Ti
Ti si svet, jedini Gospodin Bog, koji čudesa činiš. Ti si jak, Ti si velik, Ti si svevišnji, Ti si svemoguć, Ti, Oče sveti,  kralj neba i zemlje. Ti si trojstven i jedan Gospodin, Bog nad bogovima, Ti si dobro, sve...
Najavljujemo: Svećeničko ređenje
U nedjelju, 25. lipnja 2017., preuzvišeni gospodin Ratko Perić, mostarsko-duvanjski biskup će u Mostaru u katedrali Marije Majke Crkve, pod Svetom misom u 10 sati zarediti za svećenike đakone, fra Zvonimira Pavičića, fra Alena Pajića...
Posjet generalnog ministra Reda Manje Braće
U nedjelju, 18. lipnja 2017., bio je poseban dan za sve koji su dio franjevačke obitelji. Naime, na Humac je došao general franjevačkog reda, fra Michael Perry, zajedno s upravom reda, a cilj njegovog pohoda je susresti se s članovima...
Novosti
 
Napisao/la Ante Naletilić | Petak, 16. lipnja 2017.
 Hvaljen Isus i Marija!   Ovog puta izvještavamo o prvom neslužbenom sastanku naše Frame koji je bio u srijedu 14.6. u 19:30. Kratko smo se pomolili te započeli sastanak na kojem smo planirali gledati film.         Ubrzo smo...
Napisao/la Kristina Ivanković | Četvrtak, 15. lipnja 2017.
Toliko je krajeva i početaka u našem životu. Svaki dan iskusimo njegov početak i kraj, ali kakvi će oni biti to ovisi o nama. Stigao je još jedan kraj, kraj školske godine. Jesmo li zadovoljni s onim što smo učinili? Je li zaista važno koliko smo...
Napisao/la frama.ba | Nedjelja, 11. lipnja 2017.
Hvaljen Isus i Marija, draga braćo u Kristu! Ovaj osjećaj bezbrižnosti i opuštenosti koji osjećate u zraku svakako je posljedica mladenački lica koji su se u ovaj petak oprostili od školskih klupa. Neki zauvijek, a neki samo do rujna. Naime, mnogi nisu upoznati s...
Napisao/la Martina Čuljak | Subota, 10. lipnja 2017.
Ljudi kažu da sve što je lijepo kratko traje pa je u tom duhu proletjela i ova framaška godina. I tako mi doskakutasmo i do zadnjeg službenog sastanka. Naime, nekolicina brijeških framaša jučer se okupila u standardno vrijeme u velikoj dvorani kako bi...
Napisao/la Suzana Hrkać | Utorak, 06. lipnja 2017.
Ovaj vikend u Međugorju, pred samu svetkovinu Duhova, u Domus pacisu je održan molitveni seminar za starije framaše i mlađe članove OFS-a. U petak sa našeg Širokog Brijega je krenula Ivana Pinjuh kao stara framašica, Marija Ćosić i Suzana Hrkać kao...
Napisao/la Mirna Mandić | Subota, 03. lipnja 2017.
 Hvaljen Isus i Marija! Petak, isto mjesto, isto vrijeme i framaši. Okupili smo se na našem Brigu na jednom od naših posljednjih susreta. No, nije baš sve bilo isto.     Ovog puta imali smo goste. Naša braća i sestre iz...
Napisao/la Marijana Jurlj | Četvrtak, 01. lipnja 2017.
Živimo u teškom vremenu. Zapravo, živimo u ''zapisanom'' vremenu što znači-Biblija se ostvaruje! Neki će reći :''Kakav je to Bog pa je dopustio da se događa ovoliko zlo?   Već na početku stvaranja čovjek je zbog svog neposluha učinio prvi grijeh i...
Napisao/la Lucija Čolak | Ponedjeljak, 29. svibnja 2017.
Hvaljen Isus i Marija! Još jedan radni tjedan je za nama, a mi nikad odmorniji!     Ovoga petka je naš zajednički sastanak bio drukčiji; naime, dramska sekcija naše Frame je izvodila predstavu. Prvo je naša predsjednica pročitala sve...
 TV Frama
Usudi se
 
        
 Slika na sliku
Instalirajte Adobe Flash i uklučite
javascript da bi vidjeli web stranicu.
Stol riječi
Sjedila sam na klupi u parku kad je do mene došla ona. Djevojčica plavih očiju, plave kose, sa svojih 6 ili 7 godina, nisam sigurna. Držala je u jednoj ruci plišanog medvjedića, a drugom rukom mi je pružila cvijet koji je netom prije ubrala.   U blizini su majke i očevi vodili svoje odrasle rasprave, cure u blizini su nešto šaputale među sobom, jedan djed je čitao novine, djeca su se igrala u pijesku, spuštala niz tobogan, a ipak, nju sam prvu primijetila čim sam stigla u park. Baš nju. Od svih tih ljudi. Možda me podsjećala na nekog mog. Možda je ona prva pogledala mene pa sam ne razmišljajući i ja njoj uzvratila pogled. A možda je jedini razlog zašto mi je baš ona zapela za oko bio taj što nije bila sama. Ne, nikako. Bila je ona s mamom ili tatom, naravno. Al’ bio je uz nju još netko tko je vjerno i odano pratio svaki njen korak. Netko tko ju nije ostavljao na miru baš nikada. Bio je to njezin simpatični prijatelj po imenu Down. Vjerujem da ste čuli za njega. Svi su čuli za njega, samo se nisu svi susreli s njime.   Njena ruka je i dalje stajala ispružena dok sam ja na trenutak odlutala mislima malo dalje. Trgla sam se i uzela cvijet. Primakla sam ga bliže nosu i pomirisala.   - Preeekrasan je! Predivno miriše! Baš ti hvala. Stavit ću ga u najljepšu vazu kad dođem kući. Baš je krasan… Nasmijala se. Pomalo i zasramila. - Kako se zoveš? - upitala sam ju. - Mila - odgovorila je tiho. - A lijepo. Baš i jesi mila, znaš? Mila i draga. Evo spremit ću cvijet u torbu. Želiš li se igrati? Gdje su ti prijatelji? -Tamo. Ali ne žele se igrati sa mnom. Ne znam zašto. Misle da sam mala i slaba i da ja ne mogu to što oni mogu. A baš mogu. Kažu mi da sam bolesna samo zato što imam Downa, a ja ne shvaćam kako mogu biti slabija od njih ako imam nešto što oni nemaju. Onda sam jača od njih. Ali ne govore to samo oni, čujem i odrasle da tako pričaju. A ja ne volim kad loše pričaju o njemu.   Zaprepastila me svojim odgovorom. Na trenutak se nisam snašla. Bila je u pravu… Down u njenim očima nije bio neprijatelj. Dapače, bio je njen prijatelj, njena snaga, oslonac. U našim očima taj Down je užasno stvorenje koje joj ne dopušta da ima normalan život. Da se igra, raste i veseli kao normalna djeca. Koji ju je zakinuo, zakočio, upropastio. Ali naše oči često pogrešno gledaju i vide.   - Naravno da si jača i veća. Vas je dvoje. Oni su samo jedno. Ti imaš svog Downa, on ti je kao plišani medvjedić o kojem se moraš brinuti. Dobra je stvar što ga ne možeš nikad zaboraviti jer te prati u stopu. Ali barem nikad nisi sama. I znaš, taj Down, on je baš simpatičan. Meni se sviđa taj tvoj prijatelj. Možemo se svo troje igrati ako želiš.   Nasmijala se i hitro otrčala po loptu. Njen smijeh je odzvanjao kao grohot anđela. Mogao se čuti sa svih strana. Spuštao se s visina. U njoj je bio skriven anđeo. Krila na njenim leđima su mogli vidjeti samo oni koji su srcem mogli vidjeti njenog prijatelja Downa koji ih pridržava. Samo oni koji su prihvatili i zavoljeli tog istog Downa u njoj, mogli su shvatiti kolika je njena veličina i vrijednost. Mogli su shvatiti kolika je njegova veličina i vrijednost. Taj isti Down spremao ju je za nešto veće. Čuvao joj je mjesto za igru na jednom drugom mjestu. Znala je ona na kome. Znala je ona puno toga što mi normalni, obični i zdravi ljudi nismo. Ali polako sam shvaćala…   Postoje ti neki ljudi poput Mile. Drugačiji. Posebniji. Iskreniji. S ogromnim srcem. Srcem kakvo ni ti ni ja ne nosimo u svojim grudima. S ljepotom u sebi s kakvom ni ti ni ja nikad nećemo sjajiti izvana. Postoje. Itekako postoje. Ali svijet ih skriva. Ne želi. Smetaju mu. Zakinuti su. Nisu dorasli njegovim površnim kriterijima kulta ljepote i pameti. Ograničeni su. Treba im pomoć. Treba im štaka da idu kroz život. Trebamo im mi.   Ma ne trebamo mi njima. Oni trebaju nama! Nama treba pomoć. Mi smo zakinuti. Mi smo ograničeni svojim zemaljskim razmišljanjima i pogledima. Nama treba štaka jer smo emotivni invalidi. Mi smo slijepi jer ne gledamo srcem. Mi pužemo jer nismo digli pogled dalje sebe. A oni? Oni su svoja krila već odavno dobili.   I tko smo mi da ih učimo kako živjeti kad su oni ti koji nas čitavo vrijeme uče kako voljeti? 
Fokus
Naša La Verna
Zaštekao mi je dar pisanja u zadnje vrijeme, ne znam što se događa, nikako svoje osjećaje ne mogu prenijeti na papir ili na tipkovnicu. Osjećam se kao da ne govorim dovoljno razgovijetno i da ne pišem dovoljno čitljivo. Ali davno mi je rečeno da svoje talente Njemu treba predati, Njemu trebaju služiti. Svaki svoj talent koristi kako bi proslavio Njega. I to sam i činila, bar sam se trudila to činiti. Činim i sada, ali kao da ne znam više kako. Ne mogu reći da ne osjećam način, znam koji su moji talenti, svjesna sam ih, ali nekad se i oni umore pa pritisnu tipku 'Stop', a ja ih silim da pritisnu onu 'Nastavi'. Jesi li ti svjestan svojih talenata? Jesi li svjestan koliko posjeduješ? Je li znaš na koji će se On način proslaviti kroz tebe? Jako je teško to otkriti, zar ne? Nekad se ti talenti toliko ukopaju u nama da ni ne znamo imamo li ih uopće. Zatim nam dolaze misli da nas manje voli Onaj gore, da smo mu manje potrebni. Pa čak i da mu nismo uopće potrebni da bi se On očitovao u svijetu. Sada ti On preko mene govori da nisi u pravu. Govori ti da imaš talente veće od mojih, veće od svih na ovom svijetu. Govori ti kako ćeš ih upotrijebiti. Kako ćeš se odužiti za njih. Ali ne čuješ dovoljno dobro, ili se uopće ne trudiš čuti? Toliki su poklopili uši i spustili pogled trudeći se da ga ne čuju i ne vide, a nisu ni saznali kolika je radost živjeti Njemu na čast i upotrijebiti sve dobro što posjeduješ, s Njim. Ni ne znaju kako je drugačije živjeti da znaš zašto živiš i komu živiš. Kako je posebno znati da nisi sam. Kako je veliko življenje radi bolje smrti. Mnogi me ne razumiju što im pokušavam reći, jer eto moji talenti nikako da se probude iz sna kojeg su nedavno počeli snivati. Ja ih trzam, ali znam samo će ih On trgnuti.   No ima jedna razlika između mene i tebe. S ponosom ću je reći. Ja ću sa molitvom na usnama čekati Njega da mi kaže sada si opet spremna nositi Moju riječ po svijetu, sada su tvoji talenti jači, sada su spremniji za Mene. Sada pođi. Idi i stvaraj! Stvaraj moje kraljevstvo u svom malom kraljevstvu. Stvori svoju malu riječ koja će Moju veliku prenositi. Idi i pomozi drugima da me nađu, stvaraj tako da drugi vide stvoreno. Moli, pa ćeš osjetiti isto ovo što osjećam. Vjeruj mi. Vrijedi. Pokušaj, pa ćeš shvatiti. Sada, idi i stvaraj!  
Aktivnosti u našoj Frami
Likovna sekcija
» Adventski vijenci naših likovnjaka
20/11/15
Medijska sekcija
» Naš četvrtak...
16/10/15
Medijska sekcija
» Čovječe ne ljuti se
09/10/15
Medijska sekcija
» Naša Frama 45 minuta s Vama
23/09/15
Molitvena sekcija
» Svakog utorka u 19 sati
24/09/14
Naredna događanja
Riječ za tebe

 ''Nađi vremena za čitanje - to je

vrelo mudrosti!''

-Majka Terezija-

Slušaj uživo!
Korisni Linkovi