Večeras… U ovoj svetoj, tihoj i posebnoj noći otići ću do Betlehema, tamo gdje je sve počelo. Iz jedne male, skromne štalice večeras sija posebna svjetlost. Polako ulazim unutra, jako tiho, jer vidim da Mu
Hvaljen Isus i Marija, dragi čitatelji! U petak smo imali naš poslijednji ovogodišnji sastanak. Kao i svake godine, na početku došašća izvlačimo papiriće s imenima framaša za koje molimo do samoga kraja te jedni drugima
Kad se grad uspori i kad zrak počne mirisati na kolače, riječ „čudo“ nekako lakše izlazi iz usta. Kao da joj je dopušteno biti tu. Kao da ne smeta. Kao da ne traži objašnjenje. Osobno,
Dragi dnevniče, Tko sam ja u ovom putovanju zvanom život? Što bi zapravo trebala biti moja uloga? A što ona zapravo jest svakim novim danom? U Bogu je taj odgovor. On uvijek poziva na nešto
