Seminar: 'Sv. Klara učiteljica života!'
Sa dugim iščekivanjem došli smo u Međugorje, ali imali smo malih problema, jer je trebalo prvo pronaći Kuću Mira (Domus Pacis). Nakon kraće potrage, došli smo pred Kuću, na vratima su nas dočekale sestre Mila i Petra....
IN MEMORIAM: Jadranka Zovko
Nevjerojatno kako te neki ljudi osvoje. Dovoljan bude samo jedan pogled, jedan osmijeh, riječ, trenutak – i u tom trenutku, u tom pogledu, osmijehu, u toj riječi kao da se izmjeni najdublja intima dvoje ljudi. Uvijek se divim tim...
Stvoreni za Nebo
Znate onaj osjećaj kad ste na predavanju, a niste? Kad nekoga slušate, a u stvari razmišljate o nečemu drugomu? Ili još najgore kada nešto izgovarate, a nemate pojma o čemu pričate?? Puno puta mi se dogodila da sam...
Novosti
 
Napisao/la Ante Hrkać | Ponedjeljak, 23. siječnja 2012.
Dok sam pohađao Osnovnu Školu u opticaju su još uvjek bile one zelene papirne novčanice od 1KM. Nisam tada baš bio oduševljen njima, bile su obavezno zgužvane, imale su one male “uši” na kutevima, na sredini su uobičajno bile već...
Napisao/la Ivana Vidović | Ponedjeljak, 23. siječnja 2012.
Dokumentom proglašenja, nacionalna predsjednica Frame BiH, Josipa Vukoja, predala je framašima Statut Nacionalnog bratstva Frame u Bosni i Hercegovini, koji je odobren i potvrđen 23. listopada 2011. godine od strane Nacionalnog vijeća Franjevačkog svjetovnog reda u...
Napisao/la Ivona Nenadić | Subota, 21. siječnja 2012.
Evo, prošao je i drugi petak, tj.drugi sastanak naše Frame u ovoj 2012.godini. Kao i svaki sastanak bilo je veoma lijepo i korisno za prisustvovati. Ovaj put su nas podijelili u grupe, neki su bili u framskoj, neki u velikoj dvorani, a neki u kapelici. Kao i uvijek...
Napisao/la Tomislav Gašpar, FSR | Srijeda, 18. siječnja 2012.
„Kako smo mali!“ Tako nas je prije nekoliko dana opisao moj prijatelj kada smo u vedroj noći rukama naslonjeni na zvonik franjevačke crkve u Mostaru pogledali prema križu na njegovu vrhu. Stvarno, križ je svijetlio visoko među zvijezdama, a mi smo bili tu dolje, čvrsto...
Napisao/la Ante Hrkać | Ponedjeljak, 16. siječnja 2012.
Prije par dana slavili smo blagdan Sveta Tri Kralja. Sigurno se pitate kakve to veze ima sa današnjim evanđeljem. Vjerujte mi, ima. Zamolio bih Vas da zamislite ona Tri Kralja koja su išla posjetiti novorođenog kralja. Zamislite kako dolaze u Betlehem i kako traže...
Napisao/la Grgo Pavković i Josip Kvesić | Ponedjeljak, 16. siječnja 2012.
Petak, 13.01. sasvim običan dan , al ne i za nas 18, to je prvi dan našeg animatorskog seminara.15:30 , Šefica vozi, Petra pjeva, sve se podudara, ali ipak smo sretno stigli u Kuću mira u Međugorju. Kad smo stigli, neki su već bili u kući, čekajući nas.   Nakon...
Napisao/la Danijela Mandić | Petak, 13. siječnja 2012.
Ovaj petak mi framaši smo se okupili prvi put u 2012. godini kako bi prisustovali još jednom zajedničkom sastanku. Ni kiša nas nije pomela da se popnemo na tako drag nam Brijeg kako bi idućih sat vremena proveli sa svojom braćom framašima. U goste nam je...
Napisao/la Mirela Lovrić, FSR | Srijeda, 11. siječnja 2012.
Iščekivanje nekog ili nečeg uvijek je posebno, samo možda nestrpljivim ljudima nije. Upravo se učimo strpljivosti u iščekivanju. Kada nešto čekamo onda to i volimo. Ono što će doći, a mi ga ne volimo, mrsko nam je, to ne iščekujemo, to sa...
 TV Frama
Svjedočanstvo o predbračnoj čistoći
 
        
 Slika na sliku
Instalirajte Adobe Flash i uklučite
javascript da bi vidjeli web stranicu.
Stol riječi
Ponekad nas život iznenadi sa situacijama kojima se nismo nadali, sa situacijama koje nisu toliko česte, a obično budu bolne ili tjeskobne. Ti trenuci imaju neku lažnu snagu da mogu nadvladati trenutke sabranosti, trenutke starih dobrih dana. Pogledaj Isusa i shvati tko je jači od svega i tko je istinita snaga svakog tvojeg dana!Navikli smo na puls svakodnevnice, na puls našega dana, naše percepcije, učenja, razmišljanja.   Nismo navikli na aritmije koje poremete skladan i ispravan puls. No, kada aritmije nastupe – uvijek kao trenutna tegoba, gubimo dah, nešto nas pritišće i ne vidimo izlaz. Zatomili bi sebe u najtiši kut ili bi krikovima dozivali nečiju pomoć. Krivili bi sebe i sve oko sebe, nažalost i Boga pitanjem: Zašto se ovo događa? I tako mi postajemo oni najbolji liječnici koji obično daju krive dijagnoze poput onih lažnih proroka. Postajemo postepeno destruktivni i tjeskobni, pesimistični i osjetljivi, agresivni ili… Zar je to metoda liječenja aritmije tvoga srca? Zar si u stanju zaboraviti sve lijepo i dobro radi nečega što ti se naočigled i trenutno tako ne čini? Zar si zaista toliko sebičan i misliš kako svijet postoji samo za tebe i tvoj puls?   Zar...?   Rekla bi sv. Koleta: “Ako postoji pravi put koji vodi u Vječno Kraljevstvo, onda je to sigurno put strpljivo podnesene patnje.” U skladu s tom izrekom zapitajmo se kako ja prihvaćam tu patnju, tj. aritmiju. Prihvaćam li ju kao Božje djelo koje se očito moralo izvršiti, ALI ne da me ubije, već ojača, ali ne da me uništi, već ohrabri. Asocijacije tako dovode do one izreke da ti Bog na leđa stavlja onoliko koliko to ti možeš ponjeti. Stoga zahvali Ocu za sve, za boli i tuge i sve… jer ono što ti se sada čini nenadvladivo kasnije će ti biti škola života koju ćeš uspješno položiti, ali samo uz Njega. Iako ti je sad aritmija gorka, postati će ti slatka, kao i gubavac sv. Franji prije i poslje obraćenja- “Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako” (Mt 11,30). Vjeruj “ZNA OTAC “ (Mt 6,32) i neće nas ostaviti!   Nije kraj ako te netko ismijava – on ne zna da vrijedite jednako u Božjim očima!   Nije kraj ako te netko ogovara – upoznat će te!   Nije kraj ako spoznaš da stvari ne idu kako si planirao – ići će!   Nije kraj kada ostaneš bez drage i voljene osobe – jednog dana ćete se sresti ponovno!   Nije kraj ako ti ne ide u školi – sam znaš koliko si puta uspio sve riješiti!   Nije kraj ako netko ne prestaje činiti tebi loše – ti mu ne uzvrati, već za njega moli!   Nije kraj ako ostaneš bez uslišane molitve – Bog ima nešto bolje za tebe!   Nije kraj ako padneš – ustat ćeš!Nije kraj ako pukne veza – Bog ih nanovo uspostavlja!   Nije kraj ako nešto ne znaš- naučit ćeš!   Nije kraj…!   Nije kraj…!   “NIJE KRAJ kad pomisliš kraj, svaki dan nosi nadu, svaka nada snage da!”   Krist je otkupio sve boli i patnje, Njegova je bol bila najveća… On je tako otkupio tebe i sve tvoje. Stoga, “Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!“ (Mt 14,27)   www.frama-portal.com/2012/01/20/nije-kraj/
Fokus
Vicepostulatura postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće« već petu godinu preko svoga glasila »Stopama pobijenih« pred javnost iznosi istinu o pobijenim...
Naša La Verna
Neobično je to, kako se u mojoj glavi pojave neke čudne misli, pitanja. I baš tada ne znam dalje. Odgovore ne čujem i stojim tako, nepomično, suznih očiju, misleći da dalje nema. Onaj duboki, teški uzdah – što ću, kako ću – odgovora nigdje. Tih uzdaha je bilo. Vjerojatno ne toliko koliko će ih još biti na mom životnom putu ali ih je bilo. I jasno su mi se urezali u sjećanje ti osjećaji. Izgubljenost, strah, nemoć. Iskusila sam ih. Jer životni put je čudan, prepun iznenađenja, krivudanja, pronalaženja. Toliko sam puta pomislila kako bi bilo lakše da me nema. Možda bi bilo lakše ljudima oko mene? Istina je, da bi bilo lakše samo meni. Jer nije lako prolaziti kroz poteškoće. Samo je u tom trenutku sve crno. I baš tada, kada su mi misli najtmurnije Ti mi šalješ anđele. Ne one anđele čuvare koji budno prate svaki moj korak, nego anđele koji su drugačiji. Anđele koji imaju lica, imaju imena, srce koje kuca. Oni su najstvarnije žive osobe. Od kojih najčešće i ne očekujem ništa. Mislim da me ne primjećuju, da ne vide moje oči i onda – nešto prekrasno! U tom trenutku se preplašim, šokiram. Ostanem bez riječi jer ne znam kako reagirati na toliku dobrotu. Da nešto kažem? Ma nije potrebno. Nikakve riječi nebi mogle izreći dovoljnu hvalu tim osobama, hvalu što su poslušale Tvoj glas i slijedile ga do mene. Njima riječi i nisu potrebne. Bit će im dovoljna radost koju će očitati s mog lica. Zato im poklanjam najiskreniji osmijeh i molitvu. Ti uvijek nekako sve posložiš. Ništa se ne dogodi prije nego treba niti Tvoje djelo zakasni – uvijek u pravom trenutku. Onda kada je najpotrebnije – zakon! Bože, želim osmijeh. Iskren i bez straha. Želim vjeru. Snažnu i nepokolebljivu. Želim hrabrost. Ljubav. Poletnost. I uz sve to – poniznost. Znam, tražim putno. Ali ne žuri mi se, čekam i želim raditi na tome s Tobom. Najviše od svega, Bože, želim uvijek biti u Tvojim rukama. Tada mogu sve! Bože, nauči me kako iskoristiti najljepši dar koji si mi darovao – život. Ne želim da mi proleti i da se na kraju pitam gdje sam bila, što sam radila. Ne želim na kraju doživjeti onaj teški uzdah. Na kraju se želim nasmiješiti i osjetiti da je moj život bio kvalitetan, radostan, ispunjen i potpun. Želim osjetiti da sam živjela s Tobom.    
Aktivnosti u našoj Frami
Likovna sekcija
» Likovna sekcija u predbožićno vrijeme
02/12/11
Medijska sekcija
» Sekcija koja je i ljeti aktivna
21/08/10
Medijska sekcija
» Medijska sekcija
10/04/10
Naredna događanja
Srijeda, 19h - molitvena sekcija
Četvrtak, 19h - medijska sekcija
Riječ za tebe

 

» Ustanite, hajdemo! «

 

Hajdemo uzdajući se u Krista.

 

On će nas pratiti na putu, sve do cilja

 

što ga samo On zna.

 

 

 

bl. Ivan Pavao II.

                                                                                                                

                                                                                                                      

Slušaj uživo!
Korisni Linkovi