Sabor Frame 2017
Nakon nekoliko toplih i suhih tjedana, moramo priznati da se ljeto bliži kraju i da nas lagani povjetarac vodi bliže rujnu. Iza nas je polovica kolovoza i završile su Devetnice našoj Nebeskoj Majci Mariji. Prošla je i...
Šareni dan
Sjedila sam u sobi dok je sat otkucavao sedam minuta do 23 sata. I taj dan se približavao svome kraju, a bio je znate jedan od dana kada vam ništa nije zanimljivo i sve ono što volite i želite čini vam se glupo i besmisleno. Jedan...
Boze, dobro me slušaj da ti kažem kako ćeš!
Ova rečenica je svjesno ili nesvjesno sastavni dio svačijeg života. Mi često dirigiramo Bogu kako će nam nešto dati, onda se javi nezadovoljstvo jer taj neposlušni Bog nije napravio onako kako smo mu mi naredili. Često se...
Novosti
 
Napisao/la Ana Ćužić | Ponedjeljak, 31. srpnja 2017.
 Jučer, 30.07.2017.godine u 11h u Crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Širokom Brijegu, dogodio se svet događaj. Slavljena je misa, mlada misa. Mlada misa našeg Zvone. Fra Zvonimira Pavičića.             Uzet ću si za...
Napisao/la Iva Hrkać | Četvrtak, 27. srpnja 2017.
 Hvaljen Isus i Marija. Druženje na neslužbenom sastanku i ovoga je tjedna bilo nezaobilazno, te smo se po dobrom starom običaju okupili u srijedu u 19:30. Ovoga puta naš su sastanak organizirali maturanti i studenti, te su se potrudili učiniti ga što zabavnijim....
Napisao/la frama.ba | Utorak, 25. srpnja 2017.
Naša župa radosno iščekuje posljednju nedjelju u srpnju kada će u crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije, svoju mladu misu u 11 sati, proslaviti fra Zvonimir Pavičić.   Fra Zvonimir je rođen 25. listopada 1989. u župi Uznesenja Blažene Djevice Marije...
Napisao/la Marija Jelić | Utorak, 18. srpnja 2017.
 U nedjelju, 16. srpnja 2017., u 11 sati začula su se zvona crkve sv. Josipa Radnika koja su označavala početak svečane svete mise u župi Domanovići. Točnije, bila je to proslava mlade mise našeg fra Alena Pajića koji trenutno djeluje u našoj župi.  ...
Napisao/la frama.ba | Utorak, 11. srpnja 2017.
U nedjelju, 9. srpnja, u crkvi sv. Ante na Humcu na večernjoj svetoj misi u 19h, jedanaest novaka dalo svoje prve privremene zavjete u Redu Manje braće, a to su:   Fra Slavko Anđelić iz župe Sv. Kate – Grude, Fra Ivan Crnogorac iz župe Bezgrješnog začeća BDM...
Napisao/la Kristina Ivanković | Petak, 07. srpnja 2017.
Postoji tako jedna doživotna, vječna ljubav. Ne, ona nije slična ovim zemaljskim često prolaznim i površnim ljubavima. To je ljubav neopisiva i jedinstvena, koja, sestro moja i brate, kada te dotakne otklanja sve boli, patnje, sumnje i žalosti. To je ona koja u tami pali...
Napisao/la Antea Naletilić | Četvrtak, 06. srpnja 2017.
 Zakoračili smo u srpanj i ljeto je već pokazalo svoje pravo lice. Po dobrom starom običaju, svake srijede u 19:30 h na Brijegu bude neslužbeni sastanak.           Bez obzira na vrućinu i komarce, ispred Pastoralnog centra okupilo se 10-ak...
Napisao/la frama.ba | Utorak, 04. srpnja 2017.
U nedjelju, 9. srpnja 2017., u crkvi sv. Ante na Humcu, na svetoj misi u 19 h na vanjskom oltaru ispred crkve bit će polaganje prvih zavjeta jedanaestorice novaka. Misno slavlje predvodit će provincijal Hercegovačke franjevačke provincije, fra Miljenko Šteko, koji će...
 TV Frama
Usudi se
 
        
 Slika na sliku
Instalirajte Adobe Flash i uklučite
javascript da bi vidjeli web stranicu.
Stol riječi
Sjedila sam na klupi u parku kad je do mene došla ona. Djevojčica plavih očiju, plave kose, sa svojih 6 ili 7 godina, nisam sigurna. Držala je u jednoj ruci plišanog medvjedića, a drugom rukom mi je pružila cvijet koji je netom prije ubrala.   U blizini su majke i očevi vodili svoje odrasle rasprave, cure u blizini su nešto šaputale među sobom, jedan djed je čitao novine, djeca su se igrala u pijesku, spuštala niz tobogan, a ipak, nju sam prvu primijetila čim sam stigla u park. Baš nju. Od svih tih ljudi. Možda me podsjećala na nekog mog. Možda je ona prva pogledala mene pa sam ne razmišljajući i ja njoj uzvratila pogled. A možda je jedini razlog zašto mi je baš ona zapela za oko bio taj što nije bila sama. Ne, nikako. Bila je ona s mamom ili tatom, naravno. Al’ bio je uz nju još netko tko je vjerno i odano pratio svaki njen korak. Netko tko ju nije ostavljao na miru baš nikada. Bio je to njezin simpatični prijatelj po imenu Down. Vjerujem da ste čuli za njega. Svi su čuli za njega, samo se nisu svi susreli s njime.   Njena ruka je i dalje stajala ispružena dok sam ja na trenutak odlutala mislima malo dalje. Trgla sam se i uzela cvijet. Primakla sam ga bliže nosu i pomirisala.   - Preeekrasan je! Predivno miriše! Baš ti hvala. Stavit ću ga u najljepšu vazu kad dođem kući. Baš je krasan… Nasmijala se. Pomalo i zasramila. - Kako se zoveš? - upitala sam ju. - Mila - odgovorila je tiho. - A lijepo. Baš i jesi mila, znaš? Mila i draga. Evo spremit ću cvijet u torbu. Želiš li se igrati? Gdje su ti prijatelji? -Tamo. Ali ne žele se igrati sa mnom. Ne znam zašto. Misle da sam mala i slaba i da ja ne mogu to što oni mogu. A baš mogu. Kažu mi da sam bolesna samo zato što imam Downa, a ja ne shvaćam kako mogu biti slabija od njih ako imam nešto što oni nemaju. Onda sam jača od njih. Ali ne govore to samo oni, čujem i odrasle da tako pričaju. A ja ne volim kad loše pričaju o njemu.   Zaprepastila me svojim odgovorom. Na trenutak se nisam snašla. Bila je u pravu… Down u njenim očima nije bio neprijatelj. Dapače, bio je njen prijatelj, njena snaga, oslonac. U našim očima taj Down je užasno stvorenje koje joj ne dopušta da ima normalan život. Da se igra, raste i veseli kao normalna djeca. Koji ju je zakinuo, zakočio, upropastio. Ali naše oči često pogrešno gledaju i vide.   - Naravno da si jača i veća. Vas je dvoje. Oni su samo jedno. Ti imaš svog Downa, on ti je kao plišani medvjedić o kojem se moraš brinuti. Dobra je stvar što ga ne možeš nikad zaboraviti jer te prati u stopu. Ali barem nikad nisi sama. I znaš, taj Down, on je baš simpatičan. Meni se sviđa taj tvoj prijatelj. Možemo se svo troje igrati ako želiš.   Nasmijala se i hitro otrčala po loptu. Njen smijeh je odzvanjao kao grohot anđela. Mogao se čuti sa svih strana. Spuštao se s visina. U njoj je bio skriven anđeo. Krila na njenim leđima su mogli vidjeti samo oni koji su srcem mogli vidjeti njenog prijatelja Downa koji ih pridržava. Samo oni koji su prihvatili i zavoljeli tog istog Downa u njoj, mogli su shvatiti kolika je njena veličina i vrijednost. Mogli su shvatiti kolika je njegova veličina i vrijednost. Taj isti Down spremao ju je za nešto veće. Čuvao joj je mjesto za igru na jednom drugom mjestu. Znala je ona na kome. Znala je ona puno toga što mi normalni, obični i zdravi ljudi nismo. Ali polako sam shvaćala…   Postoje ti neki ljudi poput Mile. Drugačiji. Posebniji. Iskreniji. S ogromnim srcem. Srcem kakvo ni ti ni ja ne nosimo u svojim grudima. S ljepotom u sebi s kakvom ni ti ni ja nikad nećemo sjajiti izvana. Postoje. Itekako postoje. Ali svijet ih skriva. Ne želi. Smetaju mu. Zakinuti su. Nisu dorasli njegovim površnim kriterijima kulta ljepote i pameti. Ograničeni su. Treba im pomoć. Treba im štaka da idu kroz život. Trebamo im mi.   Ma ne trebamo mi njima. Oni trebaju nama! Nama treba pomoć. Mi smo zakinuti. Mi smo ograničeni svojim zemaljskim razmišljanjima i pogledima. Nama treba štaka jer smo emotivni invalidi. Mi smo slijepi jer ne gledamo srcem. Mi pužemo jer nismo digli pogled dalje sebe. A oni? Oni su svoja krila već odavno dobili.   I tko smo mi da ih učimo kako živjeti kad su oni ti koji nas čitavo vrijeme uče kako voljeti? 
Fokus
Naša La Verna
Vruć neki dan. Devetnice počele. Navještaj početka nove školske godine. Ja opet odlutala, kao uvijek ljeti. Ali, poslije devetnice bilo je klanjanje. Bila sam na klanjanju i ostavila dušu na crkvenoj klupi. Isplakala potok za sve ožednjele vukove u šumi. Pogledala u onaj tamjan kako pleše po najljepšoj crkvi na svijetu. Svojim plesom me zadivio. Duh Sveti. Znam, to je bio On. U jednom trenutku sam osjetila nenormalne trnce. Neke vruće trnce, koji u meni gore i hoće živjeti. Mislila sam da mi je došlo zlo i onda sam se odjednom sjetila što sam večer prije molila Boga. Molila sam ga da pokopa čovjeka koji je nekad u davnoj prošlosti ostavio svoje korijenje u mom tijelu i s vremena na vrijeme izađe na vidjelo. Htjela sam svim srcem pokopati tu staru osobu i u potpunosti završiti gradnju nove. Ti trnci. To je bio lijek. Za moje misli, moju dušu, srce i tijelo. Ti trnci su bili čisti Duh Sveti koji mi uslišava molitvu i koji dopušta mom novom, boljem biću da diše, da diše plućima koje je stari čovjek gušio. I osjetim, ja dišem. I osjetim duša mi je izliječena. I osjetim da me opet primio. Osjetim da Ga moje srce opet shvaća kao Najboljeg Prijatelja, a na jedno vrijeme je u potpunosti zaboravilo na Njega. Nisi mi jasan Isuse, iako toliko silno želim biti barem nalik Tebi. Nije mi jasno što me primaš svako 3 mjeseca, što me primaš nakon svakog mog lutanja? Nije mi jasno zašto ja ne mogu prema Tebi biti barem upola dobra kao što si Ti prema meni? Sama sebi nisam jasna, kako uopće uspijem zalutat pokraj takve ljubavi. Najveće i čiste. Najčišće na ovom svijetu. Kako uspijem otići od svjetlosti u tamu. Zašto, kako, koliko još puta? To mora da je ono ljudsko u meni što mi ne da mira, i čega se uporno pokušavam riješiti ali nisam dovoljno jaka. Ali nekako mislim da jesam dovoljno Tvoja. Ustvari znam samo da sam Tebi u svakom slučaju dovoljna, a ostalo je na meni. Na meni je birati: svjetlo ili tama, ljubav ili mržnja, blizina ili udaljenost. Sasvim slučajno znam za što se od sada odlučno borim. Isuse, vjeruj mi, ovaj put Ti stvarno vjerujem i ovaj put ću stati uz tvoju svjetlost vješto krijući tamu ljudskosti koja mi ne da mira, koja mi ne da Tebe. Ali Isuse, biti Tvoja je sve što ja želim biti, sve što trebam i sve što već jesam. Samo moram malo bolje kopati, u sebi, da iskopam još više Tebe. Jer ja znam Isuse, tu si. Uvijek si tu. Ti nikada i nisi otišao, hvala Ti na tome.  
Aktivnosti u našoj Frami
Likovna sekcija
» Adventski vijenci naših likovnjaka
20/11/15
Medijska sekcija
» Naš četvrtak...
16/10/15
Medijska sekcija
» Čovječe ne ljuti se
09/10/15
Medijska sekcija
» Naša Frama 45 minuta s Vama
23/09/15
Molitvena sekcija
» Svakog utorka u 19 sati
24/09/14
Naredna događanja
Riječ za tebe

 ''Nađi vremena za čitanje - to je

vrelo mudrosti!''

-Majka Terezija-

Slušaj uživo!
Korisni Linkovi