Pismo provincijala fra Ivana o svetkovini sv. Franje
Nedjelja, 02. listopada 2011. | Broj čitanja: 1627
 
 

Draga braćo!

 

Obljetnice koje cjelokupna franjevačka obitelj obilježava - velika 800. obljetnica Jubilarne godine sv. Klare Asiške kao i 25. obljetnica Duha Asiza - milosna su prigoda za sve nas da se napojimo na čistom izvoru božanskoga nadahnuća karizme Franje Asiškoga. Da napojeni i, iznutra obnovljeni i osnaženi, evanđeoski odgovorimo na potrebe Crkve i svijeta. Svjesni smo da najprije u sebi i u svojim bratstvima, u našim međuodnosima, u našem načinu života trebamo obnovu i trajnu izgradnju.

 

Draga braćo, nikad ne smetnimo s uma da naš život i poslanje ne mogu biti plodni bez svakidašnjeg susreta s Gospodinom, bez da naše srce bude trajno okrenuto prema Njemu, bez produženih momenata šutljivog razgovora s Onim za koga znamo da nas ljubi, da nas poziva i šalje: Kao što loza ne može donijeti rod sama od sebe, ako ne ostane na trsu, tako ni vi ako ne ostanete u meni (Iv 15, 4); Bez mene ne možete učiniti ništa (Iv 15, 5). Tajna istinskog i plodnog redovničkoga i franjevačkoga života u kojemu se otkriva ljepota nasljedovanja Isusa Krista je svakodnevna molitva, kako nas i potiče Generalni ministar našega Reda. U društvu kao što je naše izloženi smo riziku da imamo srce puno buke koje nas priječi da slušamo šapat glasa Gospodinova, a kao učenici trebamo, prije svega, naučiti moliti (usp. Lk 11, 1) i stoga, kao i sam Isus, posvetiti vrijeme samotnim trenutcima i motriti lice Očevo.

 

Lik Krista Propetoga Franji je progovorio: Idi, popravi moju kuću koja se, evo, ruši! (2 Čel 10) To je Franjo i učinio vlastitim rukama i duhovnom izgradnjom, riječju i primjerom. U svim odnosima pobuđivao je povjerenje, podizao je dostojanstvo svakoga stvorenja, isticao je istinske vrijednosti. Bio je graditelj i glasnik mira. Uvodio je ljude u Božju blizinu, svojom osobom i evanđeoskom riječju.

 

I mi, draga braćo, svakodnevno stojimo pred križevima suvremenog svijeta, križevima koji progovaraju, koji vape za smislom, za blizinom ljudskom i blizinom Boga. Naše društvo i naša Crkva danas trebaju revne graditelje evanđeoskoga načina života i radosne navjestitelje nade. Trebaju nas. Po nama trebaju životvornu franjevačku karizmu.

 

Predraga mi braćo, u našoj svakodnevici, ondje gdje jesmo, čineći jednostavna djela mira i dobra, možemo biti snažan izazov. Svjesni smo svoje krhkosti i nemoći i znamo da smo potrebni Božje jakosti i milosti. Zato smo pozvani uvijek iznova silaziti u vlastito središte gdje Bog stanuje, ponirati u Božje otajstvo i djelovati iz te snage.

 

Čestitajući vam ovu dragu svetkovinu neka nas sve prati zagovor našega sv. oca Franje kako bismo, draga braćo, mogli biti istinski Kristovi nasljedovatelji, pronositelji mira, nade i radosti u ovome svijetu.

 

(Teks preuzet s: www.franjevci.info)

 

 

- dr. fra Ivan Sesar, provincijal
 Facebook  Myspace RSS    |   E-mail  Print
Ostali članci:
»Arhiva Fokusa«
Najčitanije novosti
Stol riječi
Usnuo sam san da razgovaram s Bogom... “Dakle, ti bi želio razgovarati sa mnom?” reče Bog. “Ako imaš vremena” rekoh. Bog se nasmiješi. “Moje je vrijeme vječnost. Što si me kanio pitati?” “Što te najviše iznenađuje kod ljudi?” Bog odgovori: “Što im je djetinjstvo dosadno. Žure odrasti, a potom bi željeli ponovno biti djeca. Što troše zdravlje da bi stekli novac, a potom troše novac da bi vratili zdravlje. Što razmišljaju tjeskobno o budućnosti, zaboravljajući sadašnjost. Na taj način ne žive ni u sadašnjosti, ni u budućnosti. Što žive kao da nikada neće umrijeti, a onda umiru kao da nikada nisu živjeli.” Bog me primi za ruku. Ostadosmo na trenutak u tišini. Tada upitah: “Kao roditelj, koje bi životne pouke želio da tvoja djeca nauče?” Osmjehujući se, Bog odgovori: “Da nauče da nikoga ne mogu prisiliti da ih voli. Mogu samo voljeti. Da nauče da nije navrijednije ono što posjeduju, nego tko su u svom životu. Da nauče kako se nije dobro uspoređivati s drugima… Da nauče kako nije bogat onaj čovjek koji najviše ima, nego onaj kojem najmanje treba. Da nauče kako je dovoljno samo nekoliko sekundi da se duboko povrijedi voljeno biće, a potom su potrebne godine da se izliječi. Da nauče opraštati tako da sami opraštaju. Da spoznaju kako postoje osobe koje ih nježno vole, ali to ne znaju izreći, niti pokazati. Da nauče da se novcem može kupiti sve. Osim sreće. Da nauče da dvije osobe mogu promatrati istu stvar, a vidjeti je različito. Da nauče da je pravi prijatelj onaj koji zna sve o njima… a ipak ih voli. Da nauče kako nije uvijek dovoljno da im drugi oproste. Moraju i sami sebi opraštati.” Ljudi će zaboraviti što si rekao. Ljudi će zaboraviti što si učinio. Ali nikada neće zaboraviti kakve si osjećaje u njima pobudio.” 
Naša La Verna
Dragi dnevniče, Znam da sam neodgovorna. Opet tvoje plave korice nisam otvorila danima. Ali, imam ti ispričati mnogo toga. Ovo ljeto je bilo puno dobrih, ali i loših stvari. No, život je svejedno jedna dobra stvar između dvije loše i jedna loša stvar između dvije dobre. Poput valova u moru.   No, prva lekcija koju sam naučila je iščekivanje. Nećeš razumjeti dok ti ne objasnim: Ako vjeruješ da je nešto ili netko zaista tvoj, ili tvoje, ne trebaš se brinuti pri puštanju te stvari. Ono što je Bog odredio za tebe ne treba biti stisnuto u tvom grčevitom zagrljaju ili zatvoreno u kavezu. Ne moraš biti opsjednut time ili se boriti za to, niti se trebaš brinuti da će ti pobjeći. Ako je tvoje, ako je namjenjeno za tebe, budi siguran– tvoje je. Svemogući je to zapisao u knjigu koja se zove Tvoj život. Ali, ako nije za tebe, primjetit ćeš da se, iako pokušavaš, nikada ne uspije zadržati. I na neki način, to je blagoslov. Iako osjetiš kratkotrajnu tugu, shvatiš da ti Otac govori da bolja vremena dolaze, ona visina vala koju sam ti maloprije spomenula. Da Gospodin šalje svoj plan u sobu tvog života. I trebaš napraviti mjesta za njega.   Druga lekcija je samopouzdanje: Nemoj nikad pustiti da ti prijete Ikarom kad govoriš o snovima koji se čine kilometrima daleko. Izmolit ćeš ti već za njih. Nemoj im dopustiti da ti kažu: "Past ćeš poput njega." Da je Bog tu, pomogao bi ti pričvrstiti krila na leđa i pustio bi Ikara da leti pokraj tebe dok gledaš nebeska prostranstva. Ali, ako se odlučiš prkositi ljudima, nemoj Bogu. Ako se odlučiš na križanju života hodati manje prohodnom stazom, moli se. Uzmi zraka i moli trnovitim putem do zvijezda. Trebaš Milost da budeš spreman za ono što slijedi. U ovom godišnjem dobu, bit će uspona i padova. I tisuću prilika da naučiš rasti. Samo se svaki put kad padneš sjeti: Stvoritelj neba, Kreator mora, Otac svake predivne stvari je i tebe napravio i utkao te u sebe. Napravio je visoke planine, široke rijeke, nepregledne prašume. Govori suncu kad treba izaći i zaći, i poklonio ti je sve što ti treba. Život.   Treća lekcija je Ljubav: Činjenica da si još živ da ispričaš priču svog života je znak Njegove Ljubavi (koja je oduvijek bila u tebi) koja raste jačom i jačom svake minute svakog dana, podsjećajući te da postoji način da pređeš svaku teškoću. Polako ćeš početi vjerovati, "Možda, čak sada, dok ovo čitam, postoje skriveni dijelovi moje priče i postoji toliko različitih dijelova mene u tuđim umovima, ali nadam se da su svi protkani Očevom Ljubavlju. Pa čak i da nisu, to me neće skrenuti sa trnovite staze o kojoj sam čitao u drugoj lekciji, da ću ipak završiti tamo gdje trebam biti. Tamo gdje me je Svemogući odredio."   Do sljedećeg puta, dnevniče.   Tvoj Franjin suputnik.