IV nacionalni seminar za voditelje formacije i odgovorne u bratstvima Frame u Visokom
Vratiti se kući pun dojmova s nacionalnog seminara za jednog je framaša sasvim očekivana stvar. No, moramo priznati da to na ovakav način nisamo očekivale. Bio je to IV. seminar za voditelje formacije i odgovorne u bratstvu, koji se...
Naš petak: Gost predavač
Prošao još jedan petak, pa tako i još jedan naš bratski susret! Skupili smo se nakon križnog puta u našoj velikoj dvorani, nestrpljivo očekujući da vidimo tko je taj gost predavač o kojem se dugo govorilo,...
Kad čovjek voli ženu
Kad čovjek voli ženu, on pobjeđuje sve…kad ljubav osjeti dušom svom, još je jači zbog nje… Usudit ću se pisati o ovome… O javnoj tajni koje se svi pasaju, zbog nekih razloga, kao recimo, da ne bi ispali...
Novosti
 
Napisao/la Petra Galić | Ponedjeljak, 23. ožujka 2015.
22. ožujka nekoliko nas framaša krenulo je na put do 'daleke' Šujice kako bismo sudjelovali na obredu Primanja i Obećanja u njihovom bratstvu. Oko 16:30h nas petero - Jozo, Matea, drugi Jozo, duhovni i ja, sastali smo se kod naše kamene ljepotice odakle smo polako...
Napisao/la Andrea Musa | Subota, 21. ožujka 2015.
 Napokon petak.. Put križa, grupni sastanak, doprinosi  za tombolu. Svatko je išao u svoju prostoriju da započnemo novu temu - Biblijski likovi kroz korizmu – Biti ili ne biti - te slavne Hamletove riječi u kojima se dvoumi između života i smrti.  I mi...
Napisao/la Marija Zovko | Četvrtak, 19. ožujka 2015.
Sve se počelo buditi. Dani su postali duži, noći toplije, i životinje kao da bojažljivo pokušavaju izić vani, neke ptice su već skupile hrabrosti i vratile se u naše krajeve. Špiro ne voli proljeće, alergičan je na pelud, a to odmah znači uzimanje tableta...
Napisao/la frama.ba | Utorak, 17. ožujka 2015.
Dragi Framaši, ovaj tekst je preuzet iz našeg zbornika, kad smo slavili 10 godina postojanja,  samo vam želimo  posvijestiti što Frama znači ovom malom gradu Širokom Brijegu.    Nadam se da nećete odustati od ove pobožnosti i da...
Napisao/la Ana ,Nikolina ,Marijana ,Matea, Ivana | Ponedjeljak, 16. ožujka 2015.
Večeras je bila posebna večer. Sigurno se pitate koji je razlog tom? Naime, riječ je o obećanjima ni manje ni više, nego nama drage, frame Gradnići. Peteročlano žensko društvo krenulo je u put prema Gradnićima, iako ga nisu znali. No, zahvaljujući GPS-U...
Napisao/la Marijana Bazina | Nedjelja, 15. ožujka 2015.
"Hvaljen budi, Gospodine moj, po sestri i majci nam zemlji. Ona nas hrani i nosi, slatke nam plodove, cvijeće šareno i bilje donosi." Po primjeru našeg sveca i mi smo odlučili napraviti nešto korisno. U 12 h skupili smo se na Brijegu. Za početak smo se...
Napisao/la Dijana Lončar | Četvrtak, 12. ožujka 2015.
Zadnjih dana slušam jednu duhovnu pjesmu „Golgota“ i svaka riječ te pjesme kao da je napisana iz mog srca. Posebno stih: „nisu pribili te čavli nego moj grijeh“ je za mene nekako zastrašujući.   Zamišljam onaj dan kad je Isus bio...
Napisao/la Josipa Čerkez | Nedjelja, 08. ožujka 2015.
Kao i svakoga sedmoga u mjesecu, sjećamo se naših širokobrijeških Mučenika. Zbog malo lošijeg vremena, ovaj put se svečanost održala u našoj crkvi. Okupivši se oko groba naših Mučenika, započeli smo sjećanje na Njih.   Dok...
 TV Frama
Cvjetnica
 
        
 Slika na sliku
Instalirajte Adobe Flash i uklučite
javascript da bi vidjeli web stranicu.
Stol riječi
Naravno da postoji na stotine problema i poteškoća s kojima se svaki dan susrećemo u mjestu u kojem živimo, u sustavu u kojem smo prisiljeni i primorani živjeti, djelovati i funkcionirati. Kud se god okrenemo vidjet ćemo neku problem, manu, iščašenost... I moram negdje imati uvijek u glavi da ne mogu sve probleme riješiti istodobno. I da neće vjerojatno nikad u životu nastati situacija u kojoj ću živjeti bez problema i u svojoj kući i oko nje, u državi i u sustavu. Uvijek će negdje postojati nekakav problem. Od tih više stotina problema ipak možemo izabrati s vremena na vrijeme jedan i pokušati ga riješiti. I vjerovali ili ne, i sam se iznenadim da je za rješenje tog problema bilo potrebno malo dobre volje, ne previše financijskih sredstava i malo više moga vremena. Ali, znam, vremena nam uvijek nedostaje... I para nam nedostaje... A tek dobre volje. Pune neke mrzovolje i negative...   Korizma je. Vrijeme čišćenja, pročišćavanja, preispitivanja i, ako je potrebno, promjene kursa, smjera, pravca...     U ovu subotu naša Frama je po tko zna koji put očistila Brijeg i Grabovinu. Jedan od problema s kojim se svakodnevno susrećem jest smeće (čitaj: ogromne količine smeća) oko Gimnazije, po parkiralištu, uz zidove, iza zidova, uz put, po putu, po svim mogućim mjestima gdje se smeće može uvući. I onda se to smeće jednom godišnje očisti i pokupi. Napunimo kontejner i čekamo iduću godinu pa onda opet istu akciju.     Zanimljivo je promatrati taj Brijeg. I biti, živjeti na tom Brijegu. Fratri su ga davno izabrali, još prije 170 godina za svoje boravište i tu odlučili podići crkvu, samostan, gimnaziju, konvikt, sjemenište, dućane... Učinio im se lijep taj Brijeg, iako gol, krševit, neuređen. I nicale su te zgrade, građevine kojima prvotni smisao nije bio nikad u njima samima, da bi se netko hvalio kako su profesori tamo pametni, kako imaju lijepe zbirke, knjižnice, riznice. Sve je to išlo, i građenje i školovanje, na korist ljudima. Stvaranje kritične mase. Danas jednom godišnje čistimo oko Gimnazije i po Grabovini jer je oko crkve uglavnom očišćeno. Postoje osobe koje to čiste, prazne kante za smeće, odvoze smeće... A mnogo smeća ipak završi u kantama oko crkve, jer djeca uglavnom do trgovina po sendviče idu preko crkvenog dvorišta.     A tamo je neki zid udaren i odijelio crkvu s jedne strane te gimnaziju i sjemenište kao da to nikad nije bilo jedno tijelo. I kao da su to dva svijeta. Ničija zemlja. I svačija zemlja. Kao da nikad fratri i narod nisu u onoj veličanstvenoj procesiji na svetog Franju 1924. od crkve prema gradilištu išli blagosloviti temeljni kamen. Kako li fra Didak Buntić gleda na taj zid s one litice gdje ga je netko spustio da ga mogu mnogi korektorom obilježiti svojim imenima i prezimenima. Čisto usput, koga zanima tko su ti, neka ode do Didakova kipa, ima potpisanih imenom, prezimenom, datumom i razredom.     Odnedavno je Široki Brijeg grad. Eh, da je biti grad lako. Eh, da je to samo staviti ploču. Sam Brijeg je počesto ruglo i sramota. Crven čovjeka obuhvati kad oni silni autobusi hodočasnika iz daleka, često i s drugih kontinenata, dođu na Brijeg i prvo u što zagaze bude vrećica od čipsa, limenka od coca-cole ili tetrapak od goala. Čistili smo to u subotu i rekao sam im da će najveći uspjeh čišćenja biti ako oni sami prestanu bacati smeće, a ne to što će dan-dva biti sve čisto. I onda će opet sve biti isto. A kako ih i zamoliti da ne bacaju smeće kad postoje 3 kante ispred vrata Gimnazije, a iduću kantu možemo pronaći tek dolje negdje u gradu (kako to gordo zvuči)? Ne znam je li potrebno pisati grad velikim slovom, ja namjerno pišem malim slovom.     A ovaj nam je problem zbilja lako rješiv. A opet, tako se lako prozvati gradom i građanima. Na toj Grabovini netko može izgubiti i glavu čisteći to smeće, jer je prilično strmo. A mi, dok nismo bili građani, smo znali manifestirati svoju „ljubav“ prema vlastitom mjestu (rodoljublje, domoljublje, patriotizam, Hrvat i katolik) dovoženjem kamiona, prikolica i prtljažnika punih smeća koje smo bez imalo razmišljanja bacali niz onu strminu valjda razmišljajući da to nije ničije i da tamo neće nikome smetati. Ali to je naše, naš Brig, naše mjesto, naš dom... Koliko sam samo puta vidio cure iz škole kako sjede na onom zidiću ispred DIdakova kipa, a noge im nisu bile na asfaltu, jer je sve bilo prekriveno smećem.     Moramo naučiti ljubiti i voljeti svoje. To smeće je jedan od načina. I tu nam nije nitko kriv ni iz Sarajeva, ni iz Bijeljine, Banja Luke, Bihaća ili Brčkog. Mi to sami sebi radimo. I sami ga sebi bacamo i sami sebi čistimo. Ispred svoga praga. Na svojoj zemlji.
Fokus
Tijekom euharistijskoga slavlja s obredom biskupskoga ređenja franjevac kapucin mons. Ivica Petanjak zaređen je u nedjelju 22. ožujka u krčkoj katedrali Uznesenja Marijina za krčkoga biskupa....
Naša La Verna
Bliži se Uskrs, najveći kršćanski blagdan… Što je za nas uopće Uskrs? Malo ljudi doživljava Uskrs u pravom smislu. Za neke predstavlja obilan ručak i večeru, rodbinu na okupu ili pak jedan od nezaboravnih izlazaka u grad. Istina je da se svi mi radujemo Uskrsu i s nestrpljenjem iščekujemo Veliki tjedan. Nažalost, više zbog nekih nama „važnijih stvari“, nego zbog Isusa. Uskrs je puno više. Nešto što ne možemo vidjeti očima, što ne možemo dodirnuti rukama… Što nam može biti važnije od Isusa? Čovjeka koji je sebe dao za nas, koji je prešao težak put da bi mi postigli spasenje. Koji je bez imalo dvojbe prolio kaplje svoje krvi i padao pod silnom težinom križa naših grijeha. Koji nas neizmjerno obasipa svojom Ljubavlju iako Ga mi svaki put iznova razapinjemo na križ. Pretrpio je najveću sramotu, proživio najjaču bol samo da bi mogli osjetiti tu neizmjernu Ljubav koju nam pruža. Često je odbijemo, krenemo lošim putem, ali On i dalje oprašta. Svaki put pruža nam novu šansu, daje nam svoju ruku da se dignemo iz ponora naših slabosti i mana. O kako je velika Njegova dobrota!   Pravi smisao Uskrsa možemo osjetiti u našem srcu, kada se očišćeni od grijeha susretnemo našim Spasiteljem. Za Uskrs se moramo pripremiti, postiti od grijeha, kloniti se kušnje zla. Pred nama je Veliki tjedan, dani kada zajedno s Njim „prolazimo“ križni put koji je imao. Potrudi se da na tom putu ne daješ dodatni teret Njegovom križu. Svojim djelima pokušaj biti poput Šimuna Cirenca i Veronike, koji su Mu snagom dobrote olakšali Njegovu patnju!  
Aktivnosti u našoj Frami
Molitvena sekcija
» Svakog utorka u 19 sati
24/09/14
Žedan sam
» Sekcija "Žedan sam"
17/09/14
Čitačka sekcija
» Navjestitelji Božije Riječi
10/06/14
Likovna sekcija
» Likovnjaci i njihovi vijenci
02/12/12
Naredna događanja
Veliki četvrtak- Večera Gospodnja u 18h
Veliki petak- Obredi počinju u 17h
Uskrs- Na svim nedjeljnim misama prodavat ćemo Uskrsnu tombolu
Velika subota- Sveta misa u 20:00h
Riječ za tebe

 

Nije važno-

čini dobro! ;)


Majka Terezija

Slušaj uživo!
Korisni Linkovi