Mali Isus je tu. Znaš, u nama. U našim srcima, našoj duši. Mali Isus je tu. Pod našim borom, gleda nas kroz prozor. Malo Dijete, koje leži na slamici u štali: došlo je. Rodio se tu, nigdje drugo. Možda.   Znaš, kad se on rodio, nije bilo tog glamura. Niti kićenja borova. Niti minijatura njegovih prvih sati na svijetu. Kad se on rodio, bio je ponizan. Rođen u nekoj tamo štali. Stavili ga u korito. Nehigijenski. Nama ljudima nenormalno. Ej, zamisli da netko ne pusti trudnicu da rodi na normalnom mjestu danas. Nastao bi skandal. Ali Krist, on se toliko ponizio, toliko se spustio na našu, ljudsku razinu da bi dokazao da su siromasi jednaki bogatima u Božjim očima. Mali Isus je dokazao da je neočekivan. Noć je bila normalna, samo je jedna zvijezda bliještala iznad štalice. Ništa neobično, rekli bismo danas. No, tu večer je svijet dobio nešto novo. Isto kao da se zavrtio u pogrešnom smijeru. Ta zimska noć je preokrenula svijet naglavce, dokazujući da se najveća čuda događaju neočekivano.   A da su ljudi znali da Spasitelj tu večer udiše svoje prve udahe? Bi li se išta promijenilo? Ili bi i Dijete raspeli, jer je on Kralj? A da su znali da će On umrijeti za njihove grijehe? Bi li ga tada primili u svoje domove, bi li dali Djevici da porodi Isusa u njihovim domovima? Bi li se malo dijete uvuklo pod njihovu kožu, bi li prihvatili njegova tumačenja? Ili bi ga samo odbacili kao kakvo pseto, kao što to već previše ljudi radi?   Nikome nije poznato. Jedina je poznata stvar– Isusova poruka te večeri. Njegova poniznost. Njegova patnja. Marija kuca na tvoja vrata. Hoćeš li otvoriti ili ćeš biti poput onih betlehemskih vlasknika prenoćišta? Na tebi je da odlučiš.