Kardinal Bertone na bdjenju u zagrebačkoj katedrali
Ponedjeljak, 22. rujna 2008. | Broj čitanja: 1690
 
 

Uoči središnjeg događaja proslave 10. obljetnice beatifikacije kardinala Alojzija Stepinca, u subotu 20. rujna u zagrebačkoj prvostolnici održano je bdjenje. U prvom satu bdjenja održan je meditativno-glazbeni program u organizaciji Ureda za pastoral mladih Zagrebačke nadbiskupije uz sudjelovanje mladih, te članova udruga i pokreta koji su ispunili katedralu. Razmatrali su se odlomci iz nagovora koje je nadbiskup Stepinac upućivao mladima u raznim prilika. Riječi koje su tijekom večeri odzvanjale zagrebačkom katedralom, kao da nisu izgubile na aktualnosti. Stepinac, svijetli lik kao kompas upućuje ih i danas hrvatskoj mladeži. Potaknuti tim riječima, mladi iz različitih zajednica iznosili su svoja svjedočanstva, iskreno govoreći o svojem svakodnevnom životu, svojim padovima, sumnjama, ali i usponima, svojem vedrom i optimističkom gledanju u život slijedeći Krista. U sabranosti mladi su dočekali državnog tajnika Svete Stolice kardinala Tarcisia Bertonea koji je stigao u pratnji zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića, predsjednika HBK đakovačko-osječkog nadbiskupa Marina Srakića, apostolskog nuncija u RH nadbiskupa Maria Roberta Cassaria, te više hrvatskih biskupa.

Kardinal Bozanić je izrazio radost što u prisustvu tolikih mladih može u katedrali pozdraviti kardinala Bertonea. „Najtoplije Vas pozdravljam u ime mladih Zagrebačke nadbiskupije koji su došli na ovaj susret, sretni što mogu biti s Vama te posvjedočiti radost što su članovi Crkve", rekao je kardinal Bozanić, te istaknuo kako prisjećanje na beatifikaciju kardinala Stepinca, znači i sjećanje na dragog i nezaboravnog papu Ivana Pavla II. i njegov drugi pohod našoj Crkvi i hrvatskom narodu. Uvjereni smo da je sluga Božji Ivan Pavao II., koji je uvijek pokazivao veliku ljubav prema mladima, večeras zajedno s nama u molitvi, istaknuo je kardinal Bozanić. Zahvaljujući kardinalu Bertoneu na apostolskom blagoslovu pape Benedikta XVI. kojeg je donio, istaknuo je kako je poznato koliko su Papi na srcu mladi, udruge i crkveni pokreti. Siguran sam da svaki od nazočnih mladih vjernika u duši i srcu nosi veliku želju izraziti Svetom Ocu zahvalnost za njegovo naučavanje i prijateljstvo koje im iskazuje, rekao je na kraju pozdrava kardinal Bozanić.


Na početku prigodnog nagovora, kardinal Bertone nije krio radost susreta s mladima za koje je istaknuo kako su oni budućnost i nada društva i Crkve u Hrvatskoj. Podsjetio je kako je u školi don Bosca, u salezijanskoj kongregaciji, naučio upoznavati i poštivati mlade, koji mogu biti ili „sunce" ili „oluja" sutrašnjice. O novim naraštajima ovisi budućnost čovječanstva, rekao je kardinal Bertone te podsjetio kako papa Benedikt XVI. s povjerenjem gleda na mlade. Potom je kardinal Bertone iznio živa sjećanja na ovogodišnji Svjetski dan mladih u Sydneyu. Šarolika rijeka mladića i djevojaka mirno je preplavila metropolu i narod se mogao diviti njihovu duhu zdrave radosti, njihovoj svježoj i spontanoj duhovnosti, njihovom neumornom zanosu i lakoći s kojom su se međusobno bratimili. Dolazili su sa svih strana svijeta i odmah su se prepoznali kao članovi jedne iste obitelji okupljene oko zajedničkoga Oca, ispovijedajući istu vjeru u Krista, vođeni istim Duhom Svetim. Kolike li je lijepe uspomene ovaj događaj ostavio i u mojoj duši, rekao je kardinal, te pozvao mlade u zagrebačkoj katedrali da ovu večer ožive u duhu SDM. Kardinal Bertone je podsjetio kako su „moliti i bdjeti" dvije riječi koje nas podsjećaju na dramatične i otajstvene trenutke kroz koje je u Getsemaniju prolazio Isus i njegovi učenici nakon posljednje večeri. No, podsjetio je kako su učenici Isusa ostavili praktički sama, i to je bilo kako jednom reče papa Ivan Pavao II., „propušteno" bdjenje. Zato mi trebamo bdjeti, gotovo kao da nadoknadimo manjak pažnje a tako i ljubavi od strane učenika. Dragi mladi, ne dajte se privući duhom svijeta, ostanite nadasve budni i bdijete: bdijte i molite da ne padnete u napast. Ovu večer, u ovoj predivnoj katedrali koja je privilegirano mjesto tišine i molitve, otvorimo misli i srce zahtjevnoj riječi božanskoga Učitelja, jedinoga koji nas može trgnuti iz naših varljivih snova, koji često postaju more; jedinoga koji može učiniti da procvjeta pustinja naših razočaranja i ispuniti prazninu našega srca; jedinoga koji može odagnati strahove i tugu s obzora naše budućnosti, rekao je kardinal Bertone, te mlade pozvao da se osjete biti ljubljeni od Isusa, takvi kakvi jesu, sa svojim vrlinama i slabostima. Samo vas njegova ljubav može učiniti uistinu sretnima. Idite mu ususret, još više, dopustite se privući od njega i stisnite ruku koju vam pruža; predajte mu s povjerenjem svoj život kao što je to on učinio nebeskomu Ocu. Njegova blizina – to iskusi svatko tko mu se povjeri – raspršuje strah, njegova ljubav ispunja srce, njegov pogled štiti, njegova je riječ vodstvo i svjetlost našem zemaljskom hodu, podsjetio je kardinal Bertone, te nastavio: dragi mladi, zajedno hodimo k Nebu čineći dobro na ovoj zemlji, ljubeći svoje prijatelje a i neprijatelje, pomažući prvenstveno svojim vršnjacima pronaći pravi smisao života, susrećući Isusa i otkrivajući ljepotu pripadanja kršćanskoj zajednici, Crkvi. Crkva je vaša obitelj, te kao i svaka obitelj treba vas mlade i vaše oduševljenje, kako bi po vašoj radosti i velikodušnosti, vašem svjedočenju i služenju potrebnima u različitim oblicima volontarijata današnjim ljudima pokazala Kristovo lice. Na kraju nagovora, poručio je kako imaju jedinstven uzor u koji se mogu ugledati, a to je blaženi Alojzije Stepinac, primjer konkretnog kršćanskog života i za naše dane. Znajte i vi kao on hrabro izabirati; slijedite svoj poziv slušajući glas Božji bez straha, bilo da vas zove da budete svećenici, redovnici ili redovnice, bilo da ste pozvani svjedočiti evanđelje u obiteljskom životu, spremni uvijek stati u obranu istinskih vrijednosti, čak i onda kada se zbog toga treba suprotstaviti prevladavajućem mišljenju, rekao je kardinal Bertone te sve preporučio zagovoru blaženika i Nebeske Majke.

Kao znak svjesnosti značenja križa, mladi su pred oltar donijeli hodočasnički križ kojeg je u prigodi hrvatskog nacionalnog hodočašća 1937. godine ulicama Jeruzalema nosio sam Stepinac. Bdjenje je pjevanjem animirao novoformirani zbor mladih Zagrebačke nadbiskupije. Po završetku bdjenja mladi su se u radosti, pjesmi i bratskom raspoloženju s toplim čajem zadržali ispred zagrebačke katedrale.
 

- www.ika.hr
 Facebook  Myspace RSS    |   E-mail  Print
Ostali članci:
»Arhiva Fokusa«
Najčitanije novosti
Stol riječi
Usnuo sam san da razgovaram s Bogom... “Dakle, ti bi želio razgovarati sa mnom?” reče Bog. “Ako imaš vremena” rekoh. Bog se nasmiješi. “Moje je vrijeme vječnost. Što si me kanio pitati?” “Što te najviše iznenađuje kod ljudi?” Bog odgovori: “Što im je djetinjstvo dosadno. Žure odrasti, a potom bi željeli ponovno biti djeca. Što troše zdravlje da bi stekli novac, a potom troše novac da bi vratili zdravlje. Što razmišljaju tjeskobno o budućnosti, zaboravljajući sadašnjost. Na taj način ne žive ni u sadašnjosti, ni u budućnosti. Što žive kao da nikada neće umrijeti, a onda umiru kao da nikada nisu živjeli.” Bog me primi za ruku. Ostadosmo na trenutak u tišini. Tada upitah: “Kao roditelj, koje bi životne pouke želio da tvoja djeca nauče?” Osmjehujući se, Bog odgovori: “Da nauče da nikoga ne mogu prisiliti da ih voli. Mogu samo voljeti. Da nauče da nije navrijednije ono što posjeduju, nego tko su u svom životu. Da nauče kako se nije dobro uspoređivati s drugima… Da nauče kako nije bogat onaj čovjek koji najviše ima, nego onaj kojem najmanje treba. Da nauče kako je dovoljno samo nekoliko sekundi da se duboko povrijedi voljeno biće, a potom su potrebne godine da se izliječi. Da nauče opraštati tako da sami opraštaju. Da spoznaju kako postoje osobe koje ih nježno vole, ali to ne znaju izreći, niti pokazati. Da nauče da se novcem može kupiti sve. Osim sreće. Da nauče da dvije osobe mogu promatrati istu stvar, a vidjeti je različito. Da nauče da je pravi prijatelj onaj koji zna sve o njima… a ipak ih voli. Da nauče kako nije uvijek dovoljno da im drugi oproste. Moraju i sami sebi opraštati.” Ljudi će zaboraviti što si rekao. Ljudi će zaboraviti što si učinio. Ali nikada neće zaboraviti kakve si osjećaje u njima pobudio.” 
Naša La Verna
Dragi dnevniče, Znam da sam neodgovorna. Opet tvoje plave korice nisam otvorila danima. Ali, imam ti ispričati mnogo toga. Ovo ljeto je bilo puno dobrih, ali i loših stvari. No, život je svejedno jedna dobra stvar između dvije loše i jedna loša stvar između dvije dobre. Poput valova u moru.   No, prva lekcija koju sam naučila je iščekivanje. Nećeš razumjeti dok ti ne objasnim: Ako vjeruješ da je nešto ili netko zaista tvoj, ili tvoje, ne trebaš se brinuti pri puštanju te stvari. Ono što je Bog odredio za tebe ne treba biti stisnuto u tvom grčevitom zagrljaju ili zatvoreno u kavezu. Ne moraš biti opsjednut time ili se boriti za to, niti se trebaš brinuti da će ti pobjeći. Ako je tvoje, ako je namjenjeno za tebe, budi siguran– tvoje je. Svemogući je to zapisao u knjigu koja se zove Tvoj život. Ali, ako nije za tebe, primjetit ćeš da se, iako pokušavaš, nikada ne uspije zadržati. I na neki način, to je blagoslov. Iako osjetiš kratkotrajnu tugu, shvatiš da ti Otac govori da bolja vremena dolaze, ona visina vala koju sam ti maloprije spomenula. Da Gospodin šalje svoj plan u sobu tvog života. I trebaš napraviti mjesta za njega.   Druga lekcija je samopouzdanje: Nemoj nikad pustiti da ti prijete Ikarom kad govoriš o snovima koji se čine kilometrima daleko. Izmolit ćeš ti već za njih. Nemoj im dopustiti da ti kažu: "Past ćeš poput njega." Da je Bog tu, pomogao bi ti pričvrstiti krila na leđa i pustio bi Ikara da leti pokraj tebe dok gledaš nebeska prostranstva. Ali, ako se odlučiš prkositi ljudima, nemoj Bogu. Ako se odlučiš na križanju života hodati manje prohodnom stazom, moli se. Uzmi zraka i moli trnovitim putem do zvijezda. Trebaš Milost da budeš spreman za ono što slijedi. U ovom godišnjem dobu, bit će uspona i padova. I tisuću prilika da naučiš rasti. Samo se svaki put kad padneš sjeti: Stvoritelj neba, Kreator mora, Otac svake predivne stvari je i tebe napravio i utkao te u sebe. Napravio je visoke planine, široke rijeke, nepregledne prašume. Govori suncu kad treba izaći i zaći, i poklonio ti je sve što ti treba. Život.   Treća lekcija je Ljubav: Činjenica da si još živ da ispričaš priču svog života je znak Njegove Ljubavi (koja je oduvijek bila u tebi) koja raste jačom i jačom svake minute svakog dana, podsjećajući te da postoji način da pređeš svaku teškoću. Polako ćeš početi vjerovati, "Možda, čak sada, dok ovo čitam, postoje skriveni dijelovi moje priče i postoji toliko različitih dijelova mene u tuđim umovima, ali nadam se da su svi protkani Očevom Ljubavlju. Pa čak i da nisu, to me neće skrenuti sa trnovite staze o kojoj sam čitao u drugoj lekciji, da ću ipak završiti tamo gdje trebam biti. Tamo gdje me je Svemogući odredio."   Do sljedećeg puta, dnevniče.   Tvoj Franjin suputnik.