Drugi naslužbeni sastanak
Ovaj tekst započela bih jednom poznatom: "Vrijeme sporije prolazi onima koji ništa ne rade." Izgleda da su naši framaši jako vrijedni, pa nam je tako brzo došao drugi po redu neslužbeni sastanak. Nakon...
Hvalospjev ljubavi - Frama Široki Brijeg
 Jedan od najizvođenijih i najljepših dijelova Svetog Pisma, riječi koje na najbolji način ocrtavaju i opisuju kršćanski pojam ljubavi. Pojam Gospodina Našega. Tekst koji je poticaj svakoj izgubljenoj ovčici. Svakoj...
Križ? Uprti pa do smrti
Svi mi nosimo križeve, životne probleme, boli… Put kojim hodamo nije posut ružama već na tom putu nailazimo na mnogo trnja. Težak je put koji vodi u nebo, koji vodi do Njega. I Isus je noseći svoj križ padao, bilo mu je teško,...
Novosti
 
Napisao/la Kata Ćavar | Četvrtak, 16. lipnja 2016.
Uz odlazak nastave otišli su i službeni sastanci, a to ne znači da se naši framaši više ne sastaju. Došla je još jedna sunčana srijeda, a uz nju i naš prvi nesluženi sastanak. Kao i obično sastali smo se na našem malom Brigu i...

Sin

Napisao/la Sanja Đolo | Četvrtak, 16. lipnja 2016.
Razmišljajući što da vam napišem i koju poruku da vam prenesem, naletim na ovu prekrasnu priču sa divnom porukom:   Jedan veoma bogati čovjek i njegov sin su imali veliku strast prema slikarstvu. Imali su mnogo toga u svojoj kolekciji, od Picassa do...
Napisao/la Antea Naletilić | Četvrtak, 16. lipnja 2016.
Maleni čerinski brežuljak na kojem se nalazi crkva, bio je obasjan zrakam sunca dok su se kapljice kiše polagano spuštale niz grane i kvasile glavu župljana koji su išli na jutarnju misu. Svanulo je još jedno prekrasno jutro. Nedjeljni mir nastanio se...
Napisao/la Boris Mikulić | Četvrtak, 16. lipnja 2016.
Došao nam je i drugi dan sabora. Većina nas je ustala jako rano da bi stigli sve prije početka programa. Oko 7:30 smo se zaputili prema crkvi gdje se nastavljao naš program. Jutarnja molitva je protekla u finoj i meditativnoj atmosferi kojoj je mnogo pridonio naš...
Napisao/la Ines Lasić | Četvrtak, 16. lipnja 2016.
1. Polazak s Briga Kažite da je kod kuće najljepše i svi ćemo vam vjerovati. No, bez obzira na to nas oko 70 svejedno se uputilo na V. Sabor Frame Hercegovina na Čerinu od 10. do 12. lipnja. Naime, prije dvije godine, kod nas, na našem Brigu održan je IV. Sabor Frame...
Napisao/la Mirna Mandić | Nedjelja, 05. lipnja 2016.
Hvaljen Isus i Marija! Dana 4. lipnja hodočastili smo na Humac. Išlo nas je 6, no brojke ne znače ništa. Kako se kaže: "Malo nas je, al' nas ima!". S našeg Briga pošli smo oko 8 sati, a na Humac stigli u 17 sati.     Putem smo se...
Napisao/la Petra Galić | Subota, 04. lipnja 2016.
Evo, već smo polako ušli u šesti mjesec. Ljeto je na vratima, to nam govori i Brat Sunce koji svaki dan sve jače grije, a i mi smo sve veseliji! Nastava završava, slijedi dugi odmor! Ali, uz nastavu, završava i službeni dio ove naše framaške...
Napisao/la frama.ba | Subota, 28. svibnja 2016.
Mnogi će vam reći da je nogomet najvažnija sporedna stvar na svijetu. Istina je da mi u svom bratstvu imamo malo drugačije prioritete. Nogomet svakako da, ali naravno nakon Gospodina, molitve, braće i još mnogo toga. Vjerujemo da bi se s nama složili i članovi sportske...
 TV Frama
Ljeto - odmor od Boga?
 
        
 Slika na sliku
Instalirajte Adobe Flash i uklučite
javascript da bi vidjeli web stranicu.
Stol riječi
Dobrodošao, dragi radniče, u vinograd Gospodina svoga!     Vinograd potpuno drugačiji od svih koje si ikada vidio. Vinograd bogate, sitne zemlje bez ijedne travke, kišom natopljen, grozdova slađih od šećera, suncem obasjan niz padinu u sutonu. Najljepši i najzahtjevniji. Traži jake i hrabre radnike koji će svakoga dana zasukanih rukava, po suncu i po kiši, krupno gaziti niz redove i nježno, strpljivo raditi oko trsova. Klečati pored trsova smeđe ispucale kore. U zemlji ostavljati tragove svojih cipela koje ni vjetar ni godine neće uspjeti izbrisati. Pusti mi da ti pokažem. Postoji tu jedan radnik, onaj u odjeći poderanoj od posla, zove se Franjo. Njega valjda znaš, on ti je prinio poruku da te Gospodin zove. On te doveo ovamo, jel’ tako? On će ti ovdje najviše pomoći. Ali se ne boj. Ovdje nisi sam. Još mladih ljudi, takvih kao ti, svakoga dana dolazi ovamo i to po Franjinoj preporuci. Priča se po vinogradu da on ne bira najbolje radnike, ne traži savršene, ne dovlači posebne nego dovede one koji na poziv odgovore sa: „Evo me!“ i zove ih svojom djecom. Istina je. Gospodin mu dopušta da ih uzima za ruku i postepeno pripremi za ono što dolazi. Gospodin mu dopušta da im daje ovlasti da oni mogu pozvati neke nove radnike. Gospodin mu dopušta da ih upozori da je posao u vinogradu na neodređeno, da svaki radnik ima svoje, posebno, radno vrijeme. Možda će ti prvih dana mnogo toga biti neshvatljivo i čudno. Ali naviknut ćeš se.     Nemoj da te začudi što Gospodin zna imena svih ovih radnika, neka ih je tisuće. Nemoj da te začudi narav ovih radnika s kojima ćeš provoditi dane. Svaki je poseban i različit, sa drukčijim zadatkom a svaki jednako Vinogradaru mio. Nemoj da te začudi što ti radnici, nakon sati posla, imaju snage zajedno moliti, skupiti se ispred stare kuće, smijati se i večerati, putovati i uživati u suncu koji grije iznad vinograda. Nemoj da te začudi što ne gube nadu kada krupni oblaci prekriju nebo i prospu jake kape po grozdovima koje trsovi, zaštićeni njihovim žuljavim dlanovima, čuvaju na sebi. Nemoj da te začudi jer Gospodar vinograda nagrađuje plaćom vrjednijom od novčanih valuta svijeta. Isplaćuje svaki umorni korak, svaku žeđ od vrućine i tereta. Isplaćuje pravedno i milosrdno, uvijek više nego misliš da zaslužuješ. Iznenadit ćeš se koliko ćeš ljudi sresti na ovom svom putu. Kloni se onih koji će te učiti kopati a nikad nisu ni ušli u vinograd. Imaš Franju. Njega pitaj. Cijeni one koji će ti donijeti bocu čiste vode kad budeš izmoren i prljav od zemlje. A često ćeš biti. Ponekad ovo nije baš tako lagan posao, znaš. Uvjerit ćeš se. Možda već danas. Kad budeš umoran i znojan, sjeti se kako ti je srce igralo kad te Franjo poveo ovamo. I onda će sav teret s ramena postati lakši i od listova vinove loze podno tvojih nogu. Budi radostan, radniče, jer u Gospodinovoj si službi. Pozvan si raditi za najboljeg vlasnika najljepšeg vinograda. Ovdje si potreban.     Na koncu našeg kratkog obilaska, dragi radniče, nadam se da si shvatio da je ovaj čudesni vinograd naš svijet, da je pravedni Vinogradar naš Bog, da je onaj neumorni nadglednik naš Franjo, da je radno vrijeme naš život, da su trsovi sve ono što u ovome svijetu zahtjeva pažnju i nježnost, ono što traži trud i promjene. Samo… Jesi li shvatio da je sve ovo pisano baš tebi? Radniku kojemu Bog vjeruje toliko da mu je u ruke prepustio snagu kojom može promijeniti sve?
Fokus
Uvodna molitva Isuse moj, evo me ovdje pred Tobom, sa svim svojim padovima, bolima, strahovima, analizama, borbama, nemirima, bolestima, molbama, sa svim svojim dubinama, protkanim suzama i...
Naša La Verna
Jučer si me odveo na obalu rijeke kako bi mi pokazao da si Gospodar nad svim živim. Tvojoj volji ne mogu se oduprijeti ni oni najjači. Samo Ti držiš sudbinu čovjeka u rukama.   Odveo si me u zemlju suza i najveće boli. Na tom osamljenom groblju shvatila sam da Ti stojiš na kraju svega, tamo gdje su nestali svi snovi i nade. Jedino što ostaje, kada povratka više nema, molitve su Tebi. Toga dana spoznala sam da si Milosrđe. Znala sam da će mi te molitve mojih bližnjih, koje su izvirale iz živih rana duše, zauvijek ostati u sjećanju.   Dugo u noć ostali smo stajati zajedno ispred bijelog groba. U krhkom tijelu onoga, koji je nas s ove zemlje prerano napustio, vidjela sam Tvoje obećanje. Pozvao si ga i on će uskrsnuti Tebi. Obući ćeš mu najljepšu haljinu, sjajniju od sunca i bjelju od snijega te će nakon godina lutanja napokon naći mjesto u Tvome zagrljaju.   Znala sam to, tako su mi drugi govorili o smrti. Govorili su mi da svi jednom moramo napustiti ovo mjesto. Bila sam svjesna da ćeš i mene tako jednom pozvati. No, to je bilo drugačije, činilo mi se da je moj odlazak tako daleko, jer nikad nisam poznavala nikoga tko je umro mlad. Stoga sam mislila da ću pred smrti biti snažna, mislila sam da je moja vjera takva.   Bila sam uvjerena da mogu razumjeti ono što je sveti Franjo govorio o smrti, kako ju je nazvao sestricom. No, u tom trenutku nešto se prelomilo u meni. Vidjela sam svoj odraz u bijelom grobu. Mogla sam to biti ja i bit ću možda sutra, a možda za sto godina. Smrt se najednom činila bližom, stvarnijom.   Osjetila sam ritam vlastitog srca poput topota divljih konja. Tišinu, koja je sve do tada vladala, odjednom je prekinula buka, dolazila je iz moje duše. Toliko sam toga u tom trenutku osjećala. U meni se javio snažan nagon da pobjegnem, no moje noge su klecale. Jednoga dana ću i ja ovako umrijeti, to je neizbježno. Strah je zavladao cijelim mojim bićem. Gledala sam kako mi se moj život, jedino što sam mislila da posjedujem, oduzima. Vidjela sam svoje snove kako nestaju u magli, svoje prijatelje kako se opraštaju sa mnom, njihove živote kako se nastavljaju bez moga, vidjela sam svoju obitelj u suzama... Sve se u trenutku promijenilo. Nisam više u svojoj svijesti mogla čuti ono što su me podučavali u školi, u Crkvi kako bismo trebali tražiti Kraljevstvo Božje, kako nema ništa ljepše od raja u kojem smo sjedinjeni s Bogom. Nisam osjećala tu želju za Nebom i vječnim životom. Htjela sam se boriti jedino za svoj život ovdje. Ovu svoju malu grudu zemlje naučila sam voljeti cijelim srcem, to je jedino što poznajem. Iskreno sam osjećala da je tu sva moja radost. Samo su ovdje uz mene osobe koje ljubim cijelom dušom. Napustiti ih i vidjeti ih u suzama bila bi moja najveća bol. Pitala sam se kako mogu smatrati odlazak gore Bogu milošću, gledati smrt kao svoju sestricu? Vruće suze potekle su mi niz obraze. Nikad se nisam osjećala tako malenom i sramila sam se toga. Pokušavala sam vidjeti dalje od ove zemlje, u oblake, no to se činilo toliko višim, izvan moga pogleda.Našla sam se pred preprekom koju nisam mogla prijeći.   Oprosti mi, Gospodine. Moja duša toliko je siromašna, jer je za mene raj osmijeh moje majke. Meni nema ništa ljepše od onog malog dijela školskog dvorišta gdje se smijem sa svojim prijateljima. Ja ne razumijem te transcendentalne stvari. Moja ljubav nije našla put u oblake, jer je neraskidivim sponama vezana za ono što je ispod. Oprosti mi Gospodine, jer je moja vjera tako mala. Izliječi me, jer sam u duši siromašna...  
Aktivnosti u našoj Frami
Likovna sekcija
» Adventski vijenci naših likovnjaka
20/11/15
Medijska sekcija
» Naš četvrtak...
16/10/15
Medijska sekcija
» Čovječe ne ljuti se
09/10/15
Medijska sekcija
» Naša Frama 45 minuta s Vama
23/09/15
Molitvena sekcija
» Svakog utorka u 19 sati
24/09/14
Naredna događanja
Riječ za tebe

Za sebe si nas stvorio, Gospode,
i nemirno je srce naše
dok se ne smiri
u Tebi.

Sv. Augustin

 

 

Slušaj uživo!
Korisni Linkovi