U Skopju 25.kolovoza 1910. u albanskoj obitelji Bojaxhiu kao posljednje od troje djece, rođena je Majka Terezija. Kad je imala tek jedan dan, krštena je kao Agneze Gonxha. Još se kao učenica odlučila posvetiti Bogu i otići kao misionarka u Indiju. Ta je sićušna pognuta starica cijelim svojim životom bila živi znak Božje ljubavi među ljudima, osobito prema najsiromašnijima i odbačenima. Što god napišemo ili izgovorimo o ovoj ženi malog rasta, bit će premalo za veličinu njezinog srca. Majka Terezija bila je žena koja je oživjela Kalkutu, ali ne samo Kalkutu nego i cijeli svijet. Dokazala je kako se i u suvremenom svijetu, svijetu koji se okreće napretku, tehnologiji - može živjeti Božja riječ. Perez de Cuellar na zasjedanju Ujedinjenih naroda predstavio je Majku Tereziju ovim riječima: “Predstavljam vam najmoćniju ženu na svijetu. Ona uistinu predstavlja Ujedinjene narode jer je u njezinu srcu trpljenje tolikih ljudi.” Majka Terezija slušala je te riječi u tišini a onda podigla ruku i pokazala u njoj krunicu koju je uvijek nosila sa sobom i rekla: “Ja sam samo siromašna žena koja moli. Moleći, Gospodin mi stavlja u srce ljubav kako bih mogla ljubiti siromašne.” Agneze Gonxha potpuno se odrekla sebe kako bi čitavu sebe posvetila Kristu. Često je ponavljala " Moja tajna je Isus". Njezina prva i posljednja ljubav je Isus, kojeg je prepoznala u siromašnim ljudima današnjeg svijeta. "Jednom me posjetio jedan bračni par, dvoje očajnika i ispričao mi: "Oženjeni smo već šesnaest godina i nemamo djece. Toliko čeznemo za djetetom. Hoćete li moliti za nas?". Dala sam im jednu čudotvornu medalju, iako su oboje bili hinduisti, te im rekla: "Tijekom dana često ponavljajte: Marijo, Isusova Majko, daj nam dijete." Tako su i učinili: molili i molili. Nekoliko mjeseci nakon toga muškarac se vratio i rekao: " Majko. moja žena čeka dijete." Vidite li? Samo je potrebno imati duboko povjerenje u Nju. Ona je Isusova Majka i naša Majka. Nikada neće dopustiti da se nekakvo zlo dogodi obitelji, zato što Vas Ona voli isto tako nježno kao što voli svojega Sina. Neprestano je molite da vas učini roditeljima." Ovaj tekst je dokaz da je ona uvijek nosila Isusa u svome srcu, da je živjela ono što govori i da je neprestano iznova drugima nosila Evanđelje. Kada bi bilježili svaki njezin trenutak, vjerovatno bi nam bili potrebni deseci tisuća knjiga, jer je ona svaki svoj trenutak proživljavala iznova. Za nju je svaki čovjek bio poseban, uvijek se u ljudima trudila vidjeti dobro. Govorila je: “Radost je molitva, radost je snaga, radost je ljubav, radost je mreža ljubavi kojom možete doći do duša. Bog ljubi onoga tko radosno daruje. Više daje koji s radošću daje. Najbolji način da očitujemo svoju zahvalnost Bogu i ljudima jest radosno prihvaćanje svih stvari. Ne dopustite da išta žalosno uđe u vas što bi moglo biti razlog da zaboravite radost Krista Uskrsloga.” Majka Terezija svojim postupcima definirala je pojam ljubavi. Prepoznavši ljude u nevolji, u njenoj duši, kako sama kaže, javila se silna želja, ne da tuguje nad njihovom sudbinom, ne da ih sažalijeva… željela im je, bez obzira na opasnosti po vlastiti život, pomagati. U njenoj duši razbuktala se vatra ljubavi koja se, srećom, prenijela na druge i tako postala prepoznatljivom u cijelom svijetu. Dana 5. rujna 1997. godine odjeknuo je glas svijetom: umrla je živa svetica. Tako bi se ukratko mogao sažeti životni put dug 87 godina, Nesebično poslanje i sjajna karizma Majke Terezije, koja je gotovo cijeli svoj život provela pomažući drugima. I to ne pukom pomoći, nego strastvenom samilošću u najmučnijim dijelovima svijeta, kakav je, na primjer, Kalkuta, gdje je sa svojim sestrama misionarkama ljubavi s ulica podigla na desetke tisuća gubavih, bolesnih i odbačenih ljudi. Svijet nikada ne bi smio zaboraviti ženu čije je svjetlo svetosti svoje zrake iz Kalkute proširilo cijelim svijetom i postalo ZNAK NADE.