki put kad padneš sjeti: Stvoritelj neba, Kreator mora, Otac svake predivne stvari je i tebe napravio i utkao te u sebe. Napravio je visoke planine, široke rijeke, nepregledne prašume. Govori suncu kad treba izaći i zaći, i poklonio ti je sve što ti treba. Život.   Treća lekcija je Ljubav: Činjenica da si još živ da ispričaš priču svog života je znak Njegove Ljubavi (koja je oduvijek bila u tebi) koja raste jačom i jačom svake minute svakog dana, podsjećajući te da postoji način da pređeš svaku teškoću. Polako ćeš početi vjerovati, "Možda, čak sada, dok ovo čitam, postoje skriveni dijelovi moje priče i postoji toliko različitih dijelova mene u tuđim umovima, ali nadam se da su svi protkani Očevom Ljubavlju. Pa čak i da nisu, to me neće skrenuti sa trnovite staze o kojoj sam čitao u drugoj lekciji, da ću ipak završiti tamo gdje trebam biti. Tamo gdje me je Svemogući odredio."   Do sljedećeg puta, dnevniče.   Tvoj Franjin suputnik.